Ovih dana u Hrvatski pomorski muzej Split pristigla je donacija predmeta iz Italije s jednom zanimljivom pričom o samim predmetima i njihovom nekadašnjem vlasniku.
U Hrvatski pomorski muzej Split iz Italije stigao je prije par dana jedan sanduk pun sjajnih uspomena. Točnije, 70 kg pažljivo spakiranih uspomena na jednog čovjeka i njegovu ljubav prema hrvatskom Jadranu, Dalmaciji, njenim ljepotama i ljudima. Riječ je o dva izvanbrodska motora iz ranih 1970-tih, legendarna britanska “Seagulla”, savršeno očuvana s originalnom dokumentacijom i rezervnim dijelovima, te dvije podvodne puške marke “Cressi”, također s izvornim pratećim materijalom.
Donacija je to talijanskog liječnika Michelea Colledana iz Bergama, kojeg uz ove predmete veže bezbroj sjećanja na oca Uga, nekadašnjeg vlasnika dvaju malenih brodova i zaljubljenika u podmorski ribolov.
Ugo Colledan (1919. – 2013.) bio je inženjer geofizike, koji je od 1968. g. svako ljeto s obitelji provodio ploveći jedrilicom između srednjedalmatinskih otoka. Uz čitavu je priču vezana i istinita anegdota o nabavi prvog “Seagulla”, koja svjedoči o entuzijazmu obožavatelja ovih motora, čiji sačuvani primjerci i danas oduševljavaju generacije. Nakon što je Ugo uz velik trud organizirao kupnju motora u Engleskoj i zadužio prijatelja koji se ondje zatekao da motor raspakira i potom rastavi u dijelove, kako bi mu ga dopremio u Italiju bez plaćanja carine, zadesila ga je nevolja na korak do cilja. Bez papira o uvozu, naime, nije mogao registrirati motor.
Ne odustajući, sam se uputio natrag u Englesku, ondje sastavio motor pa ga uz svu potrebnu birokraciju uvezao u Italiju. I potom s njime uživao u šibenskom akvatoriju dva slijedeća desetljeća, u kojima je upoznao ne samo našu obalu, već i lokalne ljude. Da je s njima razvio čvrsta prijateljstva, osim svjedočanstva njegovog sina dokazuje i blokić pun imena i adresa domaćih ljudi s kojima se Ugo družio u Hrvatskoj. Zidovi njegove sobe bili su, prepričava dr. Colledan, prekriveni fotografijama iz tog razdoblja i nautičkim kartama istočnog Jadrana kojeg je toliko volio. A takva se ljubav pamti.
Iskustva poput ovog dr. Colledana potvrđuju da naizgled sasvim obični predmeti mogu imati daleko veću emotivnu vrijednost nego što se im se obično pripisuje. Stoga ne čudi da je posljednjih godina porastao znanstveni interes za pitanja materijalne kulture, u čemu muzeji imaju važnu ulogu. Dok ljudi stvaraju značenja i pridaju ih predmetima, muzeji postoje kako bi zajedno s predmetima čuvali vrijednosti i značenja, preispitivali ih i obznanjivali. Ovom donacijom muzej povezuje ne samo dvije obale Jadrana, već prošlost i sadašnjost svih onih koji to more vole i žive. Njihove uspomene jamče da naše more ne stari unatoč godinama koje prolaze.
Izvor: Narod.hr
Photo: narod.hr
