Foto: narod.hr

„Moja djevojčica ne želi dati ruku kad smo na ulici, otima se i ne sluša što joj se govori. Što da radim?“ Pitanje je jedne naše čitateljice.

Idete li s djetetom u šetnju ili ga vodite u šetnju?

Uzeti dijete, koje samostalno hoda, za ruku i voditi ga je kao da nekom tko govori stavljamo ruku na usta.

Dijete nauči hodati oko prvog rođendana i ima potrebu stalno usavršavati svoju novu vještinu. Često odrasla osoba podcjenjuje dječju sposobnost kretanja pa pribjegava vođenju za ruku, nošenju ili vožnji u kolicima, međutim čak i vrlo mala djeca mogu dugo hodati uz uvjet da hoda svojim ritmom, a ne ritmom odrasle osobe. Odrasli hodaju zbog nekog cilja kojem trebaju stići, a djeca hodaju zbog hodanja. Zbog toga bi šetnje trebali shvatiti kao djetetovu vježbu kretanja, ono usavršava svoj hod vježbanjem hodanja.

Dijete već oko druge godine može prijeći nekoliko kilometara šetajući, penjući se na uzvisine, stube, neravne staze… Hoda polagano osvrćući se na svijet koji ga okružuje. Odrasla osoba se treba prilagoditi dječjem ritmu, pustiti ga da hoda bez ograničavanja (držanja za ruku), da se odmara kad se umori, penje, trči, promatra bića i stvari koje ga okružuju. Potrebno je odabrati odgovarajuću okolinu, bez mogućih opasnosti za dijete, ali isto tako ne zatvarati dijete među ograde gdje se ne će morati truditi savladati prepreke.

Djeca vole penjanje po stubama. Naučite ih držati se za rukohvat, penjati uz pomoć ruku, spuštati se na guzi ili unatrag. Čak i oni koji tek pužu mogu se spuštati i penjati stubama. Veća je vjerojatnost ozljeda prezaštićenog djeteta od onoga kome je dopušteno da samo savlada poteškoće pri kretanju.

Odlazak u park koji je udaljen od doma može biti prilika za učenje o sigurnosti na cesti. Učite dijete o pravilima u prometu. U ovoj situaciji možete reći djetetu da ćete mu dati ruku jer je prelazak preko prometne ceste opasan i da čim prijeđete na sigurno može nastaviti samo pješačiti. Kišni dan može biti dobra prilika za hodanje po lokvama vode (djeca jako vole vodene aktivnosti), hodanje uz nošenje kišobrana (vježba koordinacije).

Ako odlazite negdje ne odmor, šetnje mogu biti češće i javljaju se nove mogućnosti usavršavanja znanja i sposobnosti. Šetnja uz more nosi mnoge blagodati. Izaberite mjesta gdje dijete ne će biti u opasnosti pada u duboko more ili na oštro kamenje. Šljunčane ili pješčane plaže su najbolji izbor lokacije za šetnju.

Djetetu se mora pružiti sloboda kretanja jer uspostavljanje ove funkcije smatra se jednim od kriterija normalnog razvoja.

Vaša pitanja šaljite na pitanjazaklementinusuljug@narod.hr

* Klementina Šuljug je odgojiteljica s međunarodnom MEPI diplomom i 15 godina rada u Montessori vrtiću, a stručno se usavršavala po Montessori metodi za djecu s poteškoćama. Iza nje je dugogodišnji rad s djecom s poteškoćama. Ima međunarodnu diplomu za vjerski odgoj djece predškolske dobi po načelima Montessori pedagogije te je završila doškolovanje za župne suradnike i katehezu djece na KBF-u u Đakovu.

Izvor: narod.hr