Državni ured za reviziju objavio je prije nekoliko dana, u petak, izvješće o reviziji za 2014. godinu. (drzavni_proracun_republike_hrvatske_za_2014) Što se tiče prodaje Croatia osiguranja (CO), u izvješću državni revizori tumače kako odluku o privatizaciji tog društva Vlada nije mogla donijeti samostalno, već ju je morao potvrditi Sabor, a smatraju i da je cijena plaćena za usluge savjetnika za privatizaciju od oko 27 milijuna kuna mogla biti značajno manja.
Bivši ministar financija Slavko Linić i predsjednik Uprave Adris grupe Ante Vlahović potpisali su 6. ožujka 2014. u Ministarstvu financija ugovore kojim rovinjski Adris kupuje Croatia osiguranje. Time je Adris od države kupio 39,05 posto udjela u Croatia osiguranju, za što je ponudio 905 milijuna kuna, a obvezao se i na dokapitalizaciju od oko 840 milijuna kuna, nakon čega je u Croatia osiguranju imao 60 posto vlasništva, a državi je ostao udio od 28 posto. Istoga je mjeseca u državni proračun uplaćena kupoprodajna cijena dionica u iznosu od oko 905 milijuna kuna.
O ovome Drago Jakovčević, profesor s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kaže kako je od prodaje Croatia osiguranja državni proračun mogao dobiti 566 milijuna eura umjesto 148 milijun eura.
Nekadašnji zastupnik u Gradskoj skupštini Tomislav Jelić tvrdi kako je, prodajom Croatia osiguranja Adris Grupi, hrvatski proračun oštećen za 3,5 milijarde kuna te sumnja kako su se prilikom pogodovanja udružili KPMG kao procijenitelji Croatia osiguranja, Uprava Croatia osiguranja, ministar financija Slavko Linić i Uprava Adris Grupe, zbog čega je podnesena i kaznena prijava protiv njih.
Prava usporedba je Basler osiguranje koje je preuzela Uniqa – cijena je iznosila oko 70 milijuna eura, a oni su zauzimali svega 4,5 posto hrvatskog tržišta. Tako ispada da Baslerovih 1 posto udjela na hrvatskom tržištu stoji 17,3 milijuna eura, a jedan posto tržišta Croatia osiguranja cijenilo se na oko 3,7 milijuna eura. Basler je čak imao i minus od 51 milijuna kuna gubitka s kapitalom od 328,2 milijuna kuna i bolje je prošao od Croatia osiguranja procijenjenog na 1,8 milijardi kuna s dobiti od 123,4 milijuna kuna.
No, pojasnimo redom što je sve sporno prema izvješću Državne revizije.
Odluku je trebao potvrditi Sabor
Prodaja dionica i dokapitalizacija provedene su po odluci Vlade o posebnom načinu raspolaganja dionicama društva iz srpnja 2013., utemeljenoj na Zakonu o upravljanju državnom imovinom. Zakon kaže kako Vlada ima pravo odlučiti da se dionicama ili poslovnim udjelima u određenom trgovačkom društvu “raspolaže na drugačiji način, u cilju ostvarivanja određenih gospodarskih interesa ili izvršavanja obveza RH”.
Kod toga državna revizija upozorava kako su donošenjem tog zakona izvan snage stavljeni zakoni o privatizaciji te o pretvorbi društvenih poduzeća, ali ne i Zakon o pretvorbi kapitala društava osiguranja i reosiguranja u RH, koji i dalje propisuje da odluku o privatizaciji kapitala na prijedlog Vlade donosi Sabor.
Kako stupanjem na snagu Zakona o upravljanju državnom imovinom nije prestao važiti Zakon o pretvorbi kapitala društava osiguranja i reosiguranja u RH, Državni ured za reviziju je mišljenja da je o načinu privatizacije Društva trebao odlučiti Hrvatski sabor, na prijedlog Vlade RH.
U odgovoru na nalaz revizije Ministarstvo financija naglašava kako je CO privatiziran u skladu sa Zakonom o upravljanju državnom imovinom i uz prethodna mišljenja mjerodavnih tijela državne uprave (Ured za zakonodavstvo Vlade RH, Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Agencija za upravljanje državnom imovinom i Državni ured za upravljanje državnom imovinom).
“Ni jedno od tih tijela nije imalo primjedbi na Prijedlog odluke o posebnom načinu raspolaganja dionicama društva CO iz portfelja RH”, odgovorilo je Ministarstvo financija Državnom uredu za reviziju.
Problem cijene dionica i nekretnina koje su procijenjene na manju vrijednost
“Sukladno odluci Vlade, prodaja dijela vlasničkog udjela imala se provesti po modelu strukturiranog javnog prikupljanja ponuda, na način da nakon dovršetka prodaje u vlasništvu države ostane najviše 30 posto, a najmanje 25 posto plus jedna dionica kapitalno osnaženog društva”, navodi se u izvješću.
Dodaju kako je i prije početka postupka privatizacije CO poslovalo s dobiti, da je zadržana dobit i dobit tekuće godine na kraju 2012. iznosila ukupno 382,5 milijuna kuna, od čega se na dobit tekuće godine odnosilo 118 milijuna. Ukupni prihodi društva te su godine iznosili gotovo 2,8 milijardi kuna, a tržišni udjel zajedno s društvima kćerima iznosio je 31,1 posto. Inače, društvo je bilo u 80-postotnom vlasništvu države, a dionicama CO-a u 2013. trgovalo se po cijeni koja se kretala između 6.300 i 7.101 kune po dionici.
Državni ured za reviziju kritizirao je i Vladin angažman savjetnika za privatizaciju, a koji je procijenio Croatia osiguranje na 171 milijun eura, a vrijednost dionice na 3.925 kuna.
2013. godine evidentirano je i smanjenje vrijednosti nekretnina CO-a u iznosu višem od pola milijarde kuna, zbog čega je revizorsko društvo koje je obavilo reviziju financijskih izvještaja za 2013. izrazilo mišljenje s rezervom. “Obavljene procjene na temelju kojih je evidentirano smanjenje vrijednosti nekretnina nisu bile u skladu s međunarodnim standardima financijskog izvještavanja, jer takvo smanjenje ne odražava kretanja na tržištu nekretnina u 2013.”, stajalo je u izvješću.
Vlada je u obrazloženju odluke o prodaji dijela dionica CO-a u vlasništvu države navela kako su ciljevi prodaje dokapitalizacijom ojačati društvo i tako osigurati njegov budući rast i razvoj kroz veći udio na tržištu životnog osiguranja, zadržati udio u osiguranju imovine i autoosiguranju, dokapitalizacijom ojačati tržišnu poziciju društva u regiji, osigurati odgovarajuću kapitaliziranost društva sukladno EU Direktivi Solventnost II, povećati razinu usluge osiguranicima te ostvariti dodatne prihode državnog proračuna.
Nije se znalo što se nudi i što se kupuje
Objavljen je poziv za iskazivanje interesa i prikupljanje neobvezujućih ponuda, koje su dostavila tri potencijalna ulagača, koji su vrijednost društva procijenili između 250.000.334 i 320.000.000 eura.
Dalje su odabrana dva potencijalna ulagača, a jedan je isključen zbog procjene da nema raspoloživu kapitalnu snagu za preuzimanje. Državna revizija upozorava da je, po odluci Vlade, nakon dostave neobvezujućih ponuda potencijalnih ulagača trebalo odrediti konačan broj dionica koje će se prodati, no to nije učinjeno, a nije utvrđen ni potreban minimalan iznos dokapitalizacije.
“Državni ured za reviziju mišljenja je da je u svrhu postizanja cilja prodaje dionica koji se odnosi na uplatu sredstava u državni proračun trebalo odrediti točan broj dionica koje se prodaju na način koji je najpovoljniji za RH, odnosno na koji bi najviši iznos sredstava od privatizacije bio uplaćen u državni proračun. S obzirom da društvo nije bilo u gubicima, nego je imalo značajne iznose zadržane dobiti i pričuva, ako je dokapitalizacija bila potrebna, trebalo je odrediti najniži potreban iznos dokapitalizacije”, navodi se u Izvješću.
To nije napravljeno nego je odabranim potencijalnim ulagačima dostavljeno pismo s uputama o načinu daljnjeg procesa prodaje, po kojemu su sami trebali odrediti broj dionica koje će kupiti te iznos dokapitalizacije. Oni su sedam dana prije produženog roka za dostavu obvezujućih ponuda, elektroničkom poštom informirani kako obvezujuće ponude moraju biti pripremljene tako da nakon otkupa dijela dionica i dokapitalizacije društva državi ostane 28 posto udjela, ne uključujući dionice DAB-a, koji je imao 3,5 posto dionica CO-a. Tako su potencijalni ulagači ponudili kupnju različitog broja dionica, kao i različit iznos dokapitalizacije. U obvezujućim ponudama, vrijednost društva procijenjena je na 307, odnosno 253 milijuna eura.
Vlada je u prosincu 2013. kao najpovoljnijeg ulagača odabrala Adris, a u ožujku 2014. potpisan je Ugovor o kupoprodaji dionica te Dioničarski ugovor.
Ministarstvo financija je u svom odgovoru potvrdilo da je Vlada potencijalnim ulagačima ostavila diskrecijsko pravo da sami odrede broj dionica koje će se prodati, određujući samo maksimalni i minimalni postotak vlasništva države koji mora ostati nakon prodaje i dokapitalizacije.
“Određivanje točnog broja dionica koje se prodaju i minimalnog iznosa dokapitalizacije predstavljao bi ograničavajući faktor za ostvarenje što većeg prihoda za državni proračun i što jače osnaženje Društva”, ističe Ministarstvo financija, uz napomenu da su potencijalni kupci bili upoznati s kriterijima za ocjenjivanje obvezujućih ponuda.
Zaradili su samo savjetnici?
Primjedbe Državne revizije išle su i na cijenu koja je plaćena za usluge savjetnika za privatizaciju. Vlada je angažirala savjetnika za analizu financijskih izvješća, procjenu potreba za dodatnim kapitalom, razvoj prodajne strategije, pripremu dokumenata za potencijalne ulagače, definiranje uvjeta natječaja i analizu ponuda. Ugovorena je naknada u iznosu od 4.050.000 kuna bez PDV-a, a za drugu etapu privatizacije ugovorena je i naknada za uspjeh, odnosno varijabilna naknada u iznosu od 1,95 posto iznosa postignute kupoprodajne cijene.
U izvješću državne revizije stoji da je za usluge savjetnika za privatizaciju plaćeno ukupno 27,1 milijun kuna, odnosno tri posto iznosa koji je Adris uplatio u državni proračun: “Državni ured za reviziju je mišljenja da su određene poslove vezane uz privatizaciju Društva mogla obaviti nadležna državna tijela (Agencija za upravljanje državnom imovinom, odnosno Državni ured za upravljanje državnom imovinom i Ministarstvo financija) u suradnji s društvom koje svake godine priprema revidirane financijske izvještaje, godišnje izvještaje i druge dokumente o poslovanju, čime bi rashodi za usluge savjetnika bili značajno manji”.
U odgovoru na nalaz revizije Ministarstvo financija kako zaposlenici Agencije za upravljanje državnom imovinom, DUUDI-a, Ministarstva financija i drugih državnih tijela “nemaju potrebna stručna znanja ni iskustva za obavljanje svih poslova predviđenih postupkom prodaje, posebno zato što se radi o specifičnoj i vrlo specijaliziranoj djelatnosti”.
Dodaje se kako cijenu usluga u okviru druge etape, za koje je ugovorena naknada za uspjeh u visini 1,95 posto iznosa kupoprodajne cijene, nije trebalo vezati uz kupoprodajnu cijenu dionica, nego uz opseg i vrijednost stvarno obavljenih usluga.
O tome Ministarstvo financija zaključuje kako je riječ o uobičajenoj praksi, “kako bi savjetnik imao što veći interes, a povezano s time i angažman za postizanjem što je moguće bolje ponude”.
Što je zapravo istina, procijenite sami?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
.){kind=link}