Dr. Hebrang: Problem današnje Hrvatske je nedostatak naznaka političke ljevice da pokuša otkriti istinu

Uoči obljetnice stradanja maceljskih žrtava u srijedu 1. lipnja u dvorani Sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu predstavljena je monografija „Macelj 1945.“. O knjizi urednika Damira Borovčaka govorili su predsjednik Udruge „Macelj 1945.” dr. Stjepan Bačić, član Udruge „Macelj 1945.” prof. dr. Andrija Hebrang, graditelj grobnice i crkve Muke Isusove u Maclju i rektor svetišta Gospe Milosrđa u Kloštar Ivaniću fra Drago Brglez i urednik monografije.

Predsjednik Udruge „Macelj 1945.” dr. Stjepan Bačić rekao je kako je ova monografija izdana prošle godine povodom sedamdesete obljetnice stradanja, upozorivši kako je Maceljska šuma nažalost nepoznato mjesto u hrvatskoj memoriji.

„Nakon križnog puta i povrataka s Bleiburga brojni hrvatski vojnici ali i civili zakoračili su na hrvatsko tlo nadajući se da je veliko zlo iza njih i da će se vratiti svojim kućama. Međutim to se nije tako dogodilo, nego su oni smaknuti i pogubljeni od partizana. Ta istina je predugo prešućivana, sve do devedesetih godina prošlog stoljeća. Tada se dogodio susret partizanskog stražara Mladena Šafranka i čovjeka kojemu je on spasio život, pustio ga je da pobjegne iz kolone koja je vođena na strijeljanje, a to je bio Fran Živičnjak. Njih dvojica su 1990. godine zajedno otišli u Maceljsku šumu te su obilježili sva mjesta na kojima su se održala pogubljenja“, podsjetio je dr. Bačić na to kako je došlo do otkrivanja prvih grobnica.

Prof. dr. Andrija Hebrang: Macelj samo jedna točka križnog puta kojim su prolazili hrvatski mučenici nakon Drugoga svjetskog rata

Prof. dr. Andrija Hebrang istaknuo je kako je Macelj samo jedna točka križnog puta kojim su prolazili hrvatski mučenici nakon Drugoga svjetskog rata.

“Tragedija tog zločina je u tome da su i danas kosti neotkrivene, jame zatamnjene, istina zamračena, a sve zbog toga da se ne kaže istina o onima koji su to počinili i onima koji su danas njihovi ideološki sljedbenici. Problem današnje Hrvatske je nedostatak naznaka političke ljevice da pokuša otkriti istinu“, rekao je Hebrang osvrnuvši se na vlastitu borbu kako bi se istina doznala.

„Rezolucija europskog parlamenta o komunističkim zločinima govori da se zločinci moraju imenovati, komunistički zločini osuditi i bez istine nema pomirbe. Sličnu poruku dao je papa Franjo u Sarajevu kada je rekao da nemamo pravo zaboraviti istinu i na njoj se mora graditi mir. Dakle, lustracija svih onih koji su počinili te zločine i onih koji su u njima sudjelovali je osnovni preduvjet za istinu, a istina je jedini preduvjet za pomirbu, a bez pomirbe nema uspješne Hrvatske. Iskreno se nadam da ćemo to uskoro doživjeti”.

Kako se susreo s istinom u o Maclju progovorio je graditelj grobnice i crkve u Maclju i sadašnji rektor svetišta Gospe Milosrđa u Kloštar Ivaniću fra Drago Brglez. On je istaknuo kako iako je rođen tek 25 kilometra od župe Đurmanac nikada nije čuo za događaje koji su se tamo dogodili.

„Tolika je šutnja vladala u tom kraju o Brozovom bregu, Klanjcu, Maclju i tolikim drugim stratištima. Zahvaljujući Stjepanu Brajdiću, prvom predsjedniku naše udruge, jako sam puno toga saznao što se u Maclju događalo. Od njega sam dobio i informaciju da je 1992. godine bila ekshumacija, da su otvorene 23 jame, da se kosti nalaze u Patologiji Medicinskog fakulteta u Zagrebu i da čekaju sudbinu što će s njima biti. To je za mene bio dovoljni znak da nađemo rješenje kako te kosti vratiti u Macelj i kako ih dostojno sahraniti“, rekao je fra Brglez te u nastavku progovorio i o gradnji grobnice i crkve Muke Isusove.

Borovčak: Više od 130 jama još uvijek nije istraženo

Urednik monografije Damir Borovčak rekao je kako ovo djelo prvi puta objedinjuje žrtvu civila i svećenstva na Maclju, a to čini s nepobitnim autentičnim dokumentima koji svjedoče o zločinima počinjenim na križnim putovima. Ta opsežna monografija na 353 stranica i sa 650 fotografija donosi svjetlo istine u mraku i želju da se istina ne zaboravi i priguši.

“U šumama na Maceljskoj gori, nakon završetka drugoga svjetskog rata, Titovi borci na okrutan način pobili su više od deset tisuća zarobljenih hrvatskih vojnika, civila, žena i djece. Maceljska šuma je nakon toga proglašena Titovim lovištem te se u vrijeme komunizma, od 1945. do 1990., tamo nije smjelo pristupiti, kao ni o tome govoriti. Sabor Republike Hrvatske utemeljio je 1991. Komisiju za istraživanje žrtava drugoga svjetskog rata i poraća koja je godinu dana kasnije u Maceljskoj šumi otvorila 23 jame iz kojih je ekshumirano 1163 žrtava zločina. Više od 130 jama još uvijek nije istraženo“, upozorio je Borovčak te podsjetio kako je rad komisije ukinut 2000. godine, da prošla Vlada Ured za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkog režima nakon Drugoga svjetskog rata pripojila Ministarstvu branitelja čime je zaustavljeno ozbiljnije istraživanje te teme.

Borovčak je ustvrdio i kako su svi javni mediji u Hrvatskoj prešutjeli i posve ignorirali svečani pokop maceljskih žrtava 22. listopada 2005. godine.

„U Maclju na godišnjim komemorativnim misama sve do prošle se godine nikada nije pojavio nijedan predsjednik RH, nijedan predsjednik Vlade RH, nijedan predsjednik Sabora RH, iako je to njihova dužnost u ime istine o komunističkim zločinima. Tek je prošle godine predsjednica Republike Kolinde Grabar-Kitarović posjetila ovo spomen područje, ali nažalost bez pratnje svećenika ili nekoga od članova Udruge „Macelj 1945.“, rekao je Borovčak istaknuvši kako je predsjednica prije nekoliko dana na Pantovčaku primila članove udruge koji su joj pobliže pojasnili što se dogodilo na Maclju.

Na kraju gostima je na dolasku zahvalio sisački biskup Vlado Košić podsjetivši kako na području Sisačko-moslavačke županije, a prema izvješću policijske uprave, postoji 119 grobnica partizanskih zločina, te kako do danas ni jedna nije istražena. Biskup je i upoznao okupljene s projektom obilježavanje grobnica križevima koje zajednički provede Sisačka biskupija, Sisačko-moslavačka županija i Udruga „Hrvatski domobran“ iz Siska, te kako je prvi takav križ postavljen 5. svibnja o.g. u vrtu karmela u Kloštar Ivaniću gdje se nalazi grobnica s više desetaka ubijenih.