OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Nakon i zadnje minute odjavne špice novog dokumentarnog filma scenaristice i redateljice Višnje Starešine ”Neprijatelj naroda” vladala je potpuna tišina potresene publike dviju prepunih kino dvorana u Centru Kaptol.

Film kroz osobne i obiteljske sudbine žrtava te objašnjenja stručnjaka dokumentira sustav komunističke represije, od masovnih poslijeratnih likvidacija 1945. godine i ciljane eliminacije inteligencije i građanske klase sve do današnje šutnje.

Među onima na koje film podsjeća, a koji su nestali bez traga kao “neprijatelji naroda” nakon Drugog svjetskog rata bili su Vinko Kos, književnik i pjesnik za djecu, Zlatko Ognjanovac učitelj, zborovođa i prosvjetni inspektor, Jeronim Mlinarić, općinski bilježnik, Vladimir Mrzljak državni službenik, Andrija Hebrang visoki dužnosnik komunističke partije, kao i Boris Novak, tek maturant gimnazije.

Nakon desetljeća šutnje o svojim ‘nestalima’ u filmu govore Lada Kos i Vera Kos-Paliska, msgr. Josip Mrzljak, Ratko Mlinarić, Vladimir Novak, Ljerka Ognjanovac, Andrija Hebrang, dok povijesni kontekst objašnjavaju Ivo Banac, Mitja Ferenc, Martina Grahek-Ravančić, Vladimir Geiger, Roman Leljak i Vice Vukojević.

Osobit dojam projekciji filma podarila je, uz svjedoke događanja i druge sugovornike, svojom glazbom i jedna od sudionica filma, šansonijerka i kantautorica Lada Kos.

Andrija Hebrang mlađi: mi smo jedini narod na svijetu koji drži najveće žrtve svoje povijesti bez obilježenog groba

„Tragedija ovoga filma je da će ga vidjeti par stotina ljudi i da će cijela istina ostati zakopana pod zemljom. Tragedija hrvatske države je da oni isti koji su te ljude poubijali i danas imaju utjecaj u sve vidove vlasti da se ni danas ti grobovi ne otkopavaju. Po policijskim istragama ima oko 960 grobova. Po tome smo jedini narod na svijetu koji drži najveće žrtve svoje povijesti bez obilježenog groba, a obilježeni grob je temeljno ljudsko pravo“, rekao je za naš portal Andrija Hebrang mlađi, bivši HDZ-ov potpredsjednik vlade i ministar zdravstva, sudionik filma te svjedok kalvarije svoje obitelji koja je samo jedna od mnogih, prema njegovim riječima, koja ne će nikada pronaći zadnje počivalište svojih najmilijih.

„Ovaj film je jedan od rijetkih krikova istine u današnjem mraku lažiranja hrvatske povijesti. Mi nismo proveli lustraciju i nemamo je šanse provesti zbog toga što i danas u vrhovima vlasti su oni koji trebaju biti lustrirani. Tragedija je hrvatske prošlosti u tome da će ona biti rasvijetljena tek kada biologija učini svoje, tj. kad pomru svi oni koji su imali krvave ruke“, pojasnio je rekavši: „Kad gledam narod koji je 10 godina birao Mesića i 5 godina Ivu Josipovića, sumnjam je li narod spreman napraviti prekretnicu, ne zato jer je narod kriv, nego jer je preodgojen i istina je izbrisana u medijima koje drže upravo oni o kojima smo danas govorili. Naš narod je nažalost politički neuk narod jer im istina nije bila dostupna“.

Msgr. Josip Mrzljak: Ovaj film govori o žrtvama strahota i nama, njihovim obiteljima koje smo ih proživljavale

„Film je dojmljiv – on izaziva pozitivne emocije iako je u filmu sve zapravo zločin. Film ne govori ni protiv koga, nego govori u prilog tim žrtvama, nama ljudima koji smo ostali poslije toga i to je ono što čini ovaj film velikim – da on gotovo ne spominje nijednog zločinca, iako se oni naziru. Mi znamo za njih“, rekao je msgr. Josip Mrzljak, varaždinski biskup, te dodao: “No, nije govor o njima, nego govor o žrtvama i o nama koji smo proživljavali cijelo ovo vrijeme sve to. Ono što je najgore – mi i dana proživljavamo to. Ovaj film je jedna svijetla zraka u ovom vremenu. Nadam se da će ipak biti ovakvih filmova više, da se ipak neke stvari mogu iznijeti na svjetlo“.

Ivo Banac: Vi možete biti neinformirani, možete biti skeptični, možete vjerovati ovo ili ono, ali nakon što vidite ovaj film – morate jako dobro razmisliti

„Mogu samo reći da je ovo izuzetno snažan film. Vi možete biti neinformirani, možete biti skeptični, možete vjerovati ovo ili ono, ali nakon što vidite ovaj film – morate jako dobro razmisliti. Morate razmisliti o tome što se dogodilo u proljeće 1945. godine i zašto. To nema dovoljnu rezonancu do dana današnjega, barem u široj javnosti. To je pitanje kad govorimo o jednoj obljetnici, to je pitanje kad govorimo o mnogo toga što još postoji u našem društvu. Neshvatljivo mi je da recimo mrcvarenje jednog psa može izazvati više pažnje – nego ovakvo nešto“, rekao je dr. Ivo Banac.

Izvor: narod.hr
Photo: narod.hr