Pobjedom stranke sindikata Solidarnost na prvim (djelomično) slobodnim izborima u Poljskoj održanim 4. lipnja 1989. najavljen je pad komunističkog totalitarizma u Europi koji je u 70 godine mučne i krvave diktature odnio milijune nevinih života. To je bila i kruna djelovanja tog hrabrog, prvog antikomunističkog sindikata na čelu sa karizmatičnim Lechom Walesom kojim je počela nepovratna društvena reforma Poljske, ali i cijele Europe.
Izbori su bili djelomično slobodni jer je PURP (Poljska ujedinjena radnička partija) unaprijed imao garantiranih 65% mjesta u Donjem domu Sejma, poljskog parlamenta. To je pokazalo izrazito veliku antikomunističku opredijeljenost poljskog naroda.
24. kolovoza sastavljena je nova vlada na čelu s Tadeuszom Mazowieckim, koji je tako postao prvi ne-komunistički premijer u istočnoj Europi od kraja 1940-ih.
Dramatične promjene u komunističkoj istočnoj i srednjoj Europi – starim centrima europske civilizacije
Mnogi stari centri europske višestoljetne civilizacije poput Praga, Budimpešte, Bratislave, Krakova, Lavova, Zagreba, Ljubljane, Gdanjska i mnogih drugih su tijekom 20. stoljeća, a posebno 1945. pali pod vlast okrutnog jednopartijskog i ideološki obojenog sustava zvanog komunizam.
To je prouzročilo ne samo velike ljudske, nego i moralne, kulturne, civilizacijske i druge gubitke. Šteta koju je učinio komunizam u zemljama srednje i istočne Europe bila je tako velika da se teško može dugoročno mjeriti sa bilo kojim poremećajima i štetama u modernoj europskoj mirnodopskoj povijesti.
Zbog toga je pad komunizma (Miroljubljive revolucije ili Slom komunizma) i događaji koji su u jesen 1989. u srednjoj i istočnoj Europi doveli do ukidanja komunizma bio prijeloman trenutak u novijoj modernoj povijesti tih zemalja, a dočekan je općim konsenzusom naroda kao put u slobodu. Jedino je manjina komunističkih vlastodržaca i njihovih suradnika sa obiteljima tog represivnog vojno-policijskog sistema to doživjela kao gubitak vlastitih privilegija i upravljanja društvom i podčinjenim državama.
Pored glasnosti i perestrojke u SSSR-u Mihaila Gorbačova, narodima država Istočnog bloka dozvoljeni su prvi put slobodni demokratski izbori.
Nakon što je narod Poljske promijenio vlast, Mađarska je otvorila granicu s Austrijom i dozvolila Istočnim Nijemcima prijelaz u slobodnu Europu nakon više od 40 godina strahovlade uz brojne žrtve. 9. studenoga pao je Berlinski zid i slijedila „Baršunasta revolucija“ u Čehoslovačkoj. 10. studenoga pao je i komunizam u Bugarskoj.
U narednim godinama došlo je i do (mirnog) raspada Sovjetskog Saveza.
1991. raspala se i SFRJ, jedina od komunističkih država koja se raspala na ‘krvavi način’ uz agresiju dominantnog srpskog naroda i komunističke vojske JNA na ostale nesrpske narode Jugoslavije (Slovence, Albance, Hrvate i Bošnjake).
Nedugo nakon njega je došlo do pada komunističkog režima u Albaniji. Zbog toga ti događaji označuju kraj hladnog rata.
Revolucije 1989. godine označile su promjenu ravnoteže sila i označile početak post-komunističkog razdoblja tržišnog gospodarstva i demokracije.
Izvor: narod.hr
Photo: Lklundin
 slobodnim izborima u Poljskoj održanim 4. lipnja 1989. najavljen je pad komunističkog totalitarizma){kind=link}