Barbara Jonjić: Nedilju, dvi prije Oluje čeka se isprika Hrvata

Foto: narod.hr

Dočin zavrući
I ožeže oni litnji zvizdan
Našin novinarin
Dični Hrvacki te ve kuća
Ne tribaju nikakvi događaji
Ni čut
Daj in priko trijest stupnjeva
I šaku čvrčaka
Paš vidit jada

Svake godine oni se negdi do
Prvi srpnja čudon čude
Oklen lita
E
Oklen ga
‘Ko ga je zva
Kome triba
Kome triba turizam i vruće lito
Jerbo oni bi tili jesesko lito
Ono kad kvalitetno ukiši i rastra
One što su već došli ili dok je na vakat da promini pute onima što tek mislu doći
Dočin padne pet kapi kiše
Pogleda uprta u nebo
Gataju kako će nan sezona podbacit
Znani su vrlo
Znaju oni
Kako eto dolazi i globalno zalađenje
Samo u našu lipu Hrvacku
Na planeti Zemlji su globalnin zatopljenjen
A ti mučiš
Jerbo si Hrvat i kriv si za sve
Nabili ti krivnju za sve ikad
Hrvat si koji mora trpit i Pupija i njegove Novosti
I Radu na Brijunin
I slavlje u Srbu
Neka znadeš kako to nije bijo nikakav antifašistički ustanak nego slavu stravični pokolj civila
I po novoj monduri moraš kažu smišljat i neku Ispriku
Nedilju, dvi prije Oluje
E
Čeka se isprika Hrvata

Ovo lito da’ Bog dragi k’o uzinad svima njima
Baš sve nan idje na ruku
Sve
I vruće
I sunčano
I more se modri
Nema cvitanja a ni izlivanja nafte
Nema morski ćukenja
A ni meduza metar puta metar
Sve in se fore izlizale

Zadnji pokušaji sabotaže su tuten
Požari po Titinin borovin šumama
I oni požari po granican i po naplatnin kućican

Ajde ove po šumama se dade inekako potaracat
Satraše se valja pravo reć naši vatrogasci
I piloti kanadera
Podmetnili leđa uskupa su narodon
I sve je pod kontolon za sada
Bogu vala

Ali
Kako kontrolirat one požare na granican svako zeru?
Nema tuten otvorenoga plamena
A vatra taji
I žera uvik drži
Nu
Da se razumimo
Ne gore one kućice a ni granični policajci
Bogu vala
Ne gori to
Ne planjca
Nego reporteri naši dični te ve kuća uguron ložu vatru poda našin turizmon
Su mikrofonin i montiranin materijalin

Kad god se stvore kilometarske kolone
Oni ložu vatru
Umisto da ladu i slavu

Kako
O
Kako uspiju od auta koja prolaze dan, noć nanjušit baš ono auto su kojin na naše more dolazi najner’oznija Srpkinja odavlen do Tokija?
I ajde što oni nju nadju
Oni njojzi daju misto u emisijan k’o da je baš ona ‘nako ner’ozna u najmanju ruku
osvojila svicko prvenstvo u vaterpolu
Daju prostor ženi koja maše rukan
Trkelja
I priti kako ona nami Hrvatin ne bi dala ni ući u EU da se nje pita
Au
Taće
Radost neurotična niti ne zna
Kako oni tek ćule prid tin vratin
A kako smo mi već tamokar
Na tomer derneku na koji nas ona ner’ozna pustila ne bi
A dernek ruku na srce ništa posebno
Podbacijo skroz

Pa unda nađu lika koji samo ponavlja
Geld, geld
Ae
U maniri oni ljudi kojima je i engleski
Kar, kar
Razumin i to
Kad na nekome jeziku znadeš reć – kune i auto
Znadeš
Valja pravo reć’ skoro sve
I tako znan imaš puno pravo
Izvriđat u našoj Lipoj sve redon
Od
Do
Jerbo
Ti imaš geld, geld
Neka plačeš kako ti je sve redon
Prikoskupo

Na te kućice
Zaprave
Tribalo bi poslat skroz drugovačije reportere
E
Šta tebi triba turist vikat
Geld, geld
Triba ga odman zaletit, zalipit
Ubit ga u pojam
Zakucat ga da zna di je doša’
Ajmo, sučin dolaziš?
Da vidimo..
Di je geld?
Kako nisi letijo avijonon?
Šta planiraš obać?
Oš vidit Plitvička?
Gledat Morešku?
Znaš li di su Litnje igre?
Di se Alka trče?
Ajde, gukni, kad počinje
Splicko lito?
I tako redon…
Polit žeru sićon ladne vode

Nu
Za rećemo Motovun, Radine Brijune i Pupijeve Novosti
Ne tribaš ga niti pitat
Ti derneki i ne živu od turista
Nji smest ne mere ni jesensko lito
E
To mi ranimo
Mi
Za sve vično krivi Hrvati
Ranimo našin državnin jaslan

Nego
Isprika?

Istina
Nije naše more jedino lipo za toćat se
Nije jedino plavo
A niti je jedino slano
Ima i veći
I topliji
Istina živa
Al’ samo naše more ima rećemo u prvome redu do plaže
Jedan
Dubrovnik
E
Lega se lipo nako bil uz plavo more
Prostro se
Uzinad
Pa ga gledaš
‘Nako lipa dok ti pamet ne stane

Isprika?

Ajmo ‘vako
Isprika od srca što smo
Došli na vakat
Vridni smo i promućurni valja pravo reć
Nismo se držali one kako je okolo bliže
Nego mi vrcon na jug
Na ovo more
Pa zauzeli i brez ručnika
Najlišpe

Ma, ponili bi mi i ručnike
Nije problem nikakav
Al’ to van se u vakat
Stoljeća sedmog
Nosilo nije
E
Nije

Isprike svima
Što eto neki mora nikakva nemaju
A mi zauzeli baš najlišpe
Ono su tisuću otoka
I
Nami dosta
Odavlen ni makac

Eto
A vi ostali se lipo sad snađite
Manje neroze molin lipo
Ispriku ste dobili
A ‘ko ima ispriku
Taj ima sve

Samo morebit more
Ne

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr