Mahatma Gandhi (1869. – 1948.), bio je vođa nenasilnog pokreta za samostalnost Indije u
vremenu kada je ta zemlja još uvijek bila jedna od Britanskih kolonija. Ujedino je hinduse, muslimane, kršćane i sve ostale Indijce različitih uvjerenja u jednodušnu borbu za slobodu i nezavisnost Indije, ali putem istine i mirnog – nenasilnog pružanja otpora.
Svoja je promišljanja skupio u autobiografiju “Autobiografija ili priča o mojim pokusima s istinom”.
Pišući o problemima na koje je nailazio njegov narod u uspostavljanju vlastitog, indijskog, predstavničkog i zakonodavnog tijela – kongresa, došao je do sljedećeg zaključka:
“Smatram da je bila potpuna obmana da se vjeruje da je veliki broj delegata na neki način od pomoći za bolje vođenje poslova, ili da omogućava čuvanje principa demokracije. Tisuću i pet stotina delegata, koji su svjesni interesa naroda te imaju široke poglede i vole istinu , bit će uvijek bolji čuvari demokracije nego šest tisuća neodgovornih ljudi bilo kako izabranih. Da očuva demokraciju narod mora imati živi osjećaj nezavisnosti i samopoštovanja te svog vlastitog ja, i trebao bi ustrajati na tom da izabere kao svoje predstavnike samo one osobe koje su dobre i poštene.”
Boreći se za univerzalne ideale: istinu, samopoštovanje i slobodu vlastitog naroda, i postižući promjene na bolje, Gandhi je izvršio utjecaj ne samo na nacionalnoj razini nego i u globalnim razmjerima.
U zadnjim poglavljima Autobiografije Gandhi je primjetio da “spas naroda ovisi od njega samog, od njegove sposobnosti za trpljenje i žrtvovanje!”.
