Komentar čitatelja
Želimir Marić – 07.10.2020.
Jako je važno inzistiranje Karoline Vidović Krišto na pravu i pravdi. Prava i pravde i čuvara prava i pravde je ono čega u Hrvatskoj najviše treba, a čega najviše manjka! Razbojničkim bandama treba se suprotstaviti čvrstinom volje da se grade i brane zaštićeni prostori prava i pravde, a time i prostori mira, blagostanja, razbora, dijaloga i suradnje.
Trebamo biti spremni prepoznati totalitarne trendove na vrijeme, jer se neće uvijek moći prepoznati po brkovima. Ako država promovira ideologiju, a propušta osigurati vladavinu prava, onda se ona stavlja na mjesto Boga, te postaje “eine gut organisierte Räuberbande”, kako se izražavao Joseph Ratzinger.
Naravno da su gospodarstvo i životni standard jako važni, ali ne treba smetnuti s uma da postoji prirodni red stvari i da postoje i važnije stvari, npr. ljudsko dostojanstvo kojeg je posjedovanje sredstava za život samo jedan, iako neophodan dio. Npr. omogućiti ženama koje rade u trgovačkom sektoru da budu sa svojim obiteljima nedjeljom bitan je element poštivanja dostojanstva čovjeka i obitelji.
Možda je najlakše prepoznati totalitatizam uočivši njegovu težnju da obrne prirodni red stvari, da pokušava nametnuti tzv. ropske djelatnosti (artes serviles) ispred tzv. slobodnih djelatnosti (artes liberales). Npr. vlastita povijest i narodna povijest nas čini LJUDIMA, životinje nemaju povijesti, niti se njome bave. Povijest je akt SLOBODE osobe i naroda, djelatnost koja NE SLUŽI ničemu. Koja ne spada u artes SERVILES, nego u artes LIBERALES. Djelatnost koja je sama po sebi brana svakom totalitarizmu i strana svakom totalitarizmu. Zagovaranje totalnog svijeta rada je uvijek bio siguran simptom da političari vode društvo u smjeru totlitarizma. Na tom putu je puno stanica i ne stiže se odmah do terminalnog stanja kojeg je najbolje izrazio zločinac Hitler izjavom da je svaka pasivnost nemoralna, a da je svaka aktivnost moralna, pa radilo se i o zločinu – dakle postoje stanice na tom putu, ali je njegov smjer uvijek u propast i u nesreću. Jesmo li uopće shvatili da nije slučajno da su se komunisti razbacivali “petoljetkama”, a da su nacisti isticali natpis “Arbeit macht frei”?
Ne odlaze mladi iz zemlje primarno zbog novca, već prije svega zato što im se gazi njihovo dostojanstvo.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
