Detranzicija, tema o kojoj se u Hrvatskoj šuti: Mnogi su požalili ‘promjenu’ spola i odlučili se na detranziciju; donosimo analizu

U Hrvatskoj je posebno zabrinjavajuće da unatoč upozorenjima iz SAD-a, Velike Britanije i Kanade, dio stručnjaka koji odlučuje o operacijama “promjene spola” žele progurati “promjenu spola” za djecu ispod 14 godina. Pogotovo ako se uzme u obzir da je sud u Velikoj Britaniji još 2020. godine utvrdio da djeca mlađa od 16 godina ne mogu razumjeti što znači “promjena spola”. Tema transeksualnosti kontroverzna je i zbog toga što se sve veći broj navodno “transseksualnih” osoba odlučuje za postupak zvan detranzicija, odnosno postupak povratka ka biološkom spolu. O tome hrvatski trans aktivisti i udruge šute.

Pitanje fenomena tzv. “transrodnosti”, ideje da je moguće roditi se u krivom tijelu, što bi trebalo tretirati kao grešku i liječiti tzv. operacijom “promjene spola”, počelo se propitkivati i u Hrvatskoj. Početkom veljače u Hrvatskom saboru održala se sjednica Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku i Odbora za obitelj, mlade i sport na temu: “Porast broja transrodne djece i mladih ljudi u Republici Hrvatskoj: Mogući uzroci i kliničke posljedice”.

>Donosimo sve o udruzi koja je nositelj transrodne agende u Hrvatskoj, a iza koje stoji Noah Kraljević iz afere Zambija

Pritisak lijevih stranaka i transaktivista

Raspravu o transrodnosti te njezinom ispravnom medicinskom tretmanu bojkotirale su lijeve stranke SDP i Možemo zajedno s aktivistima lijevih udruga koje se između ostaloga bave i “transaktivizmom”. Navedeni nekritički zastupaju da se rodna disforija, odnosno ideja osobe da je rođena u krivom spolu može riješiti isključivo operacijama s trajnim i nepovratnim posljedicama. Transaktivisti operacijama “promjene spola” podrazumijevaju operacije kojim se pacijenti ustvari kirurški kastriraju, steriliziraju ili im se kirurški odstranjuju dojke.

Upravo tema detranzicije jest tema koja se gotovo pa i ne spominje u translobističkim udrugama poput kolekTIRV-a i među lijevoliberalnim političarima koji nekritički prihvaćaju fenomen transseksualizma.

>Donosimo sve o udruzi koja je nositelj transrodne agende u Hrvatskoj, a iza koje stoji Noah Kraljević iz afere Zambija

>Nova klasifikacija: Seksualne devijacije više nisu poremećaji, nego stanja; donosimo vam analizu

Nije moguće poništiti kastraciju, sterilizaciju i odstranjivanje grudi

Takve operacije, naravno, ne predstavljaju stvarnu promjenu spola na biološkoj i genetskoj razini, ali predstavljaju radikalne plastičnokirurške zahvate kojima se pacijentu omogućuje da “izgleda” kao osoba suprotnog spola. Ovakvi se zahvati u širem smislu nazivaju “afirmiranjem rodnog identiteta” i “tranzicijom”, pa je jedna od sve češćih pojava “tranzicija” tzv. “detranzicija”. Pod detranzicijom se podrazumijeva da pacijent koji je “promijenio spol” odustane od nje, te odluči ponovno živjeti u spolu u kojem je rođen.

>Tko je Miroslav Đorđević kod kojeg Hrvati vrše tzv. operaciju ‘promjene spola’ u Beogradu?

Naravno, kako nije moguće promijeniti spol operacijom “promjene spola”, tako nije moguće i “vratiti spol” “detranzicijom, budući da se kirurški zahvati poput kastracije, sterilizacije i odstranjivanja grudi ne mogu poništiti. Zbog toga mnoge osobe koje svoju rodnu disforiju liječe “promjenom spola” pate ne samo zbog neizliječene rodne disforije, već zbog teških doživljenih tjelesnih oštećenja, a koje im je struka pa i društvo nudilo kao lijek za zdravstvene probleme.

