15. rujna počinju otvorene borbe za Zadar. Prije toga borbe su se vodile u širem području grada. Zadar se u rujnu 1991. našao u vrlo teškom položaju praktičnog okruženja. Vojislav Šešelj i Milan Martić su otvoreno govorili o zauzimanju ovog starog hrvatskog grada. Prvi opći napad na Zadar bio je ovih rujanskih dana 1991., a borbe su nastavljene i tijekom idućih mjeseci. Grad je obranjen, a akcijom Oluja Zadar i okolica postaju slobodni na radost svih Hrvata.
15. rujna 1991. počela je bitka za stari hrvatski grad Zadar. Toga dana pale su prve granate na sam grad i počele žestoke borbe oko grada, a borbe za grad su se naročito intenzivirale krajem rujna, u listopadu i studenom 1991.
Taj grad je bio priželjkivano sjedište „srpske Dalmacije“ i zato je smatran legitimnim ciljem hrvatskih Srba, države Srbije i JNA. Prije Zadra, radi potpunog okruženja ovog grada trebalo je osvojiti drugi hrvatski biser sa Jadrana – grad Šibenik.
20.8.1991. New York Times je objavio citat Milana Martića, ministra obrane tzv. „SAO Krajine“: “Ubrzo ćemo osvojiti Petrinju, Karlovac i Zadar, jer je u našem interesu i interesu vojske da imamo veliku morsku luku”. Vojislav Šešelj, četnički vojvoda i osnivač Radikalne stranke iz koje dolaze sadašnji predsjednik Srbije Nikolić i premijer Vučić, rekao je tih dana u blizini Zadra kako će se „unatoč oktobru, da okupa u srpskom moru i da ispije kafu na Zelenom trgu (danas Narodni trg u Zadru).”
Zbog važnosti osvajanja Zadra napade na grad i okolicu vodio je zapovjednik Kninskog korpusa ratni zločinac i ubojica iz Srebrenice, srpski general Ratko Mladić.
Plan JNA i Srbije – ispresijecati Hrvatsku na niz manjih izoliranih područja i onda uništiti
Srpski plan bio je ispresijecati Hrvatsku na što veći broj izoliranih područja, enklava, i tako pripremiti stratešku poziciju za završni udarac Hrvatskoj i stvaranje gotovo konsenzusom općeprihvaćene ideje Velike Srbije.
Jedan od najvećih ciljeva bilo je odsjeći južnu Hrvatsku od ostatka zemlje, što su i uspjeli zauzimanjem Masleničkog mosta u rujnu 1991. nakon pada Jasenica. Nakon toga trebalo je prekinuti ili su već bile prekinute i druge komunikacije između pojedinih hrvatskih područja (autoput kod Okučana, Podravska magistrala kod Slatine, prekid i nadzor Jadranske magistrale kod Zadra i Bibinja, odsjeći Dubrovnik i Vukovar, pokušaj osvajanja Šibenskog mosta i Šibenika itd).
Cilj je bio izmoriti i ispresijecati Hrvatsku i osvojiti sva izolirana područja koja su Hrvati branili, te tako ostvariti zlotvornu ideju koja i danas snažno živi čak i kod vodećih srbijanskih političara – Veliku Srbiju.
Vrlo težak strateški položaj Zadra 1991.
Zadar je u ljeto i jesen 1991. bio u vrlo teškom položaju iz tri razloga:
Grad je bilo vrlo teško braniti jer je bio u raštrkanom položaju poput Vukovara, ali srećom nije bio u neposrednom susjedstvu Srbije kao grad heroj na Dunavu.
JNA je još u ljeto 1991. izvlačila svoje snage prema Zemuniku, a dio njihovih snaga se pozicionirao u mjestima vrlo blizu Zadru – Crnom i Babindubu.
Zauzimanjem Bilica, gradu su odsjekli struju presijecanjem nadzemnih strujnih vodova. Držanjem područja Zrmanje, Zadru su odsjekli vodu te je Zadru tijekom cijelog rata bila ugrožena vodoopskrba.
Strateški plan Srba bio je odsjeći Zadar u potpunosti sa svih strana i tako osvojiti cijelu sjevernu Dalmaciju. Zbog toga su vrlo brzo počeli i opći napad na Šibenik (kao i Drniš i okolicu), da bi što prije zauzeli ta područja, te Zadar zaokružili i sa južne strane i doveli u okruženje kao Vukovar.
Za napad na grad neprijatelj je izabrao dva smjera, prvi od Murvice preko Briševa prema gradskoj četrvrti Bokanjac dok je drugi pravac išao preko Babinduda i Crnog prema istočnim dijelovima grada. Krajem rujna i pocetkom listopada 1991. grad se našao u potpunom okruženju i sa kopna i sa mora jer je mornarica JNA blokirala sve morske puteve prema gradu istodobno ga granatirajući.
Obrana Zadra – slabo naoružani ZNG i policija
Zadar i okolicu su branili dijelovi slabo naoružane 4. brigade, 112. brigada ZNG-a i policija.
Mnogi dojučerašnji stanovnici Zadra (u Zadru je živjelo 14% doseljenih Srba i 4% Jugoslavena) su prešli na već okupirana područja tzv. „SAO Krajine“ i priključili se napadima na grad i ljude sa kojima su donedavno živjeli.
Presudni momenti u zaustavljanju velike ofenzive na Zadar bili su:
- Zauzimanje vojarne “Turske kuće” u predjelu Smiljevac, uz još niz objekata JNA u gradu. Time je osvojeno više tisuća cijevi lakog naoružanja. Dio naoružanja “Turskih kuća” je uništen sutradan ujutro iz vojnog zrakoplova JNA.
- Zaustavljanje neprijateljskog napad tenkovima i pješadijom prema Dračevcu.
- Najgori ratni dan za Hrvate u Zadru bio je 5. listopada, kad su od srpskih napada poginule 104 osobe. Završni srpski napad na Zadar bio je 6. listopada, a Hrvati su ih zaustavili na Dračevcu. Jedan je hrvatski branitelj tada uništio onaj legendarni tenk, a drugi je uništio transporter. Na Sokinom je Brigu, jedan hrvatski branitelj uništio kamion pun vojnika, a na Bilom Brigu hrvatske su snage uništile još 4 srpska tenka. Srpski je osvajač doživio poraz i na moru. Iz Arbanasa su teško oštetili brod Koper, osramotivši JRM, te su prisilili razarač na povlačenje iz zadarskog kanala. Na sve to uslijedilo je rasulo među vojnicima JNA što je išlo na ruku zadarskim braniteljima.
Slobodni Zadar ostaje zauvijek hrvatski
Branitelji Zadra nisu nikada dozvolili da ovaj stari i nadasve lijepi hrvatski grad postane dio zločinačke države Velike Srbije. Grad je obranjen, a tijekom vremena u akcijama kod brda Križ u blizini Bibinja, akcijom Maslenica i drugim manjim uspjesima Zadar je doveden u bitno povoljniji položaj nego te teške 1991.
Veličanstvenom vojnom akcijom Oluja grad Zadar i cijela Dalmacija u potpunosti su oslobođeni od srpske okupacije i tako zauvijek pripali tamo gdje pripadaju – slobodnoj matici domovini Hrvatskoj.
Dokumentarni film o bitci za Zadar i sjevernu Dalmaciju (dio 1.):
