Bura koja se ponovno digla oko pozdrava ‘Za dom spremni’ nikako ne jenjava nakon što je UDHOS grada Zagreba postavio spomen-ploču za poginule pripadnike HOS-a u Domovinskom ratu 1. satnije „Ante Paradžik“ u Jasenovcu. Donosimo vam razmišljanja akademika Josipa Pečarića koji objašnjava zašto je upravo taj pozdrav jako važan za mnoge branitelje Domovinskog rata.
Pupovac ponovo napada: Nova meta – ploča u Jasenovcu
“Pozdrav ZDS je njima posebno važan jer su ga koristili mnogi branitelji u Domovinskom ratu, a bio je i službeni pozdrav naših HOS-ovaca koji su bili strah i trepet neprijatelju. Činjenicu kako je to i pozdrav iz NDH, mnogi pokušavaju iskoristiti i nametnuti jer, eto, važnija je pobjeda partizana u Drugom svjetskom ratu nego branitelja koji su pobjedom u Domovinskom ratu stvorili njima neželjenu RH! A to je itekako dobrodošlo mnogima u svijetu koji su podržavali fašističku velikosrpsku agresiju na Hrvatsku. Spomenimo samo slučaj našeg proslavljenog nogometnog reprezentativca Josipa Šimunića. Kada je u Beogradu paljena hrvatska zastava i bila izložena srpska zastava na kojoj je ćirilicom bio napisano ime Vukovar nije nikome smetalo. Ali kada je poslije toga u Zagrebu bila hrvatska zastava na kojoj je bilo i ime Vukovar, delegat je tražio da se ukloni hrvatska zastava. I umjesto da ga lijepo zamole da napusti Hrvatsku, problem je postao Šimunić i ZDS!”, napisao je akademik Josip Pečarić predstavljajući u studenom svoje knjige „Živjela nam antifašistička, tj. braniteljska Hrvatska“, „Dva pisma koja su skinula maske: Na hrvatsku šutnju nismo spremni!“ i „Oba su pala”.
Akademik Pečarić: Antifašisti i danas govore o hrvatskim domoljubima kao o ustašama i fašistima
U veljači je Pečarić naveo niz tekstova koji objašnjavaju zbog čega se taj pozdrav, koji su rabile slavne postrojbe HOS-a u obrani Hrvatske od srpske agresije, kriminalizira.
“HOS sa svojim bojnim pozdravom, sa svojom simbolikom, dio je slavne hrvatske ratne i osloboditeljske prošlosti jer je u samim temeljima Domovinskoga rata kao temeljnice suvremene hrvatske države pa ga je u nastojanjima kriminalizacije suvremene Hrvatske – nužno ogaditi i kriminalizirati”, kazao je akademik Pečarić i zapitao: “Ako je ZDS zločinački pozdrav, onda je i HOS zločinačka vojska, a onda je i suvremena Hrvatska nastala na – zločinu. Treba li to nekome zdrava razuma crtati? Ponekad treba”.
“Agresori su se borili protiv „ustaša“, bez obzira radilo se o regularnoj Hrvatskoj vojsci ili onima rijetkima koji su na sebe stavljali slovo „U“, jer agresoru je neovisnost Hrvatske bila istovjetna ustaštvu, a oni koji su se borili za njenu neovisnost, bili su svi odreda ustaše”, napisao je u svom tekstu za hazud.hr akademik Pečarić.
“Ako si za neovisnu Hrvatsku – onda si ustaša! A kroz 45 godina postojanja te bivše države, njihovi povjesničari mogli su od ustaša napraviti sve što su htjeli, željeli i mogli napraviti. To zato, jer oni ne žele samostalnu i neovisnu Republiku Hrvatsku! Oni ne žele nikakvu Hrvatsku! I sve ono najgore što postoji za njih, upravo je… željeti i imati neovisnu državu Hrvatsku”, dodao je Pečarić.
Banac: Znak HOS-a je u Hrvatskoj legalan, pa i na spomen ploči u Jasenovcu
“Znak HOS-a u Hrvatskoj je legalan te to što se koristio na jednom spomeniku, makar i u Jasenovcu, je legalno. Ako se to nekom ne sviđa, naravno, na razne načine može izreći svoje neslaganje, ali ne vidim zašto bi se išta na osnovu toga mijenjalo”, zaključio je Ivo Banac osvrćući se na prozivke iz Srbije vezano uz otkrivanje spomen ploče u čast jedanaestorici poginulih pripadnika HOS-a u Jasenovcu.
Dr. Jareb: Napada se ‘za dom spremni’, a veliča Titova petokraka!
Dr. Mario Jareb povjesničar s Hrvatskoga instituta za povijest u Zagrebu u razgovoru za Glas Slavonije pojasnio je povijesni kontekst samog pozdrava.
