Oči na ljetovanju: Što ako vas ubode kukac, ako oko ‘žulja’ tijekom vožnje…?

Foto: GettyImages

Razmišljate li o odmoru? Kako to lijepo zvuči! Putujete li nekamo? Planirate li što ćete ponijeti sa sobom? Vjerojatno ćete ponijeti fotoaparat. Šteta bi bilo da vam se pokvari? A što ako vam vaše prirodne kamere – oči zakažu?

Imam običaj prije pakiranja za put napraviti popis stvari koje treba ponijeti. Među njima značajno mjesto zauzimaju osnovni lijekovi za svaki slučaj. To je važno, pogotovo kad na put vodite djecu. Nikad ne znate što će ih zadesiti i hoće li vam pomoć stručne osobe i otvorena ljekarna biti pri ruci, piše za Narodni zdravstveni list.

Što ponijeti

Pitaju me ljudi što bi bilo dobro imati pri ruci za slučaj problema s očima. Priznajem da ja, iako okulist, ne znam. Kako to? Na putovanju i odmoru oči mogu oboljeti od svačega, pa bi za sve situacije trebalo ponijeti “pola apoteke”. To ne bi stalo u kofer, a osim toga – tko tada misli na bolest? Idemo na odmor, a ne na liječenje. O mogućoj krivoj primjeni nekog lijeka bez savjeta okulista da i ne govorim. Ozljede samog oka nisu tako učestale u relaksiranim trenucima odmora. Češće su na radu i u svakodnevnim aktivnostima. A i bolje je liječenje povrede tada prepustiti stručnjaku. Dakle, što ponijeti? Pojma nemam. Mogu vam jedino pričati što se meni dosad događalo i kako sam to riješila. Možda vam moje iskustvo pomogne.

Putovanje

Krećemo, autom. Ima klimu, nema klimu – svejedno. Vruće je pa nam je ugodno da hladi i puuuuše. Struji zrak iz svih rupa, a sve puše ravno u oči. Žmirimo, jer naše oči ne vole propuh koji ih hladi i suši. Trepćemo uglavnom nesvjesno, a što smo više koncentrirani na cestu, to je treptanje manje učestalo. Posljedice su takve da nam nakon sat-dva vožnje oči postanu crvene, kao da su pune pijeska i, naposljetku, počnu pretjerano suziti da nadoknade ono što ih je propuh prethodno osušio. E, sad nas to suzenje nervira. Smanjuje oštrinu vida, jer gledamo kroz sloj vode, i iziskuje učestalo brisanje očiju. Čime? A rukom, dakako. Tko će svaki čas tražiti papirnatu maramicu? Tom istom rukom prethodno smo nosili kofere, otvarali prtljažnik, držali volan, dakle dirali puno toga što i nije pretjerano čisto. Pokupili smo svašta na prstima kojima sad brišemo suze i nesvjesno zagađujemo oči. Nema veze, glavno da se vozi dalje. Na oči obično počnemo misliti tek kad se doista upale.

Dovoljno bi bilo namjestiti strujanje zraka indirektno i staviti naočale, bilo za vid, bilo sunčane, da napravimo štit pred očima. Najpametniji su oni koji za vrijeme vožnje spavaju. Njima su oči zatvorene.

Na prve znakove iritacije, dobro bi bilo zaustaviti se i nakapati u oči “umjetne suze”. Ima ih pod raznim imenima. Sve su prozirne da ne bi umanjile oštrinu vida i sluzave da podmažu oko. Razlikuju se, doduše, po gustoći, vrsti konzervansa i, naravno, po cijeni. Zadatak im je da preko oka naprave zaštitni sloj koji neće brzo ishlapiti kao vlastite suze, da smanje trenje kapka pri spuštanju i dizanju, da zapune sitne neravnine i oštećena mjesta na sloju površinskih stanica oka koje žuljaju. Ukratko, služe za zaštitu, vlaženje i podmazivanje. Možemo ih ukapavati koliko god puta osjetimo iritaciju oka, jer po svom kemijskom sastavu nisu štetne. Naravno, bilo bi uputno da svatko ima svoju vlastitu bočicu kapi. Razmjena iste bočice jednako je kao da pijemo iz iste čaše: bakterije se lako mogu prenijeti vrškom bočice s oka na oko. Ruke bi trebalo dobro prebrisati vlažnom maramicom, ako tekuća voda nije pri ruci, da ih operemo prije ukapavanja. Ako ni toga nemamo, barem nastojmo pri ukapavanju imati ogledalo i rastegnuti kožu vjeđa povlačeći je prstom daleko od oka. Tako prljavština s prsta neće dospjeti u oko.

