“Naša djeca danas ne znaju nabrojiti niti dva heroja Domovinskog rata. Naša djeca ne znaju ni što je to riječ domoljublje, u udžbenicima iz povijesti uče o Domovinskom ratu kroz svega tri nastavna sata. To je premalo kada uzmemo u obzir da je Domovinski rat stvorio slobodu i neovisnost. Moramo raditi puno više”, poručio je danas iz Vukovara Damir Plavšić, Vukovarac koji se 1991. godine nakon druge godine fakulteta iz Zagreba vraća u Vukovar i priključuje obrani.
Damir Plavšić za HRT pojašnjava da je napisao knjigu koja je bila temelj prve hrvatske braniteljske domoljubne predstave ‘Bitka za Vukovar – kako smo branili Grad i Hrvatsku’.
“U toj predstavi zajedno s kolegom i vukovarskim HOS-ovcem Damirom Markušom-Kutinom, koji je također napisao knjige ’58 – HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca’ i ‘Bitka za Vukovar (Ne plači, moj dobri anđele)’, obilazimo Hrvatsku i svijet i našoj hrvatskoj mladosti pričamo priču o gradu Vukovaru kakav je bio prije rata, o gradu Vukovaru, kojega smo branili mi hrvatski branitelji, nas 1802 na početku napada na grad Vukovar i na kraju završavamo predstavu s optimizmom sa zajedništvom hrvatskoga naroda koje nam je danas jako potrebno”, ističe.
Damir Plavšić uništio je prvi tenk u Vukovaru, drugi tenk u Hrvatskoj.
“Borio sam se na Sajmištu, Sajmište je najkrvavija vukovarska bojišnica u kojoj je malo nas branitelja preživjelo, a mi koji smo preživjeli u prosjeku smo ranjeni jedan i pol puta. Uništili smo prvi tenk u gradu Vukovaru 25. kolovoza 1991., kada je još rat zapravo nije ni počeo. Branili smo naš grad i na kraju sam završio u zarobljeništvu, prošao sam tri srbijanska logora. Danas svjedočimo o tome kako smo branili grad i kako smo stvarali i stvorili ovu našu prelijepu domovinu Hrvatsku”, opisuje Plavšić ratne dane.
Komentirajući izjavu zapovjednika Vukovara Mile Dedakovića – Jastreba koji je jednom prigodom kada su ga pitali što ova kolona sjećanja koja danas prolazi Vukovarom znači za Hrvatsku rekao je otprilike da ona potvrđuje kako je Vukovar upisan duboko u genetski kod hrvatskoga naroda, Plavšić kaže “da, to je hrvatsko, to je naše. Osjećam se danas ponosno, zato jer sam branio ovaj naš voljeni grad Vukovar, zato jer sam bio dio hrvatske povijesti kada je stvorena ova naša prelijepa domovina Hrvatska. Ponosan sam što ovdje danas vidim puno mladih. Zbog tih mladih, zbog te naše djece, mi smo krvarili da bi stvorili svoju domovinu.”
Upitan trebamo li više i snažnije taj krik iz Vukovara koji ide svakog 18. studenoga prenositi češće tijekom godine prema ostalim dijelovima Hrvatske, Plavšić kaže da možda čak i moramo “jer danas, 25 godina nakon početka Domovinskog rata naša djeca ne znaju gotovo ništa o Domovinskom ratu, a Domovinski rat stvorio je našu prelijepu domovinu nakon 800 godina. Domovinski je rat temelj i moramo puno toga prenositi. Naša djeca danas ne znaju nabrojiti niti dva heroja Domovinskog rata. Naša djeca ne znaju ni što je to riječ domoljublje, u udžbenicima iz povijesti uče o Domovinskom ratu kroz svega tri nastavna sata. To je premalo kada uzmemo u obzir da je Domovinski rat stvorio slobodu i neovisnost. Moramo raditi puno više”, zaključuje Plavšić.
> Predstava ‘Bitka za Vukovar – kako smo branili Grad i Hrvatsku’: Prikaz agonije Grada heroja!
Podsjetimo, Damir Plavšić prošao je strahote logora Stajićeva, Niša i Sremske Mitrovice. Po završetku studija, vraća se u Oružane snage gdje radi do umirovljenja. Knjiga ‘Bitka za Vukovar (Ne plači, moj dobri anđele)’ njegova je druga knjiga (prva knjiga je Zapisi iz srpskih logora). Knjiga završava posljednjom stranicom ratnog dnevnika kojeg je vodio njegov pokojni otac Ivan Zvonimir, vukovarski intelektualac i ratnik kojeg su ubili na Ovčari zajedno s 264 ranjenika.
Knjige Damira Plavšića ‘Ne plači, moj dobri Anđele’ i ‘’58’ – HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca’ autora Damira Markuša Kutine ponuđeni su 2015. Ministarstvu kulture na javni otkup, no tadašnji pomoćnik ministra kulture Vladimir Stojsavljević uputio je pismo odbijenice odbivši otkupiti dvije vrlo popularne knjige tematike Domovinskog rata.
Knjiga Damira Plavšića ‘Ne plači, moj dobri Anđele’ kroz deset kratkih priča opisuje ratne akcije na zapadnom dijelu Sajmišta, uništenje prvog tenka u gradu Vukovaru, presijecanje komunikacije Vukovar – Borovo, ratne akcije u Borovu naselju, predaju Borova naselja (20. studenoga) te preživljavanje i mučenja u srpskim koncentracijskim logorima.
Knjiga je napisana u specifičnom književnom stilu poezije u prozi, a predgovore knjizi napisali su fra. Ante Perković, vukovarski fratar koji je također prošao pakao Vukovara i zatočeništvo u srpskom logoru Sremska Mitrovica te don Damir Stojić, studentski kapelan i svećenik u crkvi Sveta Mati Slobode.
Tekst se nastavlja ispod oglasaZašto je Ministarstvo kulture odbilo otkup knjiga o obrani Vukovara?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
