Što se zapravo krije iza ‘kriminalne privatizacije’ Croatia osiguranja otkriva Tomislav Jelić

Slučaj sumnjive privatizacije Croatia osiguranja i dalje je vruća tema u Hrvatskoj, naime, Državni ured za reviziju u izvješću o reviziji prodaje dionica Croatia osiguranja (CO) dao je mišljenje da odluku o privatizaciji tog društva Vlada nije mogla donijeti samostalno, već ju je morao potvrditi Sabor, a smatraju i da je cijena plaćena za usluge savjetnika za privatizaciju od oko 27 milijuna kuna mogla biti značajno manja. Adris je kupio lani 39,6 posto dionica CO-a, a nakon prodaje vlasničkog paketa društvo je dokapitalizirao sa 110 milijuna eura, nakon čega je postala vlasnikom 60 posto dionica CO-a.

Tomislav Jelić, nekadašnji zastupnik u Gradskoj skupštini grada Zagreba, koji vrlo često i vrlo argumentirano govori o temi kontroverzne privatizacije CO, napisao je za današnji Hrvatski tjednik zanimljiv osvrt. Naime, HDZ je uspio skupiti dovoljno potpisa da u saborsku proceduru uvrsti istražno povjerenstvo koje bi trebao utvrditi za koliko je milijardi kuna oštećen državni proračun prilikom, kako piše Jelić, kriminalne privatizacije Croatije osiguranja (CO).

SDP-ova saborska većina može odbiti prijedlog za formiranjem istražnog povjerenstva, ali im to ne bi bilo pametno

Saborska većina, koja je u rukama SDP-ove koalicije, može odbiti prijedlog HDZ-a za formiranjem istražnog povjerenstva, međutim, to im nikako ne bi išlo u prilog nekoliko mjeseci prije parlamentarnih izbora jer bi izgledalo kao da skrivaju kriminalnu privatizaciju CO. Jelić smatra da DORH i ostala državna tijela zadu­žena za kazneni progon jednosta­vno moraju pokrenuti kazneni progon protiv onih državnih i ostalih dužnosnika koji su CO “darovali” Adris grupi za smiježnih 115 milijuna eura (ta cijena dobije se kada se od 119 koliko je Adris grupa platila odbije 4 milijuna eura koliko je Ministarstvo financija platilo konzalting usluge za pripremu privatizacije CO-a).. Radi se o kriminalnoj privatizaciji, piše Tomislav Jelić u Hrvatskom tjedniku.

HDZ se ponašao “pilatovski” u vrijeme natječaja za privatizaciju CO-a

Kada je riječ o HDZ-u i privatizaciji CO-a, onda valja podsjetiti da se ta stranka krajnje “pilatovski” ponašala u vrijeme natječaja za privatizaciju CO-a, s glavom u pijesku i sada samo djelomično može ispraviti svoje ponašanje kroz Istražno saborsko povjerenstvo koje bi trebalo utvrditi i odgovoriti na pitanja tko je i za čiji račun krivotvorio račun dobiti i gubitka poslovanja CO-a za 2013. godinu, zatim kako je Slavko Linić znao 18. prosinca 2013. godine da će CO poslovati negativno/ prvi put u svojoj povijesti kada je 12 podružnica i središnja direkcija radila na završnome računu i kada je račun dobiti i gubitka na Zagrebačku burzu poslan tek 14. veljače 2014. godine/ te na još mnoga, mnoga pitanja, premda se i tada već govorilo da je riječ o nezakonitoj i kriminalnoj prodaji CO-a. HDZ je oporbena stranka i u cijeloj priči nema formalne kaznene odgovornosti, ali ima političku, no sada kroz prijedlog i ideju istražnoga povjerenstva djelomično može ispraviti svoj grijeh dosadašnje šutnje.

Zašto komercijalne televizije i mediji šute?

Nadalje, Jelić tvrdi da je zanimljivo na koji način komercijalne televizije i komercijalni mediji šute o izvješću državne revizije i nezakonitoj privatizaciji Croatije osiguranja. Za njima ne zaostaju ni pisani mediji, dnevnici i tjednici. Svi podjednako šute. Nameće se, dakako, pitanje zašto to čine? Do odgovora se lako dođe kada se vidi koliko promidžbenog kolača ti mediji uberu od Ad­ris grupe i njihove nove prinove Croatia osiguranja. Danas je u ovome balkanskom neoliberalnom svijetu jedino božanstvo profit i njemu je sve podređeno. Tako je veliki poduzetnik i premijerov prijatelj Emil Tedeschi ni od koga prozvan i pozvan u Večernjem listu 13. lipnja izjavio da je kriminalizacija privatizacije CO-a pucanj u slobodu poduzetništva u Hrvatskoj. Za Tedeschija je vezana još jedna zanimljivost. On je u svoju Atlantis grupu primio velikoga Linićeva prijatelja, bivšeg direktora CO-a Krešimira Starčeviča, iako su Linićev i Tedeschijev prijatelj Milanović na ratnoj nozi. Tko tu koga … teško je utvrditi.

“Neoliberalni faraoni”

Sve je više dokaza da u ovoj i ovakvoj Hrvatskoj postoji nekoliko desetaka poduzetnika koji su vrlo blisko povezani i savršeno se nadopunjuju u namjeri da do javnih dobara dođu za “kikiriki” preko kriminalnih Vlada koje oni ispod stola korumpiraju i tako država postaje njihov rob, a puk kojega bi ta država trebala štititi od “neoliberalnih faraona” postaje socijalna sirotinja koja svoje mjesto pod suncem traži u uređenim državama i bježe iz Hrvatske i mladi i stari, i obrazovani i neobrazovani. Zadnjih petnaestak godina veći je egzodus Hrvata nego u vrijeme Turaka, fašizma i komunizma zajedno, a sve zahvaljujući “neoliberalnim faraonima” i njihovim lutkama na koncu, ministrima u hrvatskoj Vladi.

Svojom šutnjom doprinose i hrvatski komercijalni mediji. Da nije bilo kakvog takvog HRT-a, javnost jedva da bi i znala da je državna revizija utvrdila da je privatizacija CO­-a bila nezakonita.

Koga je Linić postavio na čelo Croatia osiguranja?

Kada je Kukuriku koalicija došla na vlast, najprije su na čelna mjesta poduzeća u većinskome državnom vlasništvu postavili svoje ljude. Tako je Linić, unatoč velikim otporima Milanovića, na čelo CO-a postavio svoje ‘najvjernije grlo’ Krešimira Starčevića, dobro poznatoga iz afere Hypo banke. DORH bi mogao utvrditi zašto je Linić baš Starčevića postavio u CO na mjesto predsjednika uprave CO-a. Naime, na stranicama Zagrebačke burze u rubrici “Financijska izvješća” za 2012. godinu, stoji da je Croatia osiguranje grupa imala dobit od 166.263.034 kn. Ista ta uprava je u istoj Croatia osiguranju grupi za 2013. imala gubitak 12,11 milijuna kn, što znači da je uprava u 2013. imala financijski rezultat lošiji za 178,3 milijuna kn. U tom je razdoblju nova uprava na čelu s Krešimirom Starčevićem otpustila oko 10 posto radnika CO-a. I to je bilo prvi put u povijesti Croatia osiguranja da je to osiguravajuće društvo iskazalo gubitak za jednu poslovnu godinu.

Kako je sve teklo?

Na sramotu Kukuriku koalicije na vlasti, premijera Milanovića i njegova glavnoga “kuma” Slavka Linića. Naravno da je takav gubitak friziran kako bi se dokapitalizacijom pogodovalo Adris grupi, odnosno da bez kune dođe do većinskoga udjela u vlasništvu nad CO. Obezvrijedila se tako vrijednost dionica CO-a za sjednicu Skupštine društva kada je Adris grupa voljom opunomoćenika Milanovićeve Vlade, putem nepotrebne dokapitalizacije, postala vlasnik CO-a.

Naime, prije te famozne Skupštine društva, Adris grupa je postala vlasnik 39 posto kroz nezakonitu privatizaciju, a onda je na famoznoj Skupštini u travnju 2014. dokapitalizacijom udjel porastao na 60 posto. Ovakvim postupkom Slavko Linić, kao glavni igrač privatizacije CO-a, oštetio je državni proračun za najmanje 3,5 milijarda kn. Da je odmah u startu i pripremi privatizacije CO-a, putem Vladine odluke, javno najavio da Vlada namjerava prodati 60 posto udjela u CO-u i da je to išlo na bilo koju europsku burzu, hrvatski proračun bi nedvojbeno dobio još oko 460 milijuna eura. Svi stručni pokazatelji to potvrđuju. Najbolji je primjer komparacija prodaje Basler osiguranja Zagreb Uniqa s prodajom CO-a. Tu je vidljivo da su vlasnici Basler osiguranja Zagreb prošli 4,25 puta bolje od vlasnika CO-a, odnosno državljana RH koji su vlasnici javnih dobara ili udjela u njima.

Ključna pitanja koja hitno traže odgovor

Jelić članak završava postavljanjem nekoliko ključnih pitanja. Prvo je tko je autor elaborata da Croatia osiguranje uopće treba privatizaciju? Drugo je pitanje zašto su za financijske i pravne konzalting usluge angažirani vanjski konzultanti kada ona ima svoj Institut za javne financije koji to mogu vrlo temeljito odraditi, a na koncu ima i Državnu reviziju u kojoj sjedi stotine financijskih i pravnih stručnjaka koje plaćaju porezni obveznici? Jelić tvrdi da bi se na taj način uštedjelo 29,5 milijuna kn koliko je plaćeno vanjskim konzultantima, a čiju kaznenu odgovornost kroz kaznenu prijavu treba utvrditi DORH.

Treće je pitanje zapravo tko su autori natječajne dokumentacije koja, i tako, grozna, nije u proceduri odabira najpovoljnijeg ponuditelja ispoštovana? Na temelju kojega je elaborata tadašnji ministar financija, Slavko Linić, papagajski ponavljao da je potrebna dokapitalizacija CO-a? Kako je Slavko Linić znao 18. prosinca 2013. godine da će CO poslovati negativno, prvi put u svojoj povijesti, kada su 12 podružnica i generalna direkcija radili na završnom računu i kada je račun dobiti i gubitka na Zagrebačku burzu poslan tek 14. veljače 2014. godine? Istražno povjerenstvo treba utvrditi tko je i za čiji račun krivotvorio račun dobiti i gubitka poslovanja CO-a za 2013. godinu.

Podsjetimo, Croatia osiguranje je za posljednjih nekoliko godina do 2013. imala ostvarene, a neisplaćene dobiti 649.979.146,00 kn. Što je Skupština društva napravila istim novcem? Kakav naputak je imao opunomoćenik Vlade koji je zastupao Vladu 20. travnja 2014.? Je li to ostalo Adris grupi? Ako jest, po čijem nalogu?

Šuker: Dvije “škakljive stvari” kada je privatizacija Croatia osiguranja u pitanju

Za današnji Hrvatski tjednik privatizaciju Croatia osiguranja komentirao je i bivši ministar, sadašnji HDZ-ov saborski zastupnik, Ivan Šuker, koji je rekao: „Najzanimljivija stvar u reviziji proračuna za 2014. mišljenje je državne revizije o privatizaciji Croatia osiguranja. Tu treba reći i da se državna revizija nije bavila revizijom privatizacije, nego je pregledala dokumente, s obzirom da se od te privatizacije uprihodovalo 905 milijuna, što je najveća prihodovna stavka, ne računajući porezne prihode u državnome proračunu. Pritom je postavljeno nekoliko zanimljivih pitanja: zašto je Croatia osiguranje privatizirana temeljem Zakona o upravljanju državnom imovinom, a ne temeljem Zakona o privatizaciji osiguravajućih društava iz 1992., gdje se kaže da se takva odluka isključivo može donijeti u Hrvatskome saboru?

Šuker zaključuje da su njemu dvije „stvari u svemu škakljive, a to je vrijednost dionica po kojima je Croatia osiguranje prodana, budući da je vrijednost imovine prije privatizacije smanjena za oko 650 milijuna kuna, i druga stvar, temeljem koje vrijednosti su dionice dokapitalizirane i tko je donio odluku o dokapitalizaciji? Je li odluku donijela Skupština društva ili netko drugi? Ako je skupština, zašto ostali dioničari nisu sudjelovali u dokapitalizaciji, zašto se na takav način omogućilo da samo jedan dioničar postane temeljem dokapitalizacije većinski vlasnik? O tome će biti još dosta govora, pa ćemo vidjeti što je zaista bilo. Također je vrlo zanimljivo da se u rashodima državnog proračuna po pojedinim korisnicima ne vide rashodi koje su korisnici prikazali u svojim financijskim izvješćima, npr. 365 milijuna za brodogradnju, i na takav način su umanjili deficit državnog proračuna. Toliko o transparentnosti javnih financija i redu koji su uveli”, zaključuje Ivan Šuker.