Na odredištu

Sretno smo stigli. Umorni, ali zadovoljni. Jedva čekamo na spavanje. Ako ste na moru, ali i u planinama, računajte na komarce. Mnogi već znaju kako je dobro ponijeti razne tabletice i “zujalice” koje će ih štititi od napasnika u snu. Ja ću radije izabrati ‘antirepelent’ losione, sprejeve i gelove koji se nanesu na tijelo. Štite i kad ste na otvorenom prostoru, a ne samo tamo gdje ima struje za “zujalice”, kao npr. u sobi.

Što ne valja s tim sredstvima koja se nanose na tijelo? Ne smiju se nanijeti na oči, točnije, iz opreza, blizu očiju, tj. na vjeđe. Što tada komarci rade? Nađu malu oazu nezaštićene kože i navale. Ujutro želimo otvoriti oči, a ono – katastrofa: kapci toliko natečeni da ih uopće ne možemo podići. Nerijetko roditelji znaju uspaničeno dotrčati okulistu s djetetom natečenih kapaka u naručju. Odmah se dade primijetiti da je dijete začuđujuće mirno s obzirom na zastrašujući izgled. Ne plače, samo ne može otvoriti vjeđe. Dovoljno je obratiti pažnju na to ima li u blizini oka na koži kakav znak uboda insekta. Tad je već sve jasno. Slično će izgledati i puno ozbiljnija gnojna upala vjeđa, ali će tada koža biti ne samo natečena, već i topla, crvena, a dijete će biti uznemireno, plačljivo i lošeg općeg stanja. To zahtijeva bolničko liječenje.

Prva pomoć

Pri ubodu insekta dovoljno je hladnim oblozima i nježnim pritiskom omogućiti koži vjeđa da sama splasne. U zdjelicu se ulije što hladnija voda (može i morska) i, po mogućnosti, doda nekoliko kockica leda. Čestom izmjenom obloga, koji močimo u hladnu vodu i nježno pritisnemo na vjeđe, sa svakom minutom hlađenja oteklina će splašnjavati i oči će se sve bolje otvarati. Bez panike, samo strpljenja.

Nemate li vode i leda, razmislite ima li u hladnjaku što hladno i podesno da se pritisne na natečene vjeđe (hladna boca soka, vrećica rastresite smrznute hrane, npr. graška i slično). Sjećam se epizode kad je moju kćer ubola osa posred čela. Za nevolju nije bilo leda, ali smo se sjetili vrećice s batkom iz zamrzivača. Koliko god izgledalo smiješno, smrznuti batak (hladan, plosnat i tvrd), pritisnut na čelo, pomogao je neutralizirati otrov na mjestu uboda. Inače bi se oteklina s čela slila u kožu vjeđa i zatvorila djetetu oči. Plač, pečenje i panika prestali su za petnaestak minuta.

Oprez s lijekovima po vlastitom izboru

Pomoći će i šumeći kalcij otopljen u čaši vode. Kalcij nas čini otpornijima na alergijske reakcije, u koje spada i reakcija na ubod insekta. Ne preporučujem ga kod male djece bez savjeta pedijatra. Savjetujem oprez kod primjene antihistaminskih krema protiv alergija, kakav je npr. Synopen, Phenergan. Nisu dobrodošle za nanošenje na vjeđe jer mogu slučajno dospjeti u oko pa će jako peći. Osim toga, nakon nanošenja takvih krema, ne bi se trebalo izlagati suncu, jer sunčeve UV-zrake mijenjaju djelovanje kreme i izazivaju dodatne probleme na koži vjeđa.