>Ljevica napustila sjednicu o ‘transrodnoj’ djeci; otkriven pritisak ‘trans’ aktivista na stručnjake i institucije

U Hrvatskoj žele progurati “promjenu spola” za djecu ispod 14 godina

Zbog svega navedenoga u znanosti i medicinskoj struci trenutačno ne postoji konsenzus o pitanju načina tretiranja rodne disforije odnosno o pitanju transrodnosti kao fenomena. Zbog toga, sve je veći broj tužbi roditelja i pacijenata koji nakon neuspjelog liječenja rodne disforije kastracijom, sterilizacijom i odstranjivanjem dojki traže odštetu od bolnica i države zbog trajno nanesenih oštećenja i patnje.

U Hrvatskoj je posebno zabrinjavajuće da unatoč upozorenjima iz SAD-a, Velike Britanije i Kanade, dio stručnjaka koji odlučuje o operacijama “promjene spola” žele progurati “promjenu spola” za djecu ispod 14 godina. Pogotovo ako se uzme u obzir da je sud u Velikoj Britaniji još 2020. godine utvrdio da djeca mlađa od 16 godina ne mogu razumjeti što znači “promjena spola”.

“Ono u čemu je problem, jedan dio Liste stručnjaka koja je bez ikakvog javnog poziva, bez ikakvih referenci što se tiče životopisa, pred kraj Milanovićeve vlade postavljeni su na tzv. Listu stručnjaka za transrodnost. Jedan dio njih koji su mahom nemedicinari, prije dva mjeseca želio je progurati dokument po kojem bi hrvatski liječnici morali pristati i potpisati da se hormonalne i kirurške intervencije u postupku promjene spola kod djece vrše i ispod 14 godina starosti. Hrvatska medicina se tome već usprotivila i Hrvatska medicina to neće dopustiti”, kazao je dr. Herman Vukušić, psihijatar s KBC-a Zagreb na nedavnoj konferenciji za novinare.

Zatvaranje britanske rodne klinike za djecu

U zapadnim zemljama o tome su posljednjih mjeseci počeli pisati i mainstream mediji.  Dok se u Hrvatskoj rast broja dijagnoza rodne disforije među djecom i mladima sustavno gura pod tepih, britanski mediji bruje o knjizi autorice Hannah Barnes ”Vrijeme za razmišljanje: Insajderska priča o kolapsu Tavistockove rodne službe za djecu.

Autorica, koja je inače novinarka BBC-ja, knjigu je posvetila više od 1000 djece koja su u kontroverznoj klinici britanske Nacionalne zdravstvene službe (NHS), pandanu hrvatskom HZJZ-u, dobila recepte za blokatore puberteta da bi “promijenila spol”. U ovoj knjizi koju je opširno predstavio ugledni britanski The Times, skandal se uspoređuje s poznatim skandalom s dopingom istočnonjemačkih sportaša.

>Žena koja je požalila zbog ‘promjene spola’ tuži liječnike koji su joj uklonili grudi i maternicu

Kada je riječ o samom procesu detranzicije, podaci se tek prikupljaju budući da institucije, pogotovo na zapadu, još nisu reagirale na činjenicu da tzv. “operacije promjene spola” nedovoljno efikasno djeluju na liječenje rodne disforije i drugih mentalnih komorbiditeta pacijenata.

>Svi britanski mediji pišu o novoj knjizi o klinici za ‘promjenu spola’ kod djece; kod nas to nije tema?!
>Je li to moguće!? Liberalni New York Times piše o štetnim posljedicama blokatora puberteta i uzimanja hormona drugog spola

Istraživanje – 70 posto koji su prošli detranziciju shvatili su da je nešto drugo uzrok rodne disforije

U ožujku 2021. godine objavljeno je anketno istraživanje na uzorku 237 pacijenata koji su se odlučili za detranziciju. Prema tom istraživanju, u kojemu su čak 92 pacijenta osobe rođene kao žene, čak je 70 posto ispitanika izjavilo da je razlog detranzicije – shvaćanje da je njihova rodna disforija povezana s drugim problemima, a ne s idejom da su rođeni u krivom spolu.

