Dva dana nakon što je veleposlanstvo Ruske Federacije uručilo Savezu antifašističkih boraca “Zastavu pobjede”, navodno postavljenu u Berlinu 2. svibnja 1945., kao znak zajedništva Rusije i Hrvatske, osnovana je stranka „Nova ljevica“ sa simbolom pola petokrake. Polovica petokrake, i to lijeva, jer ona desna SDP-ova gubi poziciju ljevičarenjem HDZ-a. Unatoč tome što im se mnogi rugaju, mora im se odati priznanje na tajmingu i savršenoj usklađenosti s HDZ-ovim Sanaderima, i malim i velikim. Od pojavljivanja Vesne Teršelič i njene prve akcije uklanjanja ploče u Slunju 2004. pod patronatom Ive Sanadera do ove HOS-ove u Jasenovcu kojoj je mali Sanader namijenio istu sudbinu , malo se toga promijenilo.
U načelu, ista je meta, isto odstojanje, barem što se ploča tiče, jer Teršelička je u međuvremenu dobro honorirala svoje djelovanje. Mezimica svih vlada nakon Tuđmana postala je prvakinja u povlačenju sredstava iz hrvatskog proračuna iz kojeg njene dobro umrežene udruge dobivaju enormna sredstva. Indikativan je posljednji slučaj dodjele sredstava njenoj “ Zakladi za razvoj civilnog društva“ unatoč amandmanu Esih-Hasanbegović i činjenici koju su naveli da ima depozit na banci od gotovo 60 milijuna kuna. Eto, osim Indije i Hrvatska ima svoje „svete krave“ koje uživaju status božanstva i pripadajućih privilegija koje iz toga proizlaze. Ta božanstva naslijedili smo iz bivšeg sustava, zaštitili ih zakonima, opteretili bremenom „ustaških kuna“ i pustili da nam u miru rastaču državu kako god znaju i umiju.
Uostalom davno je Ciceron zapisao kako „ Nacija može preživjeti svoje budale, čak i one preambiciozne, ali ne može preživjeti izdaju iznutra“. Napokon, sada nakon osnivanja jugofilske stranke valjda je i zadnjem naivcu jasno zašto Documenta nije pokazivala preveliki interes za brojne zločine koji su počinjeni nad Hrvatima. Uz ovakvu vlast i zakonodavstveno kupusište gdje je dozvoljeno sve što nije zakonom zabranjeno…osim ako nije hrvatska simbolika s prvim bijelim poljem i ozakonjenim pozdravima. Već dugo sam dojma da nas metodom kuhanja žabe vraćaju u jugoslaviju, pri čemu dojam pojačavaju poznate metode tog represivnog sustava koji još uvijek baštini discipliniranje Hrvata pomoću represivnog aparata. Istovremeno je velikosrbima i jugoslavenima dozvoljeno ama baš sve, pa čak i ono što je zakonom zabranjeno. Nikakvo čudo da smo im postali najsigurnije utočište, jer za razliku od Beograda koji se jasno, velikosrpski čvrsto orijentirao, Zagreb nikada nije bombardiran dok Beograd jest, i to dva puta u zadnjih pedesetak godina.
Bombardiraju njih naši papirnati saveznici koji žive od ratova vjerojatno priželjkujući novi , jer ratovi na ovim prostorima čuvaju srce licemjerne Europe netaknutim. O nacionalnoj sigurnosti i borbenoj spremnosti, dovoljno je navesti da još uvijek nemamo tvornicu municije pa nam policija i vojska pucanje vježba u toplini doma na playstationu. Novcem koji smo godinama darivali jugofilnim Documentama i srodnim platformama mogli smo do sada izgraditi tu tvornicu, jer bi nas metak mogao uskoro koštati euro, pošto marke više nema. Naravno, u tom slučaju naši će papirnati saveznici trljati ruke, brojati zaradu i moliti Boga da rat čim dulje traje. Tome će sasvim sigurno maksimalno pridonijeti angažirani jugofilni Markovina kojem je uzor Vladimir Čerina. Taj orjunaš Čerina pisao je da bi u Zagrebu od njegovih “osamdeset hiljada stanovnika, pedeset trebalo povesti na klaonicu” – zbog nedostatka svijesti o zajedništvu. Pridodaje tako da Zagrebu treba“silom dati dušu i mozak onog grada Heroja, što se zove Beograd“.
U vrijeme osnivanja ORJUN-e pravaši su bili istinski ljevičari u odnosu na Austro-ugarsku, a upravo su njihov prostor djelovanja zauzeli lažni ljevičari komunisti. Na žalost uz istinsku ljevicu i desnicu nama, kojima je Hrvatska jedina domovina, nedostaje i politička mudrost, a ne može se reći da pameti nemamo. Treba se prilagoditi vremenu i narodu, prestati očekivati suprotno i osnovati istinsku hrvatsku ljevicu, socijalno osjetljivu, suverenističku koja neće nositi naslijeđe komunizma i jugoslavenstva. Ruku na srce, sve što se do sada predstavilo ljevicom bila je jugoslavenština, od meke pa do najtvrđe verzije. Na kraju krajeva i mediji i licemjerna Europa više vole ljevicu pa maksimalnu podršku daju lažnim socijaldemokratima i demokršćanima koji odobravaju abortus.
Muka čovjeka uhvati, kad vidi tko sve ulazi u taj prostor i prolazi lakoćom do saborske fotelje. Mi Hrvati moramo shvatiti da u ratu moramo biti desnica, a u miru ljevica inače odoše nam opet gaće na štap. Narod je takav kakav je i ovi lažnjaci to debelo iskorištavaju dok mi tapkamo u mjestu. Sve smo probali do sada, osim ući u taj prostor koji je i po naslijeđu odavno naš. To bi sasvim sigurno bio najlakši način eliminacije jugoslavena i velikosrbadije. Narod sasvim sigurno isčekuje političku snagu koja će ga osloboditi dužničkog ropstva, ovršnog zakona i sustava koji nas sve više približava feudalizmu. Od obiteljskih projekata koji sada obnašaju visoke dužnosti iluzorno je očekivati doprinos u vidu lustracije i pravih izmjena u zakonodavstvu, jer uvjeren sam, oni bi do svojih pozicija došli i da je ostala jugoslavija.
