Idući tjedan u Münchenu uz Lasića, svjedočit će i Krmpotić?

U utorak i u srijedu sljedećeg tjedna se nastavlja suđenje protiv bivših djelatnika komunističkih tajnih službi Josipa Perkovića i Zdravka Mustača za sudjelovanje u okrutnom ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića.

Prema službenoj najavi iz glasnogovorništva Visokog zemaljskog suda u Münchenu, zakazano je svjedočenje Ivana Lasića,koji je u doba ubojstva Stjepana Đurekovića bio  načelnik odjela II. uprave (neprijateljska emigracija) SDS u Beogradu, nastavak svjedočenja hrvatskog emigranta Petra Penave i Petera Fleissa, visokog dužnosnika njemačke carine.

Zanimljivo je da su u službenoj najavi suda i napomena moguće promjene u posljednji čas, na samim ročištima. Kako neslužbeno doznaje narod.hr, ovo se povezuje s mogućim svjedočenjem Ivana Krmpotića, nekadašnjeg visokog policijskog dužnosnika Republike Hrvatske. Kako je narod.hr pisao, Ivan Krmpotić nalazi se pod posebnom zaštitom njemačke policije nakon anonimnih prijetnji koje su mu upućene nakon najave njegovog svjedočenja u Münchenu.

Na zahtjev Višeg zemaljskog suda u Münchenu Lasić će svjedočiti videolinkom iz Mostara. Lasić je i sam neko vrijeme bio na potjernici njemačkog državnog odvjetništva, čak je 2009. godine i uhićen u BiH, ali je ubrzo pušten jer BiH ne izručuje svoje državljane.

Na suđenju su već pregledane snimke Lasićevog iskaza dane Komisiji za žrtve rata i poraća. Snimka Lasićeva iskaza, čiji su dijelovi otprije poznati hrvatskoj javnosti, sadrži nekoliko izuzetno bitnih izjava o razgovorima vođenim nakon ubojstva Stjepana Đurekovića u tadašnjem Saveznom sekretarijatu unutarnjih poslova u Beogradu, ali i iskaz Lasića o njegovim kontaktima s Josipom Perkovićem na istu temu.

Lasić tako navodi da on u pripremama i izvršenju ubojstva nije osobno sudjelovao jer je u Beograd, na mjesto rukovoditelja II odjela Udbe došao samo dva mjeseca prije ubojstva Đurekovića i da je prvi puta čuo za ubojstvo od načelnika II. uprave, tadašnjeg Sekretarijata za vanjske poslove, Sretena Aleksića koji ga je nazvao odmah ujutro.

Prema Lasićevom iskazu, razgovor je tekao ovako:

– Jutros ti je jedan manje“.

– ‘Ko je, o kome se radi?

– INA direktor.

Lasić o tome odmah obavještava svog neposrednog šefa, podsekretara za poslove državne sigurnosti (rukovoditelja savezne Udbe, op.a.) Srđana Andrejevića: „Došao sam kod njega i rekao mu toliko koliko sam i ja primio. (…) On je ustao odmah iza stola i rekao: Idemo odma’, treba obavijestiti sekretara. Sekretar je bio Stane Dolanc“, svjedoči Lasić.

Dolanc je imao ured kat ispod Lasića. Lasiću, kao novom načelniku II. uprave bio je to tek drugi, treći put da odlazi ministru policije. Pozdravili su sekretaricu i ušli bez najave.

„Rekao sam: Pronađen mrtav Stjepan Đureković. On (Dolanc, op.a.) odmah je upitao: Je li sve u redu? Kažem ja: Nemam pojma, samo znam da je pronađen mrtav i da se spominje da je u pitanju političko ubistvo. I po tome bi se reklo, kažem ja, da će sad biti optužbi i na našu stranu. On je ponovio i rekao: Je li sve u redu, šta je s ekipom? I sekretar je onda rekao: Bit će sada problema, bit će optužbi na naš račun, mi moramo ubuduće paziti kako to radimo.“ kaže Lasić.

Dolancu je bilo najvažnije da su egzekutori na broju i da nitko nije pao. Samo tako inicijatori i organizatori ubojstva mogli su ostati neotkriveni.

