Na današnji dan 2013. umro je jedan od najomiljenijih trenera Dinama u njegovoj povijesti Josip Kuže. Bio je to kraj njegove dugogodišnje borbe sa leukemijom.
Igračku karijeru proveo je u Dinamu u periodu od 1971-1981. kao pouzdani branič, a nakon prestanka karijere od 1982-1984. trenirao je Croatia Sydney, klub Hrvata iz Australije koji je jugoslavenska politika tretirala kao „ustaški“. Bio je to čin jasnog deklariranja i domoljublja Josipa Kuže. Nakon toga trenira manje klubove, dok je od 1989.-1991. stvorio nakon mnogo godina jaki Dinamo sa Bobanom, Šukerom, Shallom, Mladenovićem i drugima koji je bio jaka konkurencija tada politički realiziranom velikosrpskom projektu pod imenom Crvena Zvezda.
Nakon legendarne neodigrane utakmice u Maksimiru sa Crvenom Zvezdom 1990. javno je na TV Zagreb, kao jedna od rijetkih osoba, stvari nazvao pravim imenom i apostrofirao političku intervenciju komunističke milicije protiv Dinamovih navijača. Tada su uz Josipa, javno stali i Zvonimir Boban i Vjekoslav Škrinjar.
Od tada je postao miljenikom Dinamovih navijača i Bad Blue Boysa. Kasnije, u vrijeme krize za vrijeme djelovanja Zdravka Mamića pamti se njegova antologijska izjava da je “prokockao novac, a drugi su prokockali svetinju”.
Kuže je pritom još zaključio: “I tko onda ima veći porok? Jesam li ja veći kockar ako sam izgubio svoj novac ili neki koji su izgubili dječje osmijehe i veselje navijača”.
Takav je bio Josip Kuže: hrabar, britak, jasan, iskren i odan klubu i navijačima, a zbog toga je ostao u srcima navijača. Kada je otkriveno da boluje od leukemije, navijači su mu dolazili pred bolnicu, bodrili ga pod prozorom i stavili veliki transparent „Snagu ti daje sa sjevera glas, predaje nema jer si jedan od nas, Josip Kuže”.
Kada je umro, navijači Dinama oprostili su se od omiljenog trenera paljenjem stotina lampiona na sjevernoj tribini stadiona.
