Snimke mozga pokazuju da složeni nizovi brojeva i slova u matematičkim formulama, mogu izazvati jednak osjećaj za lijepo kao i umjetnička remek-djela te glazba najvećih skladatelja, objavljeno je na frontiersin.org, Frontiers in Human Neuroscience.
Matematičarima na University College London pokazivane su “ružne” i “lijepe” matematičke formule, a skenerom je praćen rad njihovog mozga dok su ih gledali, prenosi BBC.
Prilikom pogleda na “lijepe” jednadžbe, u mozgu su se aktivirali isti dijelovi koji primjećuju umjetnost. Istraživači sugeriraju da možda postoji neurobiološka osnova ljepote.
Obožavanje Eulerovog identiteta i Pitagorinog trigonometrijskog identiteta, rijetko se spominje zajedno s remekdjelima Mozarta, Shakespearea i Van Gogha.
Studija je dala 15 matematičkih formula na rangiranje.
“Velik broj područja u mozgu uključen je u pri gledanju jednadžbi, a kada netko gleda u formulu koja je rangirana kao lijepa, aktivira se dio mozga zadužen za emocije i izgleda jednako kao da gledamo sliku ili slušamo glazbeno djelo”, rekao je jedan od istraživača profesor Semir Zeki BBC-u i objasnio da je veći val aktivnosti zabilježen tijekom skeniranja mozga, što je formula ocjenjenija ljepšom.
“Neuroznanost nam ne može reći što je ljepota, ali ako nešto smatraš lijepim, kora mozga u medijalno orbitalno-frontalnom dijelu – emocionalni mozak, je uključena, te možeš naći ljepotu u svemu”, rekao je Zeki.
Neuvježbanom oku neće biti puno ljepote u Eulerovom identitetu, ali u studiji to je bila formula velike ljepote.
To je osobno najdraža formula profesora Davida Percya, s Institut of Mathematics and its Applications.
Za BBC je Percy rekao: “To je klasik i ne možeš bolje od toga.”
“Izgleda jednostavno, a nevjerojatno je duboka, sastoji se od pet najvažnijih matematičkih konstanti- nula, jedan, e i Pi (dva najčešća transcedentna broja), i (imaginarni broj). Uz to sadrži tri osnovne aritmetičke operacije- zbrajanje, množenje i potenciranje.”, objašnjava Percy.
“Ako uzmemo da su e, pi te i nevjerojatno komplicirani i naizgled nepovezani brojevi, nevjerojatno je da su povezani tom jezgrovitom formulom.”
“U početku ne shvaćaš puni potencijal ljepote formule, kao što je slučaj s glazbom, a onda odjednom postaje nevjerojatno kada vidiš njezin puni potencijal.”
Rekao je da je ljepota izvor “inspiracije i daje nam entuzijazam da saznajemo o stvarima.”
Matematičar i profesor javnog razumijevanja znanosti, Marcus du Sautoy, rekao je da je “apsolutno” našao ljepotu u matematici i ona “motivira svakog matematičara”.
Sautoy kaže da voli “malu stvar koju je matematičar Pierre de Fermet učinio”. Fermet je pokazao da svaki primarni broj koji je djeljiv s 4, s ostatkom 1, kao sumu ima dva kvadrata brojeva.
Ako primarni broj 41, djeljiv je s 4 i daje ostatak 1, suma je kvadrata broja 5 i 4.
“Znači ako ima ostatak 1, uvijek može biti napisan kao dva kvadrata brojeva- nešto je lijepo u tome”, kazao je Sautoy.
“Neočekivano je da dva pojma (primarni broj i kvadrati) imaju nešto zajedničko, ali kako se dokaz razvija, počinješ vidjeti kako su ti pojmovi povezani, jednako kao glazbeno djelo i počinješ vidjeti kako idu zajedno.”
Rekao je da je uzbudljivo u tome putovanje, a ne sam dokaz, “kao što u glazbenom djelu nije dovoljan završni akord”.
Dodao je da ova ljepota matematike nedostaje u školama, a ipak nevjerojatne stvari mogu biti pokazane čak i sa osnovnoškolskim matematičkim sposobnostima. U studiji su matematičari najružnijim formulama ocijenili Srinivasa Ramanujanov beskonačan niz i Riemannovu funkcionalnu jednadžbu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
