Na današnji dan 1898. rođen je Ante Topić Mimara, jedan od najvećih dobrotvora hrvatskog naroda. On je cijelu svoju bogatu zbirku umjetnina darovao hrvatskom narodu sa željom da Hrvati imaju značajan muzej umjetnina. Bio je to potez koji je šokirao vladajući Beograd. Taj muzej je smješten u centru Zagreba na Rooseveltovom trgu. Zbog agresije na Hrvatsku u kolovozu 1991. sve umjetnine iz stalnog postava muzeja sklonjene su u podrum zgrade.
Više od tri tisuće i 700 umjetnina smještenih u zgradi bivše Gimnazije na zagrebačkom Rooseveltovu trgu, današnjem muzeju koji nosi donatorovo ime, darovao je Domovini i hrvatskom narodu Ante Topić Mimara. Taj čovjek cijeli je svoj život posvetio umjetnosti – bilo njezinu stvaranju kao slikar, ili njezinu očuvanju kao vrstan restaurator i kolekcionar te u konačnici kao veliki darovatelj zbirke svjetske važnosti po raznolikosti umjetničkih djela i stilskih razdoblja od pretpovijesti do 20. stoljeća.
Ante Topić Mimara rođen je 7. travnja 1898. u dalmatinsko-zagorskom selu Korušici. Pometnja Prvoga svjetskog rata odvela ga je, kao austrougarskog vojnika, na europska bojišta. Nakon demobilizacije 1918. započinje u Rimu Mimarin kozmopolitski život. Tada se ponovno budi mladenačka ljubav i nagon za skupljanjem starina. U te godine seže i kupnja prvoga umjetničkog predmeta – iznimno vrijednoga aleksandrijskog staklenog kaleža s prikazom dobrog pastira u tehnici fondo d’oro, koji je danas u Mimarinoj zbirci.
U Rimu studira slikarstvo i to će znanje kasnije koristiti u restauriranju brojnih umjetnina što ih nabavlja diljem svijeta. A godine provedene u Parizu i Berlinu, za Drugoga svjetskog rata, bit će za Mimaru vrijeme mukotrpnoga rada i brige za očuvanje već iznimno vrijedne i brojne zbirke. Antwerpen i Maroko tek su neke od postaja gdje nalazi privremeno utočište kolekcija koje neprestano obogaćuje novim djelima Rafaela, Velasqueza, Rubensa, Rembrandta, Renoira, egipatskom i mezopotamskom plastikom, bogatom zbirkom kineske umjetnosti i tisućama drugih vrijednih predmeta. Početkom 60-ih trajno se nastanjuje u Salzburgu u Austriji, no većinu vremena boravi u Zagrebu u svome gornjogradskom stanu.
Ideju o darovanju zbirke hrvatskom narodu Mimara iskazuje već 1948. donacijom stotinjak djela Strossmayerovoj galeriji. Posebnom darovnicom iz 1973. ostavlja u nasljedstvo umjetnine, za muzej kakvoga, po njegovim riječima, između Beča i Istanbula nema. Njegovo otvorenje u srpnju 1987. nije doživio. Mimara je preminuo nekoliko mjeseci prije, 30. siječnja iste godine.
