23. srpnja 1936. Burgos – osnovana prva nacionalistička vlada u Španjolskom građanskom ratu

U vrijeme Španjolskoga građanskog rata, konzervativni Burgos bio je 1936–1939. sjedište vlade generala Franca i polazište vojnih akcija protiv Madrida, Barcelone i Baskije, gdje su bila središta republikanske vlade lijevog usmjerenja.

Kao zanimljivost treba navesti da je veliki broj ekstermističkih komunista iz bivše Jugoslavije sudjelovao u Španjolskom građanskom ratu na strani republikanaca, a gotovo polovica od tih 1775 registiranih komunista – počinitelja masovnih zločina u Španjolskoj – dolazila je, nažalost, baš iz Hrvatske.

Četiri armije JA koje su partizani organizirali do 1945. bile su predvođene upravo “španjolskim borcima” i to, ne Hrvatima “španjolcima”, nego Srbima: Kočom Popovićem, Kostom Nađom, Pekom Dapčevićem i Petrom Drapšinom.

Na današnji dan 1936. godine osnovana je prva nacionalistička vlada u Španjolskom građanskom ratu. Dogodilo se to svega tjedan dana nakon početka tog rata, kojeg su predvodili većinom španjolski generali (među njima i iznimno utjecajan Francisco Franco), i to u borbi protiv vladajuće republikanske vlade lijevog usmjerenja.

General Franco na početku rata došao je s Kanarskih otoka (kamo je za vrijeme republikanske vlade bio udaljen s mjesta načelnika glavnog stožera) u sjevernu Afriku (Španjolski Maroko). Predvodio je tzv. Afričku armiju, s ciljem zauzimanja Španjolske. Zanimljivo je da su se nacionalistima priključili i lokalni marokanski muslimani.

Franco nije osobno bio član prve vlade osnovane na današnji dan. Naime, ona je nastala u gradu Burgosu, na sjeveru Španjolske. Burgos je bio povijesni glavni grad Kastilje, a poznat je i po tome što u tamošnjoj veličanstvenoj gotičkoj katedrali leži tijelo znamenitog junaka zvanog El Cid (pravim imenom Rodrigo Díaz de Vivar). Nacionalističku vladu u Burgosu prvi je predvodio general Miguel Cabanellas Ferrer, koji je već otprije imao čin divizijskog generala (španj. General de División).

Zanimljivo je da se nacionalistička vlada službeno zvala na španjolskom jeziku Junta de Defensa Nacional. Naime, riječ „junta“ na španjolskom znači „vlada“ ili općenitije „odbor“ (riječ je nastala od latinskog „iunctus“ – združen, spojen). Dakako, u hrvatskom jeziku pojmovi „junta“ ili „hunta“ poglavito asociraju na vojnu diktaturu. Ipak, u današnjoj Španjolskoj to nije nužno jer se čak i lokalne vlade uredno nazivaju „junatama“ (npr. andaluzijska zakonita vlada zove se danas službeno „Junta de Andalucía“, vlada Kastilje i Leóna zove se „Junta de Castilla y León“ itd.)

Kao zanimljivost treba navesti da je veliki broj komunista iz cijele Europe, pa i bivše Jugoslavije sudjelovao u Španjolskom građanskom ratu na strani republikanaca. Gotovo polovica tih komunista “španjolaca” s područja bivše Jugoslavije dolazila je iz Hrvatske.

Međunarodne jedinice sastavljene prvenstveno od komunista, ali i anarhista, počinile su brojne zločine u Španjolskom građanskom ratu, osobito nad katolicima, od običnih vjernika do čak 13 ubijenih biskupa, te 7000 svećenika i časnih sestara.

Četiri armije JA koje su partizani organizirali do 1945. bile su predvođene upravo “španjolskim borcima”, ali ne Hrvatima, nego Srbima: Kočom Popovićem, Kostom Nađom, Pekom Dapčevićem i Petrom Drapšinom. To ponovno potvrđuje prevlast i nametanje Srba u ratnim partizanskim uvjetima, jer od 1775 vojnika u Internacionalnim brigadama Španjolske najveći broj komunista otišlih u rat u Španjolsku dolazio upravo iz Hrvatske 48%, zatim Slovenije 23%, najmnogoljudnije Srbije tek 18%, Crne Gore 3,2% i Makedonije 1,5%.

Izvor: narod.hr