Komentar čitatelja
Evo kako izgleda svakodnevica iz perspektive autističnog djeteta
Pero Ercegovac – 02.04.2016.
Je, istina, to im je najteže. Npr. moj sin i ja smo danas išli na tržnicu kupiti peršin i mlijeko, bio je sav sretan, za njih je izlazak u dućan kao veliki izlet u Disneyland… i od jedanput trči k meni i grli me, skriva glavu u moja rebra i ne će me pustiti za ništa. Pitam ga što je? On nježno samo izusti – vjetar. I zaista se odjedanput, niodkuda pojavio vjetar, koji ga je toliko uznemirao. Dijete je do prije par sekundi bilo sretno što je vani,….. a onda paraliziran od straha i nerazumijevanja (naša sreća je što naš mali govori, ali većina autista ne govori i njihovi roditelji nemaju pojma što im smeta).
Zato molim ljude, ako vidjete djecu koja inače izgledaju normalna, ali u sekundi počnu vrištiti od straha ili plakati izvan kontrole nemojte ih osuditi, možda su autisti, ima ih oko 1800 u Hrvatskoj koji su dijagnozirani i Bog samo zna koliko ih je koji nisu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