“U javnosti se povremeno mogu čuti tvrdnje kako pozdrav ‘za dom spremni!’ nije izvorni ustaški pozdrav, nego je riječ o starom hrvatskom pozdravu. Usto se katkad može čuti kako je pozdrav za NDH glasio ‘za poglavnika i za dom spremni’, što je samo djelomice istina. Naime, geslo i/ili poklič ‘za dom’ u tom obliku i u drugim oblicima stvarno se pojavljuje još od 19. stoljeća, a najbolji je primjer za to poklič iz opere Nikola Šubić Zrinski. U to se doba oblik ‘za dom’ često koristio kao dio gesla ‘za dom tek živi tko je umro za nj’’, a često je korišteno i geslo ‘za kralja i za dom’. Osim što se u tim i drugim geslima i pokličima ne koristi pojam ‘spremni’, oni nisu ni pozdravi, kao što je to slučaj s pozdravom ‘za dom spremni!’ Taj se pozdrav pojavljuje početkom tridesetih godina u sklopu djelovanja Ustaše – hrvatske revolucionarne organizacije (UHRO). Početci UHRO-a sežu u godinu 1930., a u malobrojnim dokumentima i tekstovima koji se uz nju mogu vezati u njezinom početcima nisam do sada pronašao da bi takav pozdrav bio korišten prije 1932. godine. Prvi primjer njegova korištenja koji mi je poznat onaj je u listu Ustaša, iz srpnja 1932., da bi od tada bio češće korišten u tome listu, u ustaškim dokumentima i u drugim publikacijama ustaško-domobranskog pokreta (pokreta koji je djelovao pod Pavelićevim vodstvom, a sastojao se je od UHRO-a kao malobrojne vojnički ustrojene organizacije u emigraciji u Italiji i masovnih iseljeničkih organizacija Hrvatskoga domobrana u nekim europskim zemljama te u SAD-u i u Južnoj Americi). Znakovito je kako Pavelić u više uvodnih članaka koje je objavio u Ustaši do srpnja 1932. nije koristio taj pozdrav, da bi od kolovoza te godine to činio gotovo redovito. Držim kako nije neobično što se taj pozdrav pojavio upravo sredinom 1932., jer je to vrijeme intenzivnog rada na ustroju UHRO-a. Tada su doneseni Ustav UHRO-a i drugi dokumenti kojima je određen ustroj i način rada organizacije, a vojnički pozdrav svakako je stvar koju je trebala jedna vojnički ustrojena organizacija. Poznato je kako je Pavelić nazivlje koje je korišteno u UHRO-u pronalazio u hrvatskoj prošlosti i tradiciji, pa bi se na temelju toga posredno moglo pretpostaviti kako je i pozdrav ‘za dom spremni’ zapravo preuzeti stariji pozdrav. Problem leži u činjenici što do sada nema potvrde o postojanju takvog pozdrava u tom obliku u razdoblju prije 1932. godine. Oni koji u hrvatskoj javnosti istupaju s pričama o tobožnjem starom hrvatskom pozdravu nisu do sada objavili nikakav u povijesnim izvorima potkrijepljen dokaz o postojanju takvog pozdrava, a ima i slučajeva navođenja pokliča iz opere Nikola Šubić Zrinski kao ‘dokaza’ o njegovu postojanju u 19. stoljeću. Ima i bizarnih primjera “dobrih poznavatelja” problematike koji misle kako je uporaba toga pokliča u operi iz 19. stoljeća dokaz o njegovoj uporabi još od 16. stoljeća, što onda primjenjuju i na pozdrav ‘za dom spremni’. Neki također ‘znaju’ i za posljednje riječi Zrinskoga prije negoli je iz gorućeg Sigeta krenuo u posljednji boj s Osmanlijama, no to nam epohalno otkriće koje navodno potvrđuje uporabu pokliča sličnog pozdravu ‘za dom spremni’ nisu potkrijepili nikakvim povijesnim izvorom koji bi ga potvrdio.”
Kako je ZDS postao službeni ustaški pozdrav, da bi se nakon 1945. održao u hrvatskoj emigraciji dr. Jareb kaže da UHRO od travnja 1941. unosi taj pozdrav u novostvorenu Nezavisnu Državu Hrvatsku.
“Tada je korišten kao službeni ustaški pozdrav u vladajućem ustaškom pokretu i u ustaškim vojnim postrojbama (Ustaška vojnica i Poglavnikova tjelesna bojna), kao njegovom dijelu, ali i u službenoj prepisci i pozdravljanju u ustanovama državne vlasti i društvenim ustanovama te u javnosti prigodom održavanja različitih političkih skupova. Mediji i promidžba tada su nastojali proširiti korištenje toga poziva i na privatnu sferu isticanjem kako je to navodno ne samo ustaški nego i hrvatski narodni pozdrav. U kolovozu 1942. donošenjem novoga Propisnika o zadaći, ustrojstvu radu i smjernicama Ustaše – hrvatskoga oslobodilačkog pokreta, pozdrav je djelomice promijenjen i od tada je glasio ‘za poglavnika i dom spremni!’. Ipak je trebalo neko vrijeme da se taj pozdrav u novom obliku ukorijeni u službenoj prepisci na svim razinama pa je neko vrijeme u dokumentima vladalo pravo šarenilo u pozdravljanju. Pavelić je kao poglavnik sve do kraja rata nastavio pozdravljati isključivo sa “za dom spremni”, što je i logično, jer bi bilo bizarno da netko pozdravlja samoga sebe. U emigraciji nakon rata oni koji su se nastavili pozivati na naslijeđe ratne NDH predvođeni Pavelićem koristili gotovo isključivo inačicu “za dom spremni!”, koja je u dijelu emigrantske javnosti i u nekim emigrantskim publikacijama nastavila živjeti do sloma komunističkoga režima u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini 1990. godine. Tada se na periferiji političkih događaja u domovini također povremeno pojavljuje korištenje toga pozdrava, a slučajeva njegova korištenja bilo je i tijekom velikosrpske agresije i Domovinskog rata. Najpoznatiji su primjeri takvoga korištenja u okrilju Hrvatske stranke prava (HSP) od 1990., i njezinih naoružanih stranačkih postrojbi pod nazivom Hrvatske obrambene snage (HOS). Pojedinaca i marginalnih skupina bilo je, a ista je situacija i danas, i izvan tadašnjega HSP-a i HOS-a kao oružanog krila te stranke”, podsjeća dr. Jareb.
Kome koriste pojedinačni ekscesi oko kontroverznog pozdrava “Za dom spremni”?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
