To je važna vijest koja je početkom siječnja u Hrvatskoj prošla pomalo nezapaženo jer se zemlja još uvijek borila s posljedicama razornog potresa na Banovini.
Lučka uprava Rijeka, jedno od najvažnijih lučkih središta sjevernog Jadrana, odlučila je poništiti natječaj za koncesiju kontejnerskog terminala dan prije planirane objave rezultata. Koji je razlog ove odluke?
Uprava nije obrazložila svoju odluku, ali – prema svim izvorima – koncesija je trebala biti dodijeljena konzorciju kineskih tvrtki koje su predale najbolju ponudu. No, kako su izvijestili brojni hrvatski mediji, pritisak SAD-a i Europske unije bio je prevelik i natječaj je poništen. Jednom rečenicom: Washington i Bruxelles nisu željeli Kineze u Rijeci, piše Goran Andrijanić za portal Trójmorze, specijaliziran za praćenje vijesti iz zemalja članica inicijative Tri mora.
Natječaj, vrijedan približno 20,5 milijardi kuna (2,7 milijardi eura), odnosi se na koncesiju za kontejnerski terminal Zagrebačka obala u trajanju od 50 godina. Prema uvjetima natječaja, koncesionar bi trebao graditi i upravljati terminalom.
Najbolju ponudu dao je kineski konzorcij koji su činili lučka tvrtka Ningbo Zhousan (70% udjela), Tianjin Port Overseas Holding (20%) i China Road and Bridge Corporation (10%). Druga velika tvrtka koja je sudjelovala na natječaju bila je nizozemska APM Terminal BV, koja je ušla u konzorcij s hrvatskom tvrtkom Enna Logic.
Oba su natjecatelja ozbiljni igrači. Lučka tvrtka Ningbo Zhousan opslužuje najveću luku na svijetu, a APM Terminal BV ima čak 75 terminala širom svijeta.
Večernji list piše da je kineska ponuda bila bolja od nizozemske. Međutim – kao što je obično slučaj u strateškim ekonomskim pitanjima (a pitanje riječke luke sigurno je strateško) – politički čimbenici bili su presudni
“Pritisak na Hrvatsku od SAD-a i EU da spriječe Kinu u dobivanju ove 50-godišnje koncesije za kontejnerski terminal u riječkoj luci bio je ogroman”, piše Večernji list i nastavlja:
“Sjedinjene Države i EU iz strateških razloga ne žele Kineze u riječkoj luci. Hrvatska bi mogla prihvatiti kinesku ponudu unatoč protivljenju zapadnih saveznika ili odustati od natječaja. Dogodilo se ovo drugo.”
>14 činjenica o Tomaševićevoj udruzi Institut za političku ekologiju koju je Hasanbegović spomenuo
Ivan Brodić, analitičar i glavni urednik hrvatskog portala Energy Press, smatra kako je očito da je odluka (kao što je to često slučaj u osjetljivoj sferi energetike) bila politički motivirana:
“Natječaj je odgogđen pod političkim pritiskom jer je netko primijetio da će Hrvatska biti previše izložena kineskom kapitalu. Kineske tvrtke trenutno grade veliki most u južnoj Hrvatskoj. Međutim, ovdje bi situacija bila drugačija. Kineska tvrtka pod kontrolom Komunističke partije dugoročno bi upravljala velikim dijelom luke u Rijeci. Luka je važna jer će u budućnosti biti povezana željeznicom sa Srednjom Europom. Tada će to biti ozbiljna konkurencija za slovensku luku Koper i talijanski Trst, gdje su već prisutne kineske tvrtke”, govori Brodić.
Čini se kako u zapadnim političkim krugovima raste svijest da Kinezi žele ekonomski u potpunosti dominirati južnom Europom i mediteranskom regijom. Ovaj dio našeg kontinenta igra posebnu ulogu u poznatim planovima “Novog puta svile” o kojem kineski komunisti govore od 2013. To je plan kojim Kina želi stvoriti dominirajuće euroazijsko jedinstveno tržište.
