Sveti Petar i Pavao – apostoli koji su okupili Kristovu Crkvu

Ovogodišnji blagdan svetih apostola Petra i Pavla pada u nedjelju 29.06., i kao takva nedjelja kao spomen dan uskrsnuća Isusa Krista ima ‘veću težinu’ nad svim ostalim blagdanima. Međutim, proslava blagdana svetih apostola Petra i Pavla u Katoličkoj Crkvi je jedan od desetak zapovjedanih blagdana i svetkovina. Zapravo, uz blagdane blažene djevice Marije i svetoga Josipa, još samo ova dvojica apostola od svih ljudi imaju zapovijedanu svetkovinu.

Zašto baš ta dva sveca, uz Isusove roditelje i odgojitelje Mariju i Josipa, imaju takvu ‘težinu’ u Katoličkoj Crkvi?

Svatko tko je bio u Rimu kao turist, a posebice kao hodočasnik lako će znati odgovor na ovo pitanje.

Ta dva najveća apostola su svaki na svoj način okupili Kristovu Crkvu.
Bez obzira što je prošlo više od 2000 godina od njihove smrti prisutni su na poseban način na svim najznačajnijim sakralnim i drugim objektima grada Rima.

Petar

Petar je upravo bio onaj čovjek koji je na Isusovo pitanje: „Što vi kažete – tko sam ja?“ odgovorio prvi i dao priznanje vjere generacija kršćana koje žive do današnjeg dana:“ Ti si Krist, Sin Boga živoga!“.

Isus mu je uzvratio:“ A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.“ Ove Isusove riječi stoje kao istina do današnjeg dana i stajat će dok je god čovjeka i svijeta.

Zanimljivo je da mnogi ne znaju da je Isus u stvarnosti Petru rekao na aramejskom jeziku, tada živućem govornom jeziku onog podneblja: „Ti si Kefa!“, a da je Petar grčki oblik aramejske riječi Kefa.

Na aramejskom jeziku kefa znači velika i čvrsta stijena, dok se za mali kamen kaže evna.

Nazivajući Šimuna, što mu je bilo pravo ime, Kefa (ili Petar) Isus mu zapravo mijenja ime. Kada se u Bibliji mijenja ime uvijek se smatra tu osobu posebnom, ispuniteljem Božjeg plana. Isus je Petra postavio za Stijenu koja je potrebna da bi na njoj gradio Crkvu.

Tako je na mjestu mučeništva i groba svetog apostola Petra podignuta ranokršćanska bazilika. To je bilo mjesto gdje je Petar naglavačke bio razapet na križ, jer se nije smatrao dostojnim biti razapet na isti način kao njegov Gospodin. U 16 st. podignuta je na tom mjestu najpoznatija kršćanska bazilika – crkva Svetog Petra u Vatikanu.
Uz Jeruzalem to je najvažnije hodočasničko mjesto na svijetu.

Pavao

Nakon Judinog samoubojstva apostoli su izabrali umjesto Jude dvanaestog apostola Matiju. Božja providnost je podigla jednog značajnijeg i mnogo poznatijega apostola – Pavla iz Tarza u Maloj Aziji. Nekadašnji revni progonitelj kršćana, svjedok i sudionik smrti prvog kršćanskog mučenika svetog Stjepana, dotaknut prstom Božjim postaje Isusov apostol.

Na putu u Damask, kamo je krenuo uhititi grupu kršćana, doživio je viđenje i susret sa Isusom , oslijepio je od jakog nebeskog svijetla i čuo Isusove riječi : ”Savle, zašto me progoniš? ” To iskustvo je na njega tako utjecalo, da je prihvatio kršćanstvo, dao se krstiti u Damasku i počeo naviještati evanđelje.

Pavlovo pravo ime bilo je Savao (hebr. Šaul). I kod njega promjena imena označava poseban Božji plan i providnost, koja je i ostvarena kroz tog apostola, te znak da od progonitelja kršćana postaje vjeran sljedbenik Isusa Krista.

Obrat od Savla u Pavla ostaje paradigma za svakog čovjeka koji ne želi svoj život provesti u ropstvu nego u slobodnom i odgovornom mišljenju, govoru i djelovanju.

Dobio je i nadimak – apostol naroda jer je u svojim misijskim putovanjima proširio evanđelje u čitav tada poznati svijet rimske vlasti. Samo Sveto

Pismo bilježi da je bio i u našim hrvatskim krajevima donoseći tako evanđelje u ove krajeve u samim počecima, pa sam Pavao bilježi u Poslanici Rimljanima:“ Tako sam od Jeruzalema pa uokolo sve do Ilirika pronio evanđelje Kristovo.“

Sveti Pavao je napisao najveći dio knjiga Novoga Zavjeta, niz poslanica u kojima je na fascinantan način razradio temu Božje milosti i ljubavi prema čovjeku u liku i osobi Isusa Krista. Zato ga još i zovu apostolom milosti.

Pogubljen je u gradu Rimu na Ostijskoj cesti odsjecanjem glave mačem.
Apostolove relikvije se čuvaju u crkvi Sv. Pavla izvan zidina, a glava u lateranskoj bazilici u Rimu.

Štovanje spomen dana smrti svetih apostola od najranijeg doba

Kršćani Rima počeli su slaviti spomen apostolskih prvaka Petra i Pavla od sredine III. stoljeća na 29. lipnja jer su se grobovi ovih mučenika čuvali u Rimu, gdje su obojica bili pogubljeni mučeničkom smrću. Značajno je što su od početka slavljeni na isti dan, iako nije sigurno da su pogubljeni iste godine i istog dana.

Blagdan 29. lipnja sjeća nas na prenošenje Pavlovih posmrtnih ostataka iz Katakombi, kako bi ih se zaštitilo od konfiskacije od strane države. Tamo, gdje je danas crkva Sv. Sebastijana, svjedoče nalazi iz toga doba, zajedno se častilo apostole Petra i Pavla.

Tako dvojica apostola svetkovanjem zajedničkog blagdana postaju svjedočanstvo i današnjem vremenu i suvremenom čovjeku o neprolaznosti Petrovog priznanja Isusa kao Sina Božjega i Pavlovog navještaja te istine svim ljudima svijeta.