Zločini agresorske srpske vojske u Domovinskom ratu bili su svakodnevni, brutalni i bez milosti. Cilj je bio etničko čišćenje i genocid nad Hrvatima i ne-Srbima na liniji Virovitica-Karlovac-Karlobag.
Srpska vojska je, po zapovijedi i organizaciji Beograda i Srbije, izvršila agresiju na Hrvatsku s ciljem da pripoji veliki dio naše domovine Srbiji, prvo kroz ostanak u tzv. krnjoj Jugoslaviji, a onda Velikoj Srbiji. Pod srpskom vojskom podrazumijevamo pobunjene Srbe koji su živjeli u Hrvatskoj, četnike i druge dobrovoljce iz Srbije i dr., te JNA koja je ratovala u korist Srbije.
Žrtve su ubijane na brutalne načine, baš kao što je bilo karakteristično za srpsku vojsku u Domovinskom ratu, jer je cilj agresora osim ubijanja Hrvata, bio i da se preostalo stanovništvo preplaši i pobjegne sjeverno od linije Virovitica-Karlova-Karlobag.
U ovim selima slatinskog kraja, u blizini zamišljene linije Velike Srbije kod Virovitice, ubijene su 24 osoba, a u obližnjem Voćinu na Papuku par mjeseci kasnije 50 Hrvata. Svi Hrvati na okupiranom području Zapadne Slavonije na potezu od Okučana preko Pakraca do Grubišnog Polja, Daruvara i Slatine bili su izloženi mučenjima i ubijanjima.
Srbi napustili sela prije početka masakra nad Hrvatima
Sela u općini Mikleuš: Balinci (prema popisu iz g. 1991. imali su 295 stanovnika), Četekovac (311) i Čojlug (86), bila su nastanjena pretežito hrvatskim pukom. Na njih su 4. rujna 1991. točno u 9:05 pripadnici tzv. Papučkoga odreda izvršili napad u kojem je »sudjelovalo četiristo pripadnika pobunjenih Srba, a navedena živa sila neprijatelja bila je gotovo identična broju pučana u sva tri sela jer su pripadnici srpske nacionalnosti polovicom kolovoza 1990. godine napustili navedena sela i priključili se paravojnim srpskim postrojbama u Brđanskoj«. »Naime, prema popisu pučanstva iz 1991. godine, u navedenim selima egzistirala su 204 kućanstva, u kojima je prebivalo ukupno 692 pučana, a od toga je broja Hrvata bilo 490 ili 71 %, Srba 177 ili 25 % i ostalih 25 ili 4 %« (Dr. Miljenko Brekalo, Slatinska kronika Domovinskog rata, str. 273.).
Optužnice DORH-a za masakre nad Hrvatima tek nakon 27 godina
Vijest da je nakon punih 27 godina na zagrebačkom Županijskom državnom odvjetništvu podignuta optužnica protiv osmorice zapovjednika i 14 pripadnika srpskih paravojnih postrojba koje tereti za ratni zločin protiv hrvatskih civila na području slavonskih sela Čojluga, Balinaca i Četekovca, gdje su u rujnu 1991. ubili 20 civila i dva ratna zarobljenika.
S povijesnoga motrišta optužnica se, budući da je i vremenski i zemljopisno povezana, treba promatrati zajedno s optužnicom iz g. 2016. na zagrebačkom Županijskom sudu protiv 29 okrivljenika na području Voćina i Huma, okrivljenih da su od sredine srpnja do sredine prosinca 1991. godine ubili 50 osoba, i to 47 civila i tri ratna zarobljenika pripadnika MUP-a i Zbora narodne garde. Samo u jednoj noći, 13./14. prosinca 1991., ubijena je 31 civilna osoba. Žrtve su bile surovo i bestijalno zlostavljane, a potom ubijene ne samo hitcima iz vatrenoga oružja, nego su neke žrtve ubijene udaranjem čeličnim lancima, zabadanjem čavala u prsni koš, udarcima sjekirom u glavu, a neke su žrtve zaklane, nakon čega su njihova tijela zapaljena, piše Glas koncila
U nastavku dr. Brekalo detaljno opisuje tijek napada: »Prije izravnoga napada, neprijateljske postrojbe najprije su otvorile snažnu minobacačku i rafalnu vatru iz više vrsta teškoga pješadijskog naoružanja. Nakon vatrene pripreme teroristi su na ulazu u Balince i Četekovac zapalili više stambenih i gospodarskih objekata, što je izazvalo konsternaciju, paniku i bijeg pučanstva iz sela.
Tijekom trajanja napada na Balince i Četekovac, neprijateljske postrojbe postavile su zasjede na ulazu u Čojlug iz pravca zapada. Pobunjeni Srbi su iz zasjede otvorili rafalnu vatru na četiri osobna automobila u kojima su se nalazile osobe koje su nastojale pobjeći iz sela. Predmet napada bile su i osobe koje su se iz pravca Mikleuša vraćale u Čojlug radi pružanja pomoći. Od navedenih 380 pučana u sva tri sela, iz vatrenoga i hladnoga oružja ubijene su dvadeset i četiri osobe, a pet ih je teško ranjeno« (isto).
Stravičan pokolj noževima i rafalima – bezdušnost počinitelja
O masakru je širu hrvatsku javnost tri dana kasnije izvijestio »Večernji list« (7. rujna 1991.) u tekstu naslovljenom: »Stravični pokolj staraca«.
Žrtve su ubijane na brutalne načine, baš kao što je bilo karakteristično za srpsku vojsku u Domovinskom ratu, jer je cilj agresora osim ubijanja Hrvata, bio i da se preostalo stanovništvo preplaši i pobjegne sjeverno od linije Virovitica-Karlova-Karlobag. Tako je Ika Biškupović ubijena rafalom u leđa kod bijega, Juraj Borovac je izboden nožem na pragu kuće, Milan Starčević ubijen i zapaljen, Manda, Marko i Ivan Rukavina iz rafala automatske puške.
Popis žrtava razotkriva zapanjujuću bezdušnost počinitelja jer je riječ o jednom 18-godišnjaku i dvjema staricama u dobi od 81 i 91 godine:
Josip Tonc (18) ubijen je iz rafala, kao i Rozalija Vitković (91) i Terezija Troha (81).
U napadu na navedena sela sudjelovali su pobunjeni Srbi iz susjednih sela: Kraskovića, Prekoračana, Ćeralija, Voćina, Rijenaca, Macuta, Balinaca i Mikleuša.
Veći broj domaćih zločinaca, koji su dolazili iz navedenih sela, prepoznali su preživjeli mještani Balinaca, Četekovca i Čojluga koji su se uspjeli sakriti tijekom bestijalnoga napada.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.