Dva dana nakon ubojstva Đurekovića Lasić je prvi put o tome razgovarao sa svojim prethodnikom na mjestu šefa II. uprave Saveznog sekretarijata unutarnjih poslova, Stankom Čolakom. Čolak je očito bio upućen u pojedinosti akcije. Lasić je krenuo s pitanjima: “Objasni mi zašto smo ubili tog Đurekovića, je li on bio osoba kojoj smo to trebali napraviti, vidio sam sve dokumente o njemu, pisao je protiv Jugoslavije, davao novac za emigrante, ali ja tu ne vidim terorizam…”

Čolak, Hrvat iz Mostara, nema dvojbi oko opravdanosti ubojstva: “Teška je to linija i to je sasvim opravdano bilo, ali najvažnije da je završilo dobro.”

Iz Lasićevog iskaza proizlazi da je sve što je Čolaka zanimalo, kao i Dolanca, nakon ubojstva Đurekovića, bilo  da se ne dogodi pogreška koja bi dovela do uhićenja skupine Đurekovićevih ubojica.

” Domaćin će (SR Njemačka, op.a.) poduzeti sve mjere istrage da utvrdi tko je. Najvažnije je da nitko ne padne”, kaže Čolak.

Lasić opet inzistira:

“Pa Bog te j…, Stanko, to sve izgleda malo šašavo, nepotrebno. Pojavio se taj intervju (Lasić govori o lažnom broju Nove Hrvatske, op.a.), pa bio je partizan, pa komunist…”

Čolak lakonski odgovara:

” Pa što ga netko nije mogao ubiti zato što je bio partizan i možda taj intervju, Ivane, znači puno više nego što ti misliš.”

U sjedištu beogradskog SDS-a dosta se u kuloarima govorilo o likvidaciji nesretnog Đurekovića. Njegovo ubojstvo je snažno odjeknulo u obavještajnim krugovima s obzirom na relativno kratak staž političkog emigranta. No, ništa službeno, bez novih izvještaja.

Lasić se prisjeća da je prošlo dosta vremena do trenutka kada mu je Stanko Čolak, sada već posebni povjerljivi savjetnik Stane Dolanca, otkrio da je minula opasnost za ‘ekipu’:

” Ekipa se izvukla iz zone gdje joj prijetila izravna opasnost, ali dok svi dođu do kuće proći će još dosta vremena.”

Lasić je i s Josipom Perkovićem razgovarao o ubojstvu Đurekovića. Sreli su se u Zagrebu u jeku obavještajnih priprema za zaštitu turističke sezone. Perković se složio s Lasićem da će, nakon likvidacije Đurekovića, biti manje obrada službe prema emigrantima u Njemačkoj.

“Nije to bila mala obrada”, prepričava Lasić Perkovića, “međutim, bit će sada problema oko mreže (agenata u Njemačkoj). Moramo znati da će sada biti nasrtaja od policije u Njemačkoj, da će biti saslušanja agenata.”

Lasić je potvrdno klimnuo i dodao kako mu se čini da je sve oko likvidacije Đurekovića prošlo idealno. Perković se složio: “Boga mi, više nego idealno.”

Lasić tvrdi da se nije usudio pitati Perkovića je li sudjelovao u likvidaciji Đurekovića. Takvo pitanje nije bilo preporučljivo. “Ako čovjek neće sam da kaže, što ću ga pitati”, objašnjava Lasić.

Uplašen za svoju sigurnost Petar Penava poručuje: ‘Neću se odazvati hrvatskom sudu’!

Petar Penava, bivši hrvatski politički emigrant i bivši djelatnik hrvatske vojne Sigurnosno-informativne službe Ministarstva obrane RH već je svjedočio u Münchenu, o čemu smo već ranije i pisali. Petar Penava je, dakle, jedan od onih svjedoka koji o optuženicima i njihovim aktivnostima ima saznanja kao o svojim progoniteljima prije osamostaljenja Hrvatske, ali i o njihovom djelovanju u ulozi visokih dužnosnika hrvatskog obavještajnog sustava tijekom Domovinskog rata. Prošli tjedan je Penava izjavio za Cropress da je uplašen za svoju sigurnost te da se neće odazvati hrvatskom sudu od kojega je dobio poziv gdje ga lažno optužuju za prijetnje novinaru Domagoju Margetiću.