Were you or your child harmed by gender medicine?

You are not alone.

We want to hear from you.#TransitionJustice #Trans #GenderDysphoria #TransMan #TransWoman #Detransition #NonBinary #DetransitionAwarenessDay #DetransAwarenessDay pic.twitter.com/VBvScszKSw

— Transition Justice (@DetransJustice) March 13, 2023

Isto tako 45 posto ispitanih potvrdilo je da je našlo drugi način za tretiranje rodne disforije, dok je 44 posto izjavilo kako su bili nezadovoljni društvenim promjenama nakon “promjene spola”. Dodatno, 34 posto ispitanika izjavilo je kako su napravili proces detranzicije jer je rodna disforija s vremenom iščeznula dok je 30 posto pacijenata riješilo komborbiditetne mentalne zdravstvene probleme povezane s rodnom disforijom.

13 najvažnijih istraživanja povezanih s transrodnošću, a o kojima se ne govori:

1. Došlo je do otprilike dvadeseterostrukog porasta u broju ljudi koji traže tranziciju, pri čemu su tinejdžeri znatno više zastupljeni.

2. Profil ljudi koji traže tranziciju drastično se promijenio, od pretežno sredovječnih muškaraca do pretežno adolescentica.

3. Gotovo 9 od 10 mladih ljudi koji su preispitivali svoj spol to su činili pod društvenim utjecajem.

4. Djeca upućena u najveću britansku rodnu kliniku imala su znatno veću vjerojatnost od prosjeka da imaju autistične osobine.

5. Daleko je veća vjerojatnost od prosjeka da će djeca s ADHD-om izraziti spolnu varijaciju.

6. Čini se da postoji veza između poremećenih obrazaca prehrane i tegoba povezanih sa spolom.

7. Dokazi da medicinska tranzicija dovodi do pozitivnih ishoda su ograničeni.

8. Postoje dokazi da čak četvrtina genitalnih operacija transrodnih osoba rezultira inkontinencijom (nekontroliranim curenjem urina).

9. Među osobama koje su detranzicirale, otprilike polovica je izvorno vjerovala da bi tranzicija dovela do toga da se s njima “bolje postupa” ako ih se “percipira kao ciljani spol”.

10. Između 2007. i 2017. broj klinika za transrodnu mladež u SAD-u popeo se s 1 na najmanje 41 – i taj broj nastavlja rasti.

>Ispovijest djelatnice Centra za transrodne osobe: Ono što se radi djeci je moralno i medicinski užasno

11. Među osobama koje su napravile detranziciju, muškarci su tri puta češće od žena “tranzicirali” iz erotskih razloga.

12. Nije točno da je 1,7 posto stanovništva ‘rođeno između dva spola’. Udio osoba s DSD-om (‘interseksualnim’ stanjem) je 0,018 posto.

13. 30-godišnje istraživanje pokazalo – transseksualci imaju znatno veći rizik od smrtnosti, suicidalnog ponašanja.

Znanstveno istraživanje u Švedskoj provedeno od 1973. do 2003. godine pokazalo je da transseksualne osobe nakon promjene spola imaju znatno veći rizik od smrtnosti, suicidalnog ponašanja i psihijatrijskog morbiditeta od opće populacije.

Nepostojanje konsenzusa među stručnjacima: Genspect protiv EPATH-a

Glede nepostojanja konsenzuza među medicinskom strukom dovoljno je samo spomenuti dvije konferencije koje će se održati u isto vrijeme u travnju. Europsko profesionalno udruženje za transrodno zdravlje (EPATH) u čijem je upravnom odboru i hrvatska translobistica Iva Žegura održat će godišnju konferenciju krajem travnja. U isto vrijeme, na praktički istoj lokaciji u Irskoj, trodnevnu konferenciju  održat će organizacija Genspect, pod nazivom “Šira slika”.

Na njoj će između ostaloga govoriti Lisa Littman, istaknuta medicinska istražvačica koja je zaslužna za teoriju “rodna disforija s brzim nastankom” (Rapid Onset Gender Dysphoria – ROGD) kojom objašnjava razloge koji su potaknuli neviđenu eksploziju broja adolescenata koji se pojavljuju na klinikama za rodna pitanja diljem svijeta, a koji, budući da nikada do sada nisu pokazivali nikakve znakove problema povezanih s rodom, iznenada razvijaju sveobuhvatnu potrebu za medicinskom tranzicijom. Ona je 2021. objavila istraživanje prema kojem je 60 posto pacijenata koji su napravili detranziciju, to učinili jer su se naučili bolje osjećati u spolu u kojem su rođeni.

Genspect koji organizira ovu konferenciju je međunarodni savez stručnjaka, trans osoba, detranziciranih osoba, roditeljskih skupina i drugih koji traže visokokvalitetnu skrb za rodno uvjetovane probleme. Pojavljujući se kao vodeća organizacija koja nudi alternativu WPATH-u (i EPATH-u), Genspect nudi niz obrazovanja, resursa i podrške za svakoga tko je pogođen rodnom disforijom. Savez ujedinjuje 25 različitih organizacija u 23 zemlje diljem svijeta.

Razlozi za detranziciju odnosno pogrešni razlozi za ”tranziciju”

Treba istaknuti i da postoji neravnopravan status pacijenata koji su u tranziciji i onih koji su u detranziciji. Budući da je broj osoba koje žele pristupiti operacijama tzv. “promjene spola” malen, još je manji i broj osoba koje traže pomoć radi neuspješne “tranzicije” jer institucionalna podrška osobama u detranziciji gotovo da i ne postoji. Budući da su operacije irevirzibilne, osobe koje odustanu od “transidentiteta” uglavnom mogu tek prestati uzimati hormone suprotnog spola i time ponovno izgledati kao osoba prije tranzicije, no plodnost i funkcionalne spolne organe više ne mogu imati.

Sad testimonial, they are promoting these drugs to kids and not telling them of potential side effects.#detransition #gendertransition pic.twitter.com/fvkwdoNoy6

— Tired mom with lots of opinions ☕️ ?? (@TiredAF16043124) March 20, 2023

Zbog toga, proces detranzicije uključuje dugotrajnu, a ponekad i trajnu psihološku pomoć. Primjerice, Walt Heyer, muškarac koji je “promijenio spol” u ženski, a zatim detranzicirao u muški spol, svjedočio je o tome kako je požalio zbog svoje odluke da promjeni spol.

Nakon što je gotovo desetljeće života živio “kao žena”, odlučio je prihvatiti svoj biološki spol, ali je uz detranziciju morao primiti intenzivnu kognitivnu terapiju koja mu je pomogla da spozna traumu koju je doživio u ranom djetinjstvu. Na kraju se ispostavilo da je zbog traume u djetinjstvu razvio disocijativni poremećaj identiteta te je u svjetlu te spoznaje, njegova rodna disforija nestala.

Kakva istraživanja provode sveučilišne katedre?

Stoga, detranzicija kao takva predstavlja vrlo kasno i nepotpuno uklanjanje već nastale štete uzrokovane liječenjem koje je u startu bilo pogrešno budući da se na institucionalnoj razini izbjegava rasprava o učinkovitosti liječenja rodne disforije takozvanom “promjenom spola”, a dio stručnjaka koji bi trebali problemu pristupiti znanstveno i ne želi postaviti pitanje o mogućem liječenju rodne disforije, a da oboljeli pacijent i dalje zadrži biološki spol

.

U Velikoj Britaniji pokrenute su brojne tužbe roditelja i sada već odraslih ljudi nad kojima su izvršene kastracija, sterilizacija i ostali radikalni zahvati uklanjanja potpuno zdravih organa. Pitanje je tko će za takve pogreške odgovarati, kirurzi, psiholozi ili kompletne sveučilišne katedre koje su pod pritiskom ili uz podršku transaktivista provodili istraživanja s unaprijed zacrtanim ciljem stvaranja “znanstvenih podloga” radi donošenja javnih zdravstvenih politika u korist transrodne ideologije?

Jer baš kao što se u slučaju primjerice, anoreksije ili shizofrenije problem rješava na mentalnoj razini pacijenta, sve je veći broj osoba koje su hