Sveta Elizabeta (Elisabeth) iz Schönaua, njemačka redovnica benediktinka, mističarka, rođena je 1129. u Bonnu (Nordrhein-Westfalen), u plemićkoj obitelji, kao kći Hartwiga.
Izabrana je 1157. za poglavaricu samostana benediktinki i na tom položaju ostala do smrti. Zajedno sa ženskim samostanom djelovao je i muški samostan u Schönauu, čiji je opat bio Elizabetin brat Egbert, njezin duhovni savjetnik i prvi životopisac.
Mističarka, vizionarka i proročica, Elizabeta je od 1152. često doživljavala ekstaze.
U svojim mističnim zanosima razgovarala je s Isusom, Marijom, anđelima i svecima, a često su je napadale demonske sile. Njezini zanosi i viđenja neki put su trajali i po nekoliko tjedana.
Na nagovor svoga brata Egberta opisala je postupno sva svoja viđenja i tako su od 1156. do 1159. nastale tri knjige njezinih vizija. Posebno su zanimljiva viđenja o uznesenju Blažene Djevice Marije na nebo. „Knjiga Božjih putova” („Liber viarum Dei”), koju je stvarala po uzoru na svoju prijateljicu, svetu Hildegardu iz Bingena, poznatu njemačku vidjelicu, govori o potrebi pokore i ćudoredne obnove u Crkvi. Elizabetina viđenja potaknula su nastanak mnoštva rasprava i rukopisa. Sačuvana su i Elizabetina pisma biskupima, opatima i redovnicama, u kojima udara na grijehe i poroke svoga vremena.
Izvor: narod.hr
