Vojska Republike Srpske ubila je 1992. oca napadača na policijsku stanicu. Veza između ratnih zločina i ovotjednog terorističkog napada?

U napadu na policijsku stanicu u Zvorniku, koji je izvršio 24-godišnji Nerdin Ibrić iz sela Kučić Kula kod Zvornika, ubijen je pripadnik Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske Dragan Đurić, a ranjene su njegove kolege Željko Gajić i Stevo Milovanović. Ubijen je i Ibrić u razmjeni vatre s policijom.

Iako mnogi ovaj napad karakteriziraju kao teroristički, prava istina još nije poznata, ali su otkriveni neki detalji iz život Nerdina Ibrića.

Ibrićeva majka Halima je u potresnoj izjavi za N1 televiziju rekla kako je njen sin zaveden ljudima koji tvrde da su “na pravom putu”: “Ne može se nikako razgovarati kad ga zavedu. Svi su govorili: Šta je s njim, Nerdine nemoj tamo ići, izađi iz toga”. Prema njezinim riječima mještani su mu govorili da može poštovati Boga i klanjatu mu se i u njhovoj zajednici, te da ne mora ići u Dubnicu kod Kalesije da obavi svoju vjersku dužnost. “Govorila sam mu da će mu to donijeti smrt i njemu i meni. Oni se predstavljaju kao ljudi na pravom putu”, zaključila je Halima Ibrić.

Kako piše “Avaz”, Nerdin Ibrić je imao godinu dana kada su pripadnici Vojske Republike Srpske sa pripadnicima zvorničke policije i paravojnih jedinica iz Srbije, njegovog oca Sejfu, zajedno sa oko 750 Bošnjaka, 1992.godine odveli na Bijeli Potok, te su na nepoznatoj lokaciji svi pobijeni u roku pet dana i bačeni u masovnu grobnicu. On je s majkom Halimom jedan od prvih povratnika u Kučić Kulu.

Nerdin Ibrić je prije tri godine počeo je puštati bradu poput pripadnika vehabijskog pokreta, a u Tuzli je imao rođaka koji se pridružio vehabijama, navodi Blic. Zbog toga je i policija potvrdila kako je napadač povezan s pokretom radikalnih islamista vehabija.

Tko je još uhićen zbog napada?

Zbog ovog slučaja pripadnici SIPA-e su uhiti su Avdulaha Hasanovića, koji se posljednjih mjeseci intenzivno družio s Ibrićem, a već je ranije uhićivan zbog odlaska na ratište u Siriji. Uhićen je u policijskoj akciji DAMASK, usmjerene protiv mreže koja je u BiH novačila pripadnike terorističke organizacije Islamska država (IS), zbog sumnje da je i sam bio pripadnik ISIL-a.

Uhićen je i Kasim Mehidić koji je nedavno počeo posjećivati predavanja u mesdžidu u Dubnici a to povezuju s promjenama u ponašanju koje je manifestirao kako i njegovo povezivanje sa zajednicom radikalnih islamista-vehabija.

Zvornik za vrijeme rata

Podsjetimo na to što se u Zvorniku događalo za vrijeme rata. Tisuće bosanskih muslimana u Zvorniku ubijeni su od strane srpskih oružanih snaga u ratu od 1992-1995. godine. Naime, rat u Zvorniku počeo je 1992. godine masovnim ubojstvim mještana općine Zvornik, cilj je bio trajno uklanjanje Bošnjaka, no rat u BiH počeo je mnogo ranije.

SDS je najavio kako više neće priznavati vladu BiH te da će uspostaviti policiju sastavljenu isključivo od Srba. Otvoreni ratni sukob širokih razmjera započeo je potom gotovo istodobno sa priznanjem nezavisne BiH od međunarodne zajednice. Srpske paravojne snage iz BiH i Srbije su napale gradove u BiH kako bi spriječili dijelove ili cijelu republiku od napuštanja Jugoslavije. Mnogi kao početak rata uzimaju dan kada je Arkanova paravojska prešla iz Srbije u Bosnu te preuzela grad Bijeljinu, oduzimajući ju od vlasti BiH i stavljajući je pod vlast RS-a.

Nekoliko dana kasnije identičan se scenarij ponovio u Zvorniku. Tada su Teritorijalna obrana (TO), paravojska Vojislava Šešelja i dobrovoljci također preuzeli grad od bosanske vlade. Pri tome se dogodio masakr u Zvorniku, ubijeno je oko 750 Bošnjaka i protjerano oko 40.000 nesrpskih stanovnika do 1994.

O stravičnim zločinima u Zvorniku i okolici prije 23 godine više nego dovoljno govori činjenica da je naselju Bikavac u srpnju 1992. spaljeno 70 bošnjačkih žena i staraca. Zločin se dogodio kada je tadašnja vojska i policija Republike Srpske potpomognuta srbijanskim i crnogorskim jedinicama, zarobila, a zatim spalila 70 djece, žena, starih i iznemoglih osoba, samo zato što su bili Bošnjaci. Radilo se o planiranoj akciji etničkog čišćenja s ciljem protjerivanja i zatiranja nesrpskog stanovništva uz obalu Drine.

Podsjetimo, haški sud je ovaj monstruozni zločin okarakterizirao kao “najstrašnije djelo i najveću pojedinačna povredu humanosti u ratu”. Jednako zastrašujući zločin dogodio se 14. lipnja 1992. godine u višegradskoj Pionirskoj ulici. Tada je u kući Adema Omeragića također spaljeno više od 70 bošnjačkih žena, djece i staraca. O kakvom se masakru radilo možda najbolje svjedoči činjenica da je najmlađa žrtva bila beba koja je imala samo dva dana, a najstarija je imala 79 godina.

Brojni su ratni zločini srbijanskih paravojnih formacija u Zvorniku. Terete se da su na mjestu zvanom Hamzići ubili trudnu ženu sa djetetom od dvije godine u naručju kao i da su “ubili sedmero djece starih dvije, četiri, pet, sedam, deset i dvoje po 13 godina”. Osim toga, silovali su prije ubojstva Zlatiju Ribić (13) kao i da su “dijete koje se nalazilo u redu za likvidaciju, a koje je tražilo svoju majku, odveli do jame, gađali nožem, pucali u njega i zatim ga bezdušno bacili na ubijena lica”. Žene su silovali više puta, a jednoj od njih su kliještima iz usta iščupali dva zlatna zuba.

Strava iz 1992. u Zvorniku i okolnim mjestima danas je poznata diljem svijeta, iako se, nažalost, o tome jako malo govori. Još uvijek se traga za velikim brojem nestalih i ubijenih Bošnjaka koji su stradali u prvim valovima velikosrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu kada su Arkanove i Šešeljeve paravojne postrojbe, a u sklopu politike Slobodana Miloševića, činile najstrašnije zločine. Most na rijeci Drini UNESCO je stavio na Listu svjetske baštine, s obzirom da su se na njemu događala stravična stradanja, najveći zločini još od vremena Drugog svjetskog rata. Ljude se žive bacalo s mosta 1992. godine u hladnu Drinu samo zato što nisu bili Srbi, odnosno, samo zato što se nisu uklopili u viziju velike Srbije.

Zločini koje je u Zvorniku počinila srpska vojska bili su najveći zločini koje su počinili u BiH odmah nakon Srebrenice.

Mali broj Bošnjaka povratnika u Zvornik

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine na području Zvornika je bilo 81,111 stanovnika, od kojih se 48,208 (59.4%) izjasnilo kao Bošnjaci, 30,839 (38%)kao Srbi. Od 14,600 ljudi koji su živjeli u gradu Zvorniku 8,942 (61.0%) se izjasnilo kao Bošnjaci, a 4,281 (29.2%) kao Srbi, 74 (0.5%) kao Hrvati i 1,363 (9.3%) kao ostali. Ako se pogledaju novi podaci, samo je 17,000 Bošnjaka povratnika u Zvornik. To dovoljno govori o svemu što su tijekom rata prošli.