Hoće li biti nezakonitosti u privatizaciji autocesta? Petar Marija Radelj nabrojao ih je čak 13

Petar Marija Radelj, teolog i aktivist građanskoga društva uputio je povjerenici za informiranje dr. Anamariji Musa dana 18. lipnja 2015. pismo s prijedlogom da upozori Državni ured za upravljanje državnom imovinom na protupravnosti javne rasprave o sudbini Hrvatskih autocesta zbog kojih je ta javna rasprava nevrijedeća te je treba ponoviti ili odustati od zakonodavnoga pothvata. Pismo prenosimo u cijelosti.

Poštovana dr. Musa,

Obraćam Vam se s povjerenjem kao Povjerenici za informiranje, državnoj dužnosnici, opunomoćenici Hrvatskoga sabora, koja skrbi o očuvanju i promicanju pristupa informacijama, demokratičnosti, ljudskih prava i vladavine prava i kao sveučilišnoj nastavnici pravnih znanosti.

Na tzv. Središnjem portalu za savjetovanja s javnošću e-Savjetovanja, Državni ured za upravljanje državnom imovinom (nositelj izrade propisa, tijelo javne vlasti, obveznik članka 11. Zakona o pravu na pristup informacijama) otvorio je javnu raspravu: Prijedlog zakona o postupku razduživanja strateških trgovačkih društava Hrvatske autoceste d.o.o. i Autocesta Rijeka-Zagreb d.d. privatizacijom trgovačkog društva Hrvatske autoceste održavanje i naplata cestarine d.d. putem inicijalne javne ponude (IPO).

Slobodan sam povodom toga primijetiti sljedeće.

1. Donošenje predloženoga zakona nije predviđeno Vladinim Godišnjim planom normativnih aktivnosti za 2015. godinu od 17. prosinca 2014.
2. Donošenje toga zakona nije predviđeno ni Planom usklađivanja zakonodavstva RH s pravnom stečevinom EU za 2015. godinu (NN 25/15).
3. Suprotno članku 11. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, ta javna rasprava nije oglašena Planom savjetovanja o nacrtima propisa DUUDI-ja u 2015.
4. Javna rasprava imala je nedopušten predmet: „prijedlog zakona“; to je vrsta akta o kojoj raspravlja Hrvatski sabor; prije rasprave u Saboru održava se javna rasprava, a na nju se daje „nacrt“ zakona, sukladno članku 11. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.
5. Javna rasprava trajala je samo 14 dana (27.5.2015. – 10.6.2015.), što je suprotno članku 11. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.
6. Suprotno mjeri 11.4. Akcijskoga plana za provedbu inicijative Partnerstvo za otvorenu vlast od 10. srpnja 2014. nisu objavljena imena sastavljača akta danoga u javnu raspravu, a to je nužno zbog poštovanja prava na obaviještenost, europskih standarda, načela odgovornosti, savjesnosti, stručnosti, znanja, sprječavanja sukoba interesa i korupcije s kojom postoje osobito bolne i nezacijeljene rane u privatizaciji.
7. Javna rasprava odvijala se na pogrješnom, ni jednim propisom određenom mjestu – portalu e-Savjetovanja, umjesto na mrežnim stranicama tijela javne vlasti, kako je određeno člankom 10. stavkom 1. točkom 3. i člankom 11. Zakona o pravu na pristup informacijama (usp. točke 13.-17. osvrta Stranputice Vargine reforme).
8. Domaćin te javne rasprave, Vladin Ured za udruge, odbija preuzeti bilo kakvu odgovornost za elemente javne rasprave, njezin predmet, trajanje i sadržaj, pa je tzv. Središnji portal za savjetovanja s javnošću puki privid ujednačenoga postupanja i pravnosti.
9. U Prethodnoj procjeni za zamišljeni zakon potvrdno je odgovoreno na 6., 7., 8., 9., 11. i 12. pitanje. Uredbom o provedbi postupka procjene učinaka propisa propisano je: „Potreba za provedbom procjene učinaka propisa, postoji obvezno i kada je na dva od 8. do 12. pitanja iz obrasca prethodne procjene odgovoreno s »DA« odnosno potvrdno.“ Stoga je prije rasprave o tekstu zakona, dapače i prije njegova pisanja, valjalo provesti i dovršiti raspravu o tezama i procjeni učinaka. No, umjesto toga, kao i suprotno točki 5. Vladina Zaključka od 17. prosinca 2014. nositelj izrade propisa nije proveo procjenu učinaka propisa, ni raspravu o Tezama i o Nacrtu iskaza prije rasprave o samom zakonskom tekstu, niti je objavio povratnu informaciju o prethodnoj javnoj raspravi prije sastavljanja Nacrta propisa i provedbe savjetovanja o njem. Zbog toga je rasprava o „prijedlogu zakona“ nevrjedeća, nelegitimna i nelegalna.
10. Zbog kršenja pravila postupka zainteresiranoj javnosti uskraćene su potrebne, pravodobne, točne i potpune informacije, a zakonodavni postupak nije demokratičan, transparentan ni valjan.
11. Molim Vas da bez odgode poduzmete mjere sukladno svojim ovlastima u praćenju provedbe Zakona o pravu na pristup informacijama i obavljanju nadzora te o tom izvijestite javnost.
12. Konkretno, predlažem da upoznate Državni ured za upravljanje državnom imovinom s uočenim propustima i nezakonitostima i predložite da se sve radnje ponove iz početka, poštujući potrebni vremenski okvir, pridržavajući se redoslijeda svih koraka i osiguravajući otvorenu raspravu u demokratskom društvu.
13. Molim Vas i da se javnim priopćenjem oglasite o utvrđenim nepravilnostima i nevaljanosti dosadašnjih tzv. „javnih rasprava“, budući da je riječ o predlaganju zakona o čijem je predmetu uređenja čak 498.545 birača tražilo održavanje referenduma. Ustavni je sud u predmetu U-VIIR-1158/2015 od 21. travnja 2015. (NN 46/15) utvrdio kako je riječ o odluci za koju birači smatraju da bi trebala biti donesena na referendumu i da prije donošenja takve odluke prethodno valja provesti javnu raspravu sukladno zakonu kako bi Hrvatski sabor ili narod neposredno mogli odlučiti o prihvatljivosti toga pravnoga posla sa stajališta javnoga interesa. Naime, provedena javna rasprava nije sukladna zakonu i stoga ozbiljno priječi temeljnu ustavnu odredbu (čl. 2. st. 4.), samu srž zakonodavne vlasti kojom „Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj“.

Unaprijed zahvaljujem na Vašem trudu.

S poštovanjem,

U Zagrebu 18. lipnja 2015.

Petar Marija Radelj