Izbori za Europski parlament sve su bliži, a odnosna zbivanja u pojedinim država sve zanimljivija i napetija. Tako je npr. u Ujedinjenom Kraljevstvu najpopularnija među biračima postala stranka koja je osnovana prije nekoliko tjedana! Ta se stranka zove Brexit (Brexit Party) i prema podatcima od prije nekoliko dana, uvjerljivo vodi pred svim ostalim političkim snagama u UK-u u utrci za mjesta u Europskom parlamentu.
Nagla „populistička“ plima u društvu ošamutila je britanske vlastodršce pa jadni ne znaju što i kako dalje pred takvim raspoloženjem građana. Pogotovo je neugodno konzervativcima budući da mnogi njihovi članovi otvoreno zagovaraju stavove Brexit Partyja, u vezi s politikom izlaska UK-a iz Europske unije. Prema navodima mnogih relevantnih britanskih medija, čak dvoje od pet konzervativnih zastupnika planira glasovati za Brexit Party.
A zašto se to događa u Ujedinjenom Kraljevstvu? Zato jer su građani te države prije tri godine svojem političkom vodstvu jasno poručili da žele izaći iz EU-a, a njihovi ih parlamentarci do današnjeg dana nisu uspjeli izbaviti ni milimetra iz te umjetne, hiperbirokratizirane, anacionalne tvorevine. Istrošeni i bezvoljni britanski konzervativci i laburisti, uz nesposobno društvo iz Bruxellesa, samo petljaju i u razdoblju od tri godine nisu bili sposobni provesti volju građana u djelo.
Osnovni razlog neuspjeha britanske vlade u pregovorima s Bruxellesom jer taj što većina članova vodstva Konzervativne stranke u Brexit nikad nije vjerovala niti ga je od početka podržavala. Njima se dogodio narod, a mislili su da im se neće dogoditi. I sad na silu, protiv svoje volje moraju izlaziti iz EU-a. Vode traljave pregovore jer se uspješno ne može pregovarati o cilju u koji se ne vjeruje, koji se u stvari nije htio. Cijela se stvar svela na mučenje obje strane, što sve više podgrijava nezadovoljstvo građana UK-a.
Pregovori u vezi s Brexitom i neovisnom Hrvatskom
Nešto slično dogodilo se i s našom državom. Zašto je Hrvatska depresivna i besperspektivna država tri desetljeća nakon oslobađanja pozitivne narodne volje i željenog oslobođenja od komunističke i (oduvijek) srbizirane Jugoslavije? Na žalost, zato jer je od samog početka u njezino stvaranje, na najvišim državnim razinama, bilo uključeno mnogo ljudi kojima raspad Jugoslavije, kao ni hrvatska sloboda nikad nisu bili ciljevi. Ti ljudi bili su dio jugoslavenskog aparata koji je desetljećima gušio hrvatsku slobodu i ubijao slobodoljubive Hrvate diljem svijeta. Takve grupe dobile su važne uloge u stvaranju naše neovisne države.
Kao što se britanskim konzervativcima dogodio Brexit, njima se dogodila Hrvatska, a da je nikad nisu željeli. Dogodila im se uz put, negdje u „bespućima povijesnih zbiljnosti“, kao neželjeno dijete, pa kad su već tu, na pozicijama, odlučili su narodnu volju iskoristiti kako bi se održali na poziciji moći.
Iskoristili su narodnu volju kako bi taj isti narod pokrali i oduzeli mu svaku mogućnost stvaranja suverene i slobodne države u kojoj će se pojedinac moći ostvariti na temelju svojih sposobnosti i rada. Upravo zbog takvog odnosa i unutarnjeg (ne)osjećaja Hrvatske koji dominira u tom društvu bivših jugokomunista, a koji i danas imaju važne društvene uloge, mi se nismo oslobodili većine bitnih obilježja funkcioniranja bivše države (korupcija, negativna kadrovska selekcija, poslušnost, politička podobnost, neprofesionalizam, trodioba vlasti samo na papiru i sl.).
Iz Jugoslavije smo izašli kroz krvavi rat, ali kao da nismo. Jer država se ne prepoznaje i ne razlikuje od ostalih samo u zastavi, grbu, himni i sl. To se lako promijeni (na žalost, to znamo). Država se prepoznaje u ljudima i njihovim vrijednostima, načinu ponašanja i rada, standardu života, u onome u što ljudi vjeruju, što osuđuju, što im je prihvatljivo, a što nije, itd. A tu se gotovo ništa nije promijenilo i zato je danas Hrvatska ovakva kakva jest.
Francuska se budi
Istovremeno sa snažnim napredovanjem Brexit Partyja koje u bunilu ostavlja Tory-Labour dvojac daleko iza sebe, u Francuskoj „Nacionalno okupljanje“ koje predvodi Marine Le Pen, prošli tjedan po prvi put ima više potpore među građanima od Macronove stranke – „Republika u pokretu“. Istraživanje koje pokazuje da su građani Francuske svoje povjerenje skloniji pokloniti Nacionalnom okupljanju nego Macronu proveo je IPSOS.
Poznato je da Marine Le Pen blisko surađuje s talijanskim i mađarskim premijerima, Salvinijem i Orbanom, u stvaranju nove fronte za sprječavanje nestajanja europskih nacionalnih država i društava koje su generacije prije nas stvarale stoljećima i ostavile ih nama u nasljeđe da ih u duhu naših najboljih tradicija nastavimo razvijati, a ne da ih nenarodnim ideologijama i politikama poništavamo.
Populizam ili što je?
Znači, uzduž i poprijeko Europe jačaju nove političke snage kao jasna artikulacija narodnog nezadovoljstva. Mainstream mediji koji su još uvijek u rukama stare oligarhije, nove snage pejorativno etiketiraju kao populiste. Međutim, nazivati populistima vođe stranaka koje uživaju sve veću potporu među biračima ne samo da je krivo, nego je omalovažavajuće i uvredljivo prema europskim narodima.
Što uopće znači biti populist? Prevladavajuće mišljenje je da populisti nastoje instrumentalizirati narodno nezadovoljstvo, društvene strahove i sukobe za vlastiti probitak. Pri tome, kao rješenje društvene krize nude jednostavna i neostvariva rješenja. Ali za razliku od negativnog shvaćanja populizma, taj se način vođenja politike može gledati i kroz prizmu njegove emancipacijske uloge koja se ostvaruje u jasnijem komuniciranju, jačem političkom angažiranju naroda – pretvaranjem narodne volje u javne politike.
Upravo stoga mnogi znanstvenici populizam ne vide kao suprotnost demokraciji, nego kao njezin bitan dio. No, bez obzira na različita mišljenja u vezi s pojmom populizma, vladajućim europskim klasama 21. stoljeća koje sve češće pokazuju otvoreni prijezir prema narodu (npr. ne dozvoljavaju referendume), populizam je bio i ostat će negativna pojava te potencijalna opasnost za ugrožavanje „stabilnosti“ nepravedne društvene podjele uloga i bogatstva.
Mistifikatori protiv „populizma“
Kad smo kod „jednostavnih rješenja“, ne može li se etiketa populista zalijepiti i svim mainstream političkim strankama u Hrvatskoj, pogotovo dok su u oporbi. Sjetimo se samo hrpe lažnih i nerealnih obećanja iz povijesti HDZ-a i SDP-a. Bilo je tu svega. Na kraju – nije bilo ničega. Odnosno, stanje je sve gore.
Nakon dolaska na vlast 2000. godine, SDP-ovci nisu uspjeli pospremiti nijednog hadezeovca u zatvor, a prethodno je država opljačkana skoro do temelja. Zašto ih nisu osudili i zatvorili? Pa valjda zato jer oni nisu populisti? Osuditi i zatvoriti lopove bilo bi vjerojatno prejednostavno rješenje – populističko? Ah da, tvrdili su tada esdepeovci da su nas hadezeovci pokrali po zakonu pa oni jadni nisu mogli ništa učiniti. Lustrirati neprijatelje hrvatske slobode (udbaše, kosovce i sl.) bi također bilo populistički, a time i nedemokratski?
U stvari, kritičari navodnih populista tek su opsjenari koji ne rade ništa drugo nego mistificiraju svoje političko djelovanje, ograničavajući kontakte između sebe i naroda. Na taj način oni već desetljećima proizvode socijalnu distancu između sebe i naroda, pokušavajući kod građana stvoriti osjećaj poštovanja. Jer što ih narod manje zna i razumije to ih više poštuje. Što ih više upoznaje, to ih manje poštuje. Zato je distanca od naroda i umjetno konstruirana nerazumljivost javnih politika za pseudoelitu vrlo poželjna.
Ali takav način djelovanja prolazi samo dok je narod dovoljno nezainteresiran za politiku jer živi dobro i osnovne životne vrijednosti mu nisu ugrožene. Jednom kad društvena idila nestane, budi se interes, preispituju se lažne veličine i mnogima postaje sve jasnije da birokratski govori vlastodržaca, njihova distanca i nerazumljivost često služe lažiranju stvarnosti; narod tada počinje shvaćati da je vlast nesposobna i ne služi društvenim interesima.
Politiku i javnu upravu treba pojednostaviti – učiniti je razumljivom i dostupnom
Što se pak tiče mantranja balkanskih wannabe socijaldemokrata i liberala (koji poštuju lik i djelo komunističkog diktatora!) o tome kako tzv. populisti nemaju što ponuditi narodu, nego nebitne teme poput promjene imena ulica i izgleda znakovlja, treba reći sljedeće: Osim što očito ne razumiju značaj simbolike za društvenu koheziju, nisu sposobni ni spoznati podrijetlo glavnog virusa koji je kriv za bolest hrvatskog društva.
Jer nije riječ o tome da za početak izlaska našeg malog i nerazvijenog društva iz krize treba donijeti neki poseban program utemeljen na pomnoj analizi suvremene ekonomije, sociologije, politologije i dr. Za taj posao nam ne trebaju velike misli i ideje. Za prvi (veliki) korak prema izlasku iz krize ne trebaju nam čak ni novi zakoni, ni novi kurikulumi, kao ni reorganizacija javne uprave. Naš problem je mnogo prizemniji (jednostavniji) i za početak svodi se na najobičnije čišćenje institucija (oslobađanje društva) od lopova i nesposobnjakovića, sve u okviru postojećih zakona. Nikakvi genijalci tu ne trebaju. Treba samo jasno iskazana narodna volja koja će vlasti prisiliti na drukčije ponašanje. Ništa više od toga. Vrlo jednostavno i „populistički“, zar ne? Zvuči gotovo nevjerojatno. Ali u stvari, to je ono što nedostaje, što nam treba, a uz poštene znalce vrlo je izvedivo i to u kratkom roku.
Zbog lopova na vlasti i nezainteresirane javnosti, na godišnjoj razini iz javnih proračuna u privatne džepove slijevaju se milijarde kuna. Svjedočio sam mnogim takvim situacijama iz prve ruke, poduzeo što je trebalo (prijava, dokazi, izjava), sve mi se činilo jako jednostavno i populistički jasno, ali poput HDZSDP-a, ni naš DORH nije za jednostavna rješenja pa je sve prošlo nekažnjeno. Očito, ni naši Dorhovci ne vole populizam. Možda im nitko nije rekao da tzv. populizam može biti i dobar? Kao i uvijek, sve ovisi o ljudima.
Promijenimo napokon Hrvatsku
Zato, treba pokazati da taj nepopularan populizam ne mora biti loš. Za početak, počistimo kuću, pojednostavimo politiku i javnu upravu. Nije teško. Početni postupak je lagan. Ne treba pročitati klasike suvremene političke ekonomije, filozofije i upravnog prava. Treba se samo dignuti s fotelje, otići na biralište, uzeti kemijsku olovku i NE pokloniti povjerenje strankama koje poništavaju narodnu volju i sprječavaju narodne referendume. Prilika za to stiže 26. svibnja ove godine.
Svojim glasom možemo i moramo kazniti korumpiranu i nesposobnu vlast i pružiti šansu drugima. Zašto bi naše društvo i dalje bilo zarobljeno HDZSDP-ovim „elitistima“? Ne mislimo valjda da od HDZSDP-a nema boljih? Vjerujem da većina tako ne misli i nadam se da ćemo na predstojećim izborima, uz ostale europske narode i mi dati svoj doprinos u mijenjanju političke klime u Europi. Svojim glasom možemo promijeniti Hrvatsku. Učinimo to!
* Autor je doktor znanosti s bogatim iskustvom rada u javnoj upravi i organizacijama u državnom vlasništvu. Uz znanstvene i stručne članke, objavio je i dvije znanstvene knjige: Moć neetičkog poslovanja – organizacijska kultura u Hrvatskoj (2008.) i Hrvatski turizam – upravljanje identitetom (2013.).
U svojim radovima istražuje svijet svakodnevnog života unutar područja kojeg oblikuje njegovo ukupno iskustvo, ali i društveni kontekst. U biranju tema nastoji pridonijeti kritičkoj analizi i dekonstrukciji hrvatske stvarnosti, odnosno razotkrivanju stvarnih identiteta i implicitnih vrijednosti hrvatskih organizacija.
Paralelno sa znanstvenim radom, autor se duže vrijeme bavi i fotografijom i raznim oblicima vizualne umjetnosti. Na sličan način kao što na znanstvenom polju preispituje društvenu svijest, u svojim fotografijama dočarava osobne percepcije, iskazuje asocijacije i doživljaje vlastitog okruženja, ali i stavove o društvu, gradu, pojavi. Do sada je priredio više samostalnih i skupnih izložbi.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