“Očito da otvaranjem ovakvog novog procesa protiv mene – određeni me krugovi u Hrvatskoj žele  zaplašiti da više ne svjedočim protiv Perkovića, Mustača i drugih udbaša, koji su u Njemačkoj i širom svijeta ubijali naše domoljube. Nedavno sam izjavio da se kao svjedok protiv Perkovića u Hrvatskoj ne osjećam siguran, pa da zato sada i dolje ne idem, a vidjeli smo ovih dana kako se naše vlasti i policija odnose prema obitelji Ivana Krmpotića, kojemu su u Hrvatskoj prijetili i kojemu je život bio u opasnosti, tako da je bio prisiljen potražiti zajedno sa suprugom njemačku zaštitu. Poučen takvim iskustvom ne želim se odazvati pozivu hrvatskog suda jer se u Hrvatskoj jednostavno ne osjećam sigurnim. Nisam siguran da me ne bi likvidirali“, ustvrdio je.

Krmpotić će svjedočiti idući tjedan u Münchenu?

S posebnim se interesom očekuje hoće li već sljedećeg tjedna doći do svjedočenje Ivana Krmpotića, nekadašnjeg glavnog inspektora Republičkog sekretarijata unutarnjih poslova, koji je, prema rasporedu suđenja, trebao svjedočiti krajem lipnja. Krmpotić je za vrijeme Jugoslavije u nekoliko navrata bivao proglašen nepoželjnom, prognan i zatvaran od tadašnjeg političkog vodstva. Prema nekim izvorima, devedesete, nakon prvih demokratskih izbora, dr. Franjo Tuđman postavio je Krmpotića na čelo hrvatske Službe državne sigurnosti koja je tada još postojala, a kojoj je na čelu do tada bio Josip Perković, ali je vrlo brzo, pod pritiskom Perkovića, smijenjen. Krmpotić, prema podacima iz Registra branitelja, 149 dana u borbenom je sektoru u sastavu MUP-a.

Njegove kćeri, Helena Krmpotić i Gabrijela Krmpotić Kos u nekoliko navrata isticale su u medijima da je njihov otac bio izložen prijetnjama te su poslale pismo premijeru Zoranu Milanoviću i ministru unutrašnjih poslova Rajku Ostojiću ističući kako su „šokirane“ njegovom izjavom da nije primio nikakve informacije i obavijesti o Krmpotićevu ugrožavanju.

Također, uputile su pismo i EU- parlamentu gdje su istaknule kako se ogorčene zbog činjenice da hrvatski državljani ne mogu dobiti zaštitu nakon ozbiljnih prijetnji od institucija u svojoj zemlji.

Izgorio automobil u dvorištu slovenskog svjedoka na suđenju Perković-Mustač

U dvorištu kuće slovenskog istraživača arhiva nekadašnje “Udbe” Romana Leljaka u subotu navečer izgorio je automobil, a Leljak ne vjeruje da se vozilo samo zapalilo i sumnja da bi mogla biti riječ o “poruci” njemu osobno, budući da bi 18. i 19. svibnja trebao svjedočiti u Münchenu na procesu koji se vodi protiv bivših djelatnika komunističkih tajnih službi Josipa Perkovića i Zdravka Mustača.

“Nije mi jasno kako bi kod takvog automobila moglo doći do samozapaljenja i ne isključujem mogućnost da se radilo o opomeni meni osobno”, kazao je Leljak. Zapaljeni automobil je osobni automobil marke Mercedes.

Incident se dogodio u naselju Paričnjak blizu Radenaca gdje Leljak živi sa suprugom, koja ga je obavijestila o požaru dok je on bio u Radencima na jednom sastanku.

Leljak, između ostalog, posjeduje dokument jugoslavenske tajne službe koji tereti Josipa Perkovića u slučaju ubojstva Stjepana Đurekovića.

“Riječ je o pravilniku koji je napravljen u samo 17 primjeraka, jedan je završio u slovenskom arhivu i ja ga imam”, rekao je Leljak i dodao da je taj dokument preveden na njemački jezik i dostavljen njemačkim pravosudnim organima.