Gotovo sedam milijuna bugarskih birača pozvano je da se u nedjelju ponovno upute prema biralištima na devetim parlamentarnim izborima u 25 godina nezavisnosti, a trećim u samo 17 mjeseci, no pitanje je koliko će ih se odazvati jer su nagomilani brojni problemi u toj zemlji stvorili mučno ozračje apatije i beznađa, u kojem vlada gotovo potpuno nepovjerenje u političare.
Riječ je o prijevremenim parlamentarnim izborima, sazvanim nakon što je 6. kolovoza pala vlada na čelu sa socijalistima, čijih su tek godinu dana na vlasti obilježili masovni prosvjedi, razorne poplave i teška kriza bankarskog sektora.
“Ovo su već treći izbori u manje od godinu i pol dana. Građani su malo umorni i apatični. No naši pristaše istodobno se podižu u formi i kampanja je sve snažnija”, rekao je predsjednik bugarske Socijalističke stranke Mihail Mikov.
Prazna obećanja i floskule
A upravo kampanja, kojom ponovno vladaju ista lica, prepuna poznatih obećanja i praznih političkih floskula kojih je Bugarima već preko glave, jača apatiju, jer vide da se i dalje ništa ne mijenja. Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da je 70 posto stanovništva pesimistično glede budućnosti.
“U izbornoj kampanji nema važnih tema”, rekla je bugarska potpredsjednica Margarita Popova, ističući primjer klasične televizijske debate u kojoj su se protukandidati nedavno, kao i bezbroj puta u prošlosti, samo svađali, međusobno optuživali i vikali, ali nisu iznijeli nijednu ideju o tome kako se suprotstaviti najtežoj krizi postkomunističke Bugarske od 1996. godine
“Ovo je pat-pozicija, a problem je u tome što ne vidimo svjetlo na kraju tunela. Obećavali su nova radna mjesta, a nezaposlenost je užasna. Obećavali su gospodarski napredak, a nema ga ni u tragovima, o plaćama da ni ne govorim”, rekao je 47-godišnji inženjer Borislav Ganev.
Bugarska je iz komunističkih okova izašla 1989., a njezini su građani godinama polagali velike nade u perspektivu bitno boljeg života nakon pristupa Europskoj uniji, koji su ostvarili 2007.
No, san im se ostvario nije. Bugari su najsiromašniji članovi Europske unije, sa životnim standardom daleko ispod onog u bilo kojoj članici unije, odnedavno čak i Rumunjske, i tendencijom daljnjeg pogoršanja.
Bruto nacionalni dohodak po glavi stanovnika od 16 tisuća dolara nemjerljivo je manji od, naprimjer, njemačkog, prosječna bugarska plaća je 650 leva (2500 kuna), Bugari koji su na minimalcu primaju samo 340 leva (1300 kuna), a oni koji su cijeli život radili od države dobivaju mirovinu u prosječnom iznosu od 300 leva (1200 kuna).
Ta primanja, među najnižima u Europi uopće, odraz su ukorijenjenih sistemskih problema s kojima se nijedna bugarska vlada dosad nije željela suočiti.
Potonula ekonomija
Zdravstveni i mirovinski sustav na rubu su kolapsa, strana ulaganja sve su rjeđa, a povjerenje u bankarski sustav uzdrmano je do temelja nakon slučaja s četvrtom bugarskom bankom po veličini (CCB), koja je odlukom središnje banke zatvorena 20. lipnja pošto su štediše, načuvši priče o sumnjivim ulaganjima najvećeg dioničara banke Cvetana Vasileva, pohrlili u poslovnice i u kratko vrijeme povukli više od 20 posto ukupnih uloga. Preostali štediše sada ne mogu do svog novca zbog čega u Sofiji već tjednima traju prosvjedi, a političari se i dalje ne mogu dogovoriti hoće li banku spašavati ili je prepustiti sudbini.
Istodobno, prenapuhana i neučinkovita državna uprava ostaje netaknuta i na nju se u nedogled troši golemi dio državnih prihoda.
Na sve to nadovezali su se i izvanredni događaji u posljednjih pola godine – od katastrofalnih poplava koje su desetkovale urod poljoprivrede i izazvale neviđenu materijalnu štetu, do krize u Ukrajini i njezinih posljedica za Bugarsku. Njezino gospodarstvo ionako ne spada među europske divove, a izrazito ovisi o Rusiji.
Između čekića i nakovnja
Zbog sankcija Rusiji bugarski izvoz u tu zemlju praktički je prestao, a u slučaju daljnjeg jačanja sankcija i mogućeg pooštravanja viznog režima prema Moskvi golemu štetu pretrpjet će bugarski turizam, kojem su baš Rusi najbrojnija pojedinačna inozemna skupina, a zbog plina su Bugari između čekića i nakovnja i vrlo lako bi se mogli smrzavati ove zime.
