Sve se mijenja u vrhu Europske unije počevši od svibanjskih izbora za Europski parlament i izbora novog predsjednika u srpnju.
U studenom, po isteku njegovog petogodišnjeg mandata, čelnici Europske unije će imenovati novog predsjednika Europske komisije, izvršnog tijela EU, kao i novog predsjednika političkog krila Unije, Europskog vijeća.
Osim toga, 28 zemalja članica moraju zamijeniti Catherine Ashton, Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, službe koja je uspostavljena 2009. kako bi koordinirala vanjsku politiku Europske unije, te je postala jedna od najznačajnijih funkcija u Uniji.
Evo tko su favoriti za te funkcije.
PREDSJEDNIK EUROPSKOG PARLAMENTA
Govornik, službeno poznat kao predsjednik parlamenta, izabran je u svakoj novoj skupštini nakon što zastupnici Europskog parlamenta, kroz ponekad dugačko pregovaranje, dogovore svoje grupacije i saveze.
Nema kandidata-favorita u ovoj fazi, jer će to zavisiti o rezultatima izbora za 751 parlamentarno mjesto u Europskom parlamentu koji će se na razini EU održati 22-25 svibnja.
No, jedno ime koje se često spominje je bivši premijer Belgije Guy Verhofstadt, glasnog predstavnika Saveza liberala i demokrata za Europu (ALDE), no on je također kandidat ALDE za šefa Europske komisije.
Za mjesta u parlamentu će se boriti dvanaestak političkih skupina. Najveća među njima u sadašnjem sazivu parlamenta je savez desnog centra Europska pučka stranka (EPP). Usko je slijedi skupina lijevog centra Progresivni savez socijalista i demokrata (S&D), skupina centra ALDE i Zeleni.
Ovo su prvi parlamentarni izbori od kako je 2009. Lisabonski ugovor stupio na snagu te tako značajno povećao ovlasti parlamenta, osobito je važna odreda zbog koje će zemlje članice sada morati uzeti u obzir rezultate svibanjskih parlamentarnih izbora pri odabiru predsjednika Europske komisije. Parlament – jedino izravno izabrano tijelo Europske unije – mora odobriti tu nominaciju.
PREDSJEDNIK EUROPSKE KOMISIJE
Izbori će direktno utjecati na to tko će naslijediti Barrosa u studenom. Glavne parlamentarne skupine su već izabrale svoje zastupnike iako nije sigurno da će njihov izbor potvrditi vođe Europske unije.
Trenutni favorit je bivši luksemburški premijer Jean-Claude Juncker kojeg je EPP izabrala za svog kandidata na nedavnoj konvenciji u Dublinu. No, on ima jaku konkurenciju u Martinu Schulzu kandidatu S&D-a i aktualnom predsjedniku parlamenta.
Europska komisija je izvršno tijelo EU-a, te izrađuje prijedloge zakona potrebnih kako bi se odluke Europskog vijeća provele u praksi. Europska komisija također inicira zakonodavne prijedloge.
Kao takva, ima ogroman utjecaj, iako to je donekle smanjen uspostavom Europskog vijeća i novim nadležnostima Europskog parlamenta.
Komisija, smještena u središtu Bruxellesa, svojevrsno je javno lice Europske unije ujedno i ono koje podnosi najviše kritika. Predsjednik komisije vodi tim od 28 povjerenika – po jedan iz svake zemlje članice – koji će se također svi izmijeniti.
PREDSJEDNIK EUROPSKOG VIJEĆA
Vijeće je politička grana Europske unije, okuplja vođe i najviše dužnosnike zemalja članica kako bi donijeli političke smjernice Unije.
Trenutni predsjednik vijeća Hermann Van Rompuy, bivši premijer Belgije, poznat je kao smiren i pouzdan te po sposobnosti da nađe zajedničke temelje među često podijeljenim zemljama članicama. Među 28 vođa koji su sa svoje strane odlučni da se njihovi nacionalni interesi poštuju u svakom trenutku, ove su vještine esencijalne.
Kao jednog od mogućih kandidata za ovo mjesto spominje se Junckera.
VISOKI PREDSTAVNIK UNIJE ZA VANJSKE POSLOVE I SIGURNOSNU POLITIKU
Ovo mjesto trenutno drži Britanka Ashton, koji je imala važnu ulogu u brojnim međunarodnim pitanjima, od spornog iranskog nuklearnog programa, do mirovnih nastojanja na Bliskom istoku i krize u Ukrajini.
Ona vodi službu koja je u manje od 3 godine od osnivanja narasla do 3 000 zaposlenih s uredima diljem svijeta.
Ashton je podržana za ovu funkciju od strane bivšeg britanskog premijera Tony Blaira 2009. Borba za ovo mjesto biti će izuzetno intenzivna i vrlo važno političko pitanje, te se zemlje članice bore da dobiju svog predstavnika na ovom izuzetno željenom poslu.
Među mogućim nasljednicima su poljski ministar vanjskih poslova Radoslaw Sikorski i njegov slovački kolega Miroslav Lajčak, time bi se dalo novijim, istočnoeuropskim, članicama EU snažan glas. Također u utrci su ministri vanjskih poslova Nizozemske i Švedske: Frans Timmermans i Carl Bildt.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