U svemu tome, Rijeka – kao jedna od najvećih mediteranskih luka, koja je neko vrijeme stagnirala zbog rata u Hrvatskoj, a sada ponovo jača – igra posebnu ulogu. Vlasti u Zagrebu žele je osnažiti, čemu bi trebao poslužiti projekt Riječki prolaz, usmjeren na povećanje kapaciteta luke.
Nakon što su preuzeli kontrolu nad lukom u grčkom Pireju, Kinezi su se zainteresirali za Rijeku, koja bi mogla biti vrlo dobra točka povezivanja mediteranskog bazena sa zapadnom i srednjom Europom. Izračunato je da najbrži i najkraći pomorski put između središta Europe i gospodarskih sila Dalekog istoka prolazi sjevernim Jadranom. Potrebno je i do četiri do pet dana duljeg putovanja brodom preko Sueskog kanala, Gibraltarskog tjesnaca i dalje do velikih sjevernoeuropskih luka.
Što je najvažnije, potencijal Rijeke mogao bi se dalje ojačati izgradnjom nove željezničke pruge od hrvatske luke do mađarske granice. Ovaj je aspekt zanimljiv za sve zemlje Tri mora.
“Kinezi već upravljaju lukom Pirej, koja je od svih europskih luka najbliža najvažnijem komunikacijskom putu s istoka do Mediterana – Sueskom kanalu. Srednju Europu iz Pireja “napada” Srbija. Međutim, brza željeznica od Rijeke do Budimpešte mijenja situaciju i čini hrvatsku luku izuzetno važnom. Napokon bi Hrvatsku trebao ponovno povezati s europskim poslovnim prometnim rutama. Potpuno je sigurno da je Kinezi neće pustiti i da će sudjelovati u novim natječajima. Prije rata za neovisnost, sve su glavne ceste prolazile kroz Hrvatsku, ali zbog rata rute su prebačene u Mađarsku”, objašnjava Brodić, stratešku važnost jadranske luke.
Trenutno je Rijeka povezana sa Srednjom Europom željezničkom prugom koju su sagradili Mađari krajem 19. stoljeća. Vlada Andreja Plenkovića kao jedan od glavnih strateških ciljeva navela je izgradnju nove željezničke pruge od Rijeke do mađarske granice, koja bi putovanje prepolovila. Riječ je o investiciji vrijednoj približno 3,6 milijardi eura.
Europska unija trenutno financira dio izgradnje ove pruge, ali tehnički najteži dio ove rute – od Karlovca do Rijeke, koji prolazi kroz planinska područja – nije ni blizu početka izgradnje.
Ideja da Kinezi uđu u riječku luku povezana je s izgradnjom ove željeznice. Prema hrvatskim medijima, Kinezi su vrlo zainteresirani za izgradnju i potom preuzimanje ove linije pod koncesijom. Međutim, neki dužnosnici Plenkovićeve vlade, a prije svega ministar gospodarstva Oleg Butković, smatraju da bi bilo bolje da Hrvatska uz pomoć Europske unije završi izgradnju željeznice.
Znači li sprečavanje Kineza da uđu u riječku luku i to da je donesena odluka o ubrzanju izgradnje željezničke infrastrukture koja će pridonijeti razvoju srednje Europe? To se ne zna. Poznato je, međutim, da ako Zapad želi ograničiti kineski utjecaj u ovom dijelu Europe, mora poduzeti inicijativu za pokretanje novih investicija.
*Goran Andrijanić, Udruga Triju mora, diplomirao je novinarstvo na FPZG i pisao u nizu hrvatskih i poljskih medija. Bio je glavni urednik Bitno.net, izvršni urednik tjednika Fokus i novinar u Jutarnjem listu. Sada piše za poljski portal Wpolityce.pl i tjednik Sieci. Piše o religiji, politici i popularnoj kulturi. Oženjen, otac troje djece – Antonine, Jana Josipa i Ruže Hanne.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