Jer, osim što čak 90 posto potreba za prirodnim plinom Bugarska zadovoljava uvozom iz Rusije, Moskva je iznimno važan igrač u bugarskom energetskom sektoru, a osobitim se problemom po Sofiju sad pokazuje izgradnja Gazpromova plinovoda Južnog toka.
Bugarska je jedna od ključnih zemalja na budućoj trasi tog plinovoda, no odnedavno ga, po zahtjevu EU, ne smije graditi jer bi to bilo suprotno pravilima unije o energetskoj liberalizaciji. Rusija je, s druge strane, maksimalno pritišće Sofiju da nastavi gradnju.
Kombinacija svega navedenog stvorila je iznimno plodno tlo za korupciju, koja je u Bugarskoj sveprisutna i vrlo tvrdokorna, a osim toga što dubinski izjeda društvo, Bugarsku stoji golemog novca koji bi joj život značio. Samo 2013. EU je Sofiji uskratila milijardu eura predviđenih sredstava zbog izostanka rezultata u borbi protiv korupcije.
Borisov vodi u anketama
Zato bi idealni scenarij na izborima u nedjelju bila uvjerljiva pobjeda neke stranke koja bi mogla samostalno, ili u minimalnoj koaliciji, sastaviti vladu.
“Nama su nužne hitne, radikalne reforme. Zato nam je potrebna snažna vlada koja će moći pokrenuti te dugo odgađane reforme jer, figurativno rečeno, ne možemo više ostati u postkomunističkoj močvari”, rekao je privremeni premijer Georgi Bliznaški, bivši parlamentarni zastupnik i profesor ustavnog prava, koji je 6. kolovoza imenovan za šefa tehnokratske vlade koja vodi zemlju do uspostave novog parlamenta i vlade.
No, dva dana uoči izbora Bugarska je daleko od idealnog raspleta situacije. Sve ankete najavljuju sigurnu pobjedu stranke desnog centra GERB, na čelu s Bojkom Borisovom, koji je bio bugarski premijer do veljače 2013., ali s nedovoljnom većinom za samostalno preuzimanje vlasti.
Daleko iza GERB-a na drugom je mjestu Socijalistička stranka koja bi trebala dobiti između 20 i 22 posto glasova, stranku etničkih Turaka DPS po predviđanjima podupire 12 posto glasača, a izborni prag od četiri posto mogle bi proći još četiri stranke, iako institut za ispitivanje javnog mnijenja Alpha Research iz Sofije, koji je proveo posljednju anketu 30. rujna, tvrdi da raste potpora malim strankama i da u parlament mogle ući još dva imena, stranka lijevog centra ABV i nacionalistički pokret Napad.
Okretanje manjim strankama, kao posljedica razočaranosti Bugara u velike stranke koje stalno nude ista lica, međutim, znači samo jedno – fragmentirani parlament koji će dodatno destabilizirati bugarsku političku scenu i gotovo nemogućim učiniti uspostavu jedinstvene, čvrste vlade koja će se biti sposobna ozbiljno uhvatiti ukoštac s golemim problemima.
Velika koalicija za spas?
Na to je upozorio i projicirani novi premijer Borisov, upozorivši da Bugare, ne uspije li se uspostaviti vlada, u siječnju čekaju novi izbori. “Ako zemlju ne spasimo do tada, nećemo imati više što spašavati”, kazao je.
No, pokazujući odgovornost, taj bivši vatrogasac, izbacivač i majstor karatea, već je najavio da će poslije izbora biti otvoren za sve opcije koaliranja, bude li potrebno, pa i za stvaranje velike koalicije sa socijalistima, osobito ako zahtjevi manjih desnih stranaka, kao logičnih koalicijskih partnera GERB-u, budu pretjerani. Tu mogućnost nije odbio ni Mihail Mikov, koji je nakon 13 godina na položaju predsjednika Socijalističke stranke zamijenio Sergeja Staniševa.
“Ako GERB dobije puno zastupničkih mjesta, 110 ili više, možda će doći do koalicije desnog centra. No, ako dobije manje od 100, onda nastupa velika koalicija” (sa socijalistima), smatra analitičar u Gallup Internationalu Kančo Stojčev.
Za sudjelovanje na izborima prijavile su se 22 stranke i sedam koalicija, a za 240 zastupničkih mjesta u bugarskom parlamentu borit će se ukupno 5232 kandidata.
Zanimljivo je da je bugarska Mensa svim kandidatima ponudila mogućnost da se oprobaju na njezinu standardiziranom testu kojim se utvrđuje kvocijent inteligencije, najavivši da će testiranje biti besplatno pod uvjetom da joj dopuste iznošenje rezultata u javnosti. Od silnih kandidata ponudu Mense prihvatilo ih je samo 16.
Tko god pobijedio, novu vladu od samog početka očekuje strahovito teška, po nekima i nemoguća, zadaća. “Vrlo lako mogu predvidjeti nove masovne prosvjede kad dođe zima, bez obzira na sastav vlade. Nitko ne može riješiti ove probleme idućih mjeseci”, mišljenje mnogih sažela je 51-godišnja učiteljica Dobromira Koceva.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