Lijekovi mogu štetiti

Još su jedne kapi jako popularne i samoliječenju. Mnogi moji pacijenti čije su oči povremeno crvene iz raznih razloga, kupuju u ljekarni “kapi za izbjeljivanje” očiju, npr. Visine, Proculin i sl. Nemojte me krivo shvatiti. Nisu to loše kapi ako se pametno koriste. Uostalom, kao i svi lijekovi, one su nužno zlo. Jedan problem otklanjaju, a usput drugom štete. Nemam ništa protiv ako se ponekad želimo kamuflirati zbog neprospavane i prolumpane noći. Razumijem glumice koje pred snimanje žele lijepo izgledati. Slažem se da svi oni kojima je ponekad neugodno izaći među ljude crvenih očiju, u takvim prilikama upotrijebite kapljice pomoću kojih će im oči izgledati ljepše.

Međutim, takva praksa postane nam navika koja na duže staze šteti oku. Svakodnevno pacijentima pričam ovu priču. U takvim kapima nalazi se sastojak čiji je zadatak stisnuti krvne žile oka. Tada oko djeluje “bistrije”, bjelije, ljepše, ali za onog tko nas gleda. Pritom uopće ne radimo uslugu našim očima. Stisnute krvne žile dopremaju oku manje krvi i hranjivih sastojaka od onog što mu treba. Stisne se cjevovod i oko stalno gladuje. Nakon duže primjene, kronično izgladnjelo, oko počne patiti. Postaje manje otporno na vanjske utjecaje. Postaje suho, jer i suznoj žlijezdi treba dovoljno krvi za proizvodnju suza. Učinak kemije na sužavanje žila s vremenom traje sve kraće. Kad popusti djelovanje, krvne žile koje su na umjetan način bile stisnute, sad se omlohave i prošire još više nego prije ukapavanja. Oko je sve crvenije između dva kapanja. To nas obično navede da te kapi ukapavamo još češće. Postajemo ovisni o njima poput narkomana. Cijelo to vrijeme uzrok crvenila oka i dalje postoji. Mi kapamo, vrijeme prolazi, oko pati…

Konačno se sjetimo i okulista koji bi nam mogao pomoći. Hoće! Ustanovit će pravi uzrok crvenila i nastojati ga otkloniti. Priznate li mu da ste sve vrijeme ukapavali neke kapi protiv crvenila, naučit će vas kako one djeluju i upozoriti da to ubuduće radite samo iznimno. Nadam se da, kad se otkloni pravi uzrok, one više neće biti potrebne.

Ako kapi za oči koristimo trajno

U posebnoj su situaciji oboljeli od glaukoma. Oni koji za bolest još niti ne znaju, a koriste kapi za izbjeljivanje, dovode svoje oči u opasnost od povišenja očnog tlaka. Sastojak takvih kapi može širiti zjenicu. Proširena zjenica prvokativni je faktor za porast očnog tlaka što, kod onih predisponiranih za glaukom, može dovesti do ozbiljnih komplikacija. Oni koji znaju za svoj glaukom i već koriste kapi za snižavanje očnoga tlaka, moraju voditi računa o tome da na odmor sve ponesu sa sobom i da nastave redovito ukapavati kao i kod kuće. Ponijeti sav pribor, uključujući i kapi (umjetne suze) važi i za one koji nose kontaktne leće. Možda neće cijelo vrijeme na odmoru nositi leće, jer će im biti komotnije s naočalama, pogotovo na plaži.

Svejedno, za ostatak dana i večernje izlaske mogu poželjeti staviti leće.

Svi moraju znati da improvizacija s lećama ne bi smjelo biti. Zato: čiste ruke, tekućine po propisu, šminke što manje i – ne otići spavati s lećama ma kako kasno stigli kući. Želim vam sretan i nezaboravan odmor i što manje problema s očima. Uostalom, šteta odmora ako sve ljepote koje na odredištu zateknemo ne možemo dobro i vidjeti.

Mr. sc. Inge Bošković Dragičević, dr. med./Narodni zdravstveni list

Izvor: narod.hr/zzjzpgz.hr