Željko Garić: Borite se za kunu, sve ostalo je manipulacija i kriminal

Željko Garić, nezavisni financijski savjetnik iz Münchena, koji se bavi savjetovanjem o kreditima, u razgovoru za naš portal, ponovio je kako mu se danima javljaju mnogi Hrvati s problematičnim kreditima u švicarskim francima, a on nakon detaljne analize mnogih ugovora o kreditu, ima samo jedan odgovor: povrede europske zakonske prakse su brojne, takvi krediti su nelegalna kriminalna radnja i s ovakvim modelom građani će biti dužnici do kraja života.

Kako zaključujete o čemu se točno radi u kreditima u ‘švicarcima’?

Poslije detaljne analize kreditnih ugovora koje imaju hrvatski građani, naišli smo na razne povrede koje su u ugovorima navedene. Kao slobodni neovisni stručnjaci za financije smo se služili EU zakonima, u analizi smo mogli utvrditi razne povrede bankaraskog poslovanja prema potrošačima. Ovi krediti su jednostavno kriminalna radnja i kao takvi nisu legalni. Povrijeđeni su zakoni EU bankarstava i oni kao takvi nisu relevantni. U analizi smo naišli na više povreda samog ugovora, a najčešće povrede su sljedeće: Povrijeđena je sama riječ anuitet. Formula anuiteta je sasvim drugačija od one koju banke u ugovoru navode i ona se kao takva ne može i ne smije koristiti te uzeti kao opcija same riječi u nekom ugovoru, a istodobno je povrijediti. Anuitet je paragraf koji kaže da klijent ima konstantno istu ratu gdje se diferencija između glavnice i kamate mjenja tako što klijent iz mjeseca u mjesec plaća sve manje i manje kamata, a sve više i više otplaćuje glavnicu. Kroz anuitet se točno može izraačunati  kad je klijent gotov sa svojim kreditom i to može varirati samo u korist klijenta. Hrvatski ugovori imaju čisti varijabilni kredit s kriminalnim predznakom virtualnog novca.

Druga najčešća povreda u ugovoru je skrivanje otplatnog plana. Klijent mora znati prije svega kolika mu je kamata, koliko dugo traje ugovor, nakon koliko godina on kao potrošač smije izići iz ugovora bez da banci plaća odštetu.

Treća česta povreda je to što u ugovoru stoji samo kako se banka zastićuje i kakva ona ima prava, ali nigdje ne stoji kakva prava ima klijent. A klijent ima za pravo znati – kolika je kamata, kolika je rata, koliko ima pravo godišnje ekstra uplaćivati, kad smije izići iz ugovora bez plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita.

Što se, po Vašem mišljenju, mora učiniti?

Ovim putem želimo naglasiti da su potrošači jako oštećeni te da se ovom temom moraju pozabaviti državna i pravna tijela te da sukladno zakonima EU provjere „ispravnost ovih i ovakvih kredita“. Jedino konverzijom u kune je moguće pričati o temi koja se zove anuitet i samo tako klijenti mogu biti zaštićeni te se osloboditi dužničkog ropstva!

Kao stručnjak za financije poručujem zaduženim, ali i svim ostalim građanima: borite se za kunu jer sve ostalo je manipulacija! Ako iz ovog ne iziđete, bit ćete dužnici do kraja života.

Zašto su u Hrvatskoj kamate visoke iako je kuna stabilna valuta?

Kamatna stopa ne ovisi samo o stabilnoj valuti i ona nije ključna. U reguliranju kamate ključan  je bonitet jedne banke ili države. U Njemačkoj posuđuju novac iz centralnih banaka tj. europske centralne banke u visini 0,05%, što niti jedna banka u Hrvatskoj ne može dobiti zbog tzv. kreditnog rejtinga, a to znači da se hrvatske banke moraju na tržištu zaduživati pod dosta većim kamatama, te iste koriste u sama bankarska refinanciranja i ono što ostane viška, izlazi na tržište te ih daje potrošačima pod dosta nepovoljnim uvjetima.

Međutim, mnoge banke špekuliraju i kockaju se sa akcijama pa smo prije par godina u vrijeme recesije imali bankovni kolaps koji je uzrokovao recesiju i ekonomsku krizu. One banke, kao npr. njemački Stadtsparkasse,  koje se nisu previše igrale vrijednosnim papirima, nego su vrijednost i kapital imale u nekretninama, nisu ni osjetile tu recesiju.

Je li ovakva hrvatska situacija moguća u Njemačkoj?

Nije moguća jer iza slobodnog kreditnog tržišta stoje i zakoni koji štite potrošače, tako da recimo u Njemačkoj nije moguće da klijent ne dobije financijski plan koji se pretvara u ugovor, a on je kao takav važeći. Nije moguće da Vi tražite anuitetni kredit, a da on preraste i pretvori se u nešto drugo tijekom kreditiranja. To je jednoostavno nemoguće, glede varijabilnih kredita postoje zakoni i pravila gdje recimo klijent potpisuje jedan takav kredit koji je trenutno 1,6%, ali on ne smije prijeći granicu 4,5%, bez obzira što se događalo na  tržištu. Kamate i imaju dvije svrhe, zaradu i zaštitu od udara na tržištu. Ali najvažnije je spomenuti: ono što je potpisano, to je potpisano.

U Njemačkoj uvijek ima jako puno mogućnosti i što je najbitnije, nikome nisu vezane ruke. Ali ovako nešto i ovakav kreditni sustav, to je ovdje potpuno nepoznato. Mnogi ugovori u švicarcima nisu čak ni varijabilni krediti nego akcijski koji su na rubu kockanja. Problem nisu toliko ni kamate, koliki je problem glavnica koja je valutirana, pa ispada da mi u Hrvatskoj imamo skuplje nekretnine nego što ima München, a to jednostavno nije relevantno ni stvarno.

Što to konkretno znači?

Ako ste Vi kupili nekretninu za 100.000€ i imate neku kamatu od 4,7%, platili ste porez na 100.000€. Odete doma, prespavate i čujete da je franak otišao gore, onda Vaša nekretnina više ne vrijedi 100.000€, nego primjerice 130.000€. Kad prevedemo, to znači da ste Vi u jednom danu Vašu nekretninu preplatili za 30.000€ što nema veze s realnom vrijednošću na tržištu i sad se postavlja pitanje: ako je banka povisila Vašu glavnicu za 30.000€,to znači da je povisila i cijenu nekretnine. Tko plaća porez na tih 30.000€ akostan nije više 100.000€, nego 130.000€?

Drugim riječima, ima tu dosta nelogičnih stvari, a najviše da klijent nema uvid u uvjete i kako se treba ponašati u promijenjenim okolnostima. Takav sistem ne postoji nigdje u EU, meni barem nije poznato.