Kako starimo i kako se mijenjamo, transformiramo iz djeteta u odraslu osobu, tako se u našem načinu razumijevanja stvari oko sebe mijenja puno toga, pa i osjećaj za hranu, ono što smo možda u djetinjstvu i ranoj mladosti voljeli jesti s godinama prestajemo podnositi. Osim možda čokolade, vjernog poveznika između djetinjstva i takozvane ozbiljne dobi…
Kao djeca nismo podnosili, niti smo mogli smisliti, određenu vrstu hrane, roditelji su nas nerijetko malo grubljim riječima nagovarali da jedemo ono što je za nas zdravo, što djeca, naravno, teško mogu shvatiti. Što se s vremenom promijenilo da hranu koju nismo podnosili kao djeca u dvadesetim godinama počinjemo iskreno voljeti, pa u njoj i uživati?
Zašto se naši ukusi mijenjaju?
Stručnjaci za hranu uspjeli su otkriti što je tome razlog i zašto se to događa gotovo svim ljudima. Jedno istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji otkrilo je da prosječna osoba ima svega 22 godine kada počinje cijeniti hranu koja je složenija, s jačom aromom, začinima, kao što su malo jači umaci, umaci od čilija, avokado, kozji sir, neke vrste riba… Podsjetimo, prije ovog istraživanja znanstvenici su stvorili teoriju kojom tvrde da se naš osjet okusa mijenja kako se smanjuju receptori za ukus u našim ustima tijekom starenja.
Djeca se rađaju s urođenom žudnjom za slatkim stvarima, kao što su majčino mlijeko koje sadrži šećer i masnoće, tvrde znanstvenici, a piše Daily Mail. Tek rođena djeca, dakle, bebe, imaju oko 30 tisuća receptora za okus u svojim ustima, tako da su jaki okusi još intenzivniji kod djece. Kad odrastemo ostane nam, nažalost, svega trećina receptora za ukus, uglavnom na jeziku. Ovo je objašnjenje zašto možemo uživati u jakoj hrani kada smo stariji.
Kad je hrana u pitanju počinjemo se mijenjati s 19 godina?
Prema istraživanjima, s 19 godina zavolimo uglavnom bijeli luk, krastavce… Godinu dana kasnije zavolimo grah, određenu vrstu ribe, špinat, papriku, plavi patlidžan, dagnje ili parmezan, da bi dvije godine nakon toga i plavi sir mogao doći u obzir. Sa 23 godine počinje nam se sviđati okus koji ima avokado, godinu dana kasnije, dakle, u 24. godini, red dolazi na jače začine i umake, poput umaka od čilija.
Istraživanje zapravo dokazuje da većina nas za vrijeme djetinjstva ne zna cijeniti okus jake ribe kao što je primjerice skuša, isti je slučaj s nekim vrstama sireva. Zanimljivo da prema studiji provedenoj u Velikoj Britaniji ni u maslinama ne uživamo rano, tek od 25 godina možemo ih jesti, a da nam ne padaju teško. Naravno, postoje individualna odstupanja kod ovog istraživanja, nisu svi ljudi isti.
Školski obroci presudni u formiranju mišljenja
Istraživanje je pokazalo da školski obroci imaju najveću ulogu u formiranju ranih mišljenja o hrani i okusima hrane. Studije pokazuju da je jedna od tri odrasle osobe jela hranu koja im nije po volji samo kako ne bi uznemirila domaćina kod kojeg je bila u gostima. Više od deset posto onih koji su sudjelovali u istraživanju prisiljavalo se jesti hranu koja im se ne sviđa samo kako ne bi uznemirili prijatelje ili obitelj.
Zapravo je najčešća situacija u kojoj počinjemo uživati u hrani koju prije nismo pretjerano voljeli – obrok s prijateljima, što nam očito čini dobro. Jedan od razloga kada počinjemo isprobavati i istraživati novu kuhinju i novu vrstu hrane je razdoblje odmora, odnosno, kada upoznajemo nove ljude i stječemo nova prijateljstva, ponajprije tijekom godišnjih odmora. Nutricionisti objašnjavaju da se naš odnos prema hrani razvija od najranijeg razdoblja našeg života i može utjecati na to što i kako jedemo tijekom života.
Prirodno je da sa starenjem mijenjamo svoj odnos prema hrani, i ne samo prema hrani, razloga za to je puno, od vanjskih do unutrašnjih čimbenika, koji doprinose činjenici da ljudi s vremenom nauče isprobavati novu hranu, neki i samo zato da ne ostane kako je nikad nisu probali. I kad je probaju naviknu se na nju, s vremenom je zavole.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
