Najpoznatiji slovenski političar prve polovice 20. stoljeća Anton Korošec pročitao je prije točno 100 godina u bečkom parlamentu “svibanjsku deklaraciju” u kojoj se spominje i hrvatsko državno pravo, a tu izjavu objavljenu pred kraj postojanja Austro-Ugarske monarhije neki slovenski povjesničari smatraju jednim od izvora državnosti slovenskog naroda.
Svibanjska deklaracija, poznata i kao Bečka ili Majska, programatska je izjava narodnih zastupnika Jugoslavenskog kluba u Carevinskom vijeću, parlamentu austrijskog dijela Austro-Ugarske.
Na današnji dan prije 100 godina predsjednik Jugoslavenskog kluba Anton Korošec pročitao je, po ocjeni većine povjesničara, izjavu koja je sadržala program ujedinjenja svih Južnih Slavena na području tadašnje monarhije, trijalistički uređene, s dinastijom Habsburg na čelu.
“Zastupnici Jugoslavenskoga kluba, na temelju narodnog načela i hrvatskoga državnog prava, zahtijevaju ujedinjenje svih zemalja u Monarhiji, u kojima žive Slovenci, Hrvati i Srbi, u jedno samostalno, od svakoga gospodstva tuđih naroda slobodno i na demokratskoj podlozi osnovano državno tijelo, pod žezlom habsburško-lorenske dinastije, te izjavljuju da će se svom snagom zauzimati za ostvarenje zahtjeva svoga jednoga te istog naroda”, stoji u izjavi.
Ukupno 37 zastupnika iz austrijskog dijela monarhije, Kranjske, Istre, Dalmacije i BiH, a među njima i dva zastupnika Srba, potpisalo je deklaraciju koja je zagovarala korjenite reforme, a podržao ju je i Hrvatski sabor u Zagrebu.
Izjavu je potpisalo i 200.000 Slovenaca, pa se u povijesti shvaća kao prvo očitovanje Slovenaca o vlastitoj državi, bilo u okviru Austrougarske, bilo u državnom okviru koji je nastao nakon I. svjetskog rata, kad je nastala Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.
Stariji slovenski povjesničar Janko Pleterski u svojoj je knjizi pod naslovom “Prva odluka Slovenaca za Jugoslaviju” smatrao da je majska deklaracija bila izraz želje za ujedinjenjem svih južnih Slavena, a povjesničari mlađe generacije u njoj vide dokument koji svjedoči o jednom od izvorišta današnje državnosti Slovenije.
Anton Korošec bio je slovenski rimokatolički svećenik, političar i predsjednik Slovenske ljudske stranke (SLS), te čelnik tzv. “klerikalnog” bloka u tadašnjoj Kranjskoj. Najveći politički uspon doživo je u vrijeme bivše Kraljevine Jugoslavije, kad je neko vrijeme nakon ubojstva Stjepana Radića u beogradskoj skupštini bio predsjednik vlade.
Pri raspadu Austro-Ugarske vodio je Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba, pa je krajem 1918. s Nikolom Pašićem potpisao Ženevsku deklaraciju o odnosima u državi koja je nastala spajanjem austrougarskih južnih Slavena i Srba u kraljevinji Srbiji.
O Koroščevoj ulozi u politici Austro-Ugarske i poslije Jugoslavije dosta je različitih mišljenja i kontroverzi, ali se u Sloveniji njegov lik i djelo znaju jako idealizirati i prilagođavati potrebama. Tako se u slovenskoj Wikipediji može pročitati da se Korošec u Ženevi u razgovorima s Pašićem zalagao za “konfederalne odnose” u novonastaloj državi, ali da su ga preglasovali Srbi i Hrvati, te da su se dogovorili za centralističko uređenje pod žezlom Karađorđevićeve dinastije.
O liku i djela političara Antona Korošca u subotu prošlog tjedna govorio je na svečanosti obilježavanja 100. obljetnice Majske deklaracije u Koroščevu rodnom selu Sveti Jurij ob Ščavnici i slovenski predsjednik Borut Pahor koji Korošca smatra neizostavnom političkom figurom utjecajnom na razvoj samosvijesti slovenskog naroda.
Koroščeva svibanjska deklaracija dokaz je da slovenska država “nije nastala preko noći” i posljedica je događaja u širem povijesnom luku, pa zato i na Korošca kod mladih generacija treba očuvati uspomenu i poštovanje, rekao je Pahor koji je u otvorio spomen-muzej u kući u kojoj je Korošec rođen.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
