U subotu, 4. veljače u 20.30 sati u KBC „Sestre milosrdnice” u 86. godini života i 60. godini svećeništva preminuo je umirovljeni svećenik Sisačke biskupije vlč. Stjepan Brajković.
Rodio se 7. svibnja 1931. u Opatiji, župa Kravarsko, od roditelja Roka i Ane, rođene Udžber, koji su kasnije preselili u Sisak.
Pučku školu polazi u Gornjem Hruševcu. Prvi razred gimnazije polazi u Zagrebu, potom 5. godinu Učiteljske škole, te nastavlja sedmi i osmi razred klasične gimnazije u sjemeništu na Salati, gdje je 1951. godine položio ispit zrelosti.
Bogoslovlje studira na KBF-u Zagrebu, te je 29. lipnja 1957. bio zaređen za svećenika. Iduću godinu završava studij i ispomaže po župama.
Kao kapelan djeluje u Svetom Križu Začretju (1958.-1960.). Upravitelj je župe u Samarici od 1. ožujka 1960. do 1970. godine. Iz Samarice upravlja i susjednom župom Gornji Miklouš (l965.-l970.). U Samarici je uredio župni stan i radio na održavanju crkvenih zgrada u župi. S njim su bile časne sestre milosrdnice, a najviše njegova rođene sestra, s. M. Jasna. Revan je u vjeronauku.
Od rujna do listopada 1970. godine subsidijar je u župi Pregrada kod župnika Branka Ivanjka, a potom, iza Ivice Vuđana župnik u Selima kod Siska. Ondje je djelovao od 3. prosinca 1970. do 1. rujna 1987. kad je zbog zdravstvenih razloga (prometne nesreće) umirovljen.
Nakon umirovljenja, neko vrijeme ispomaže u župi Navještenja Marijina u Velikoj Gorici, a od 17. lipnja 1988. u Domu nemoćnih svećenika, odnosno u Svećeničkom domu Sv. Josipa na Kaptolu.
Bio je član Mješovitog pjevačkog katedralnog zbora.
I u Samarici i u Selima kod Siska bio je osuđivan, progonjen i u zatvoru. Dok je u Selima bio na robiji u Staroj Gradiški i Lepoglavi, zamjenjivao ga je na župi sisački kapelan Ivan Topolnjak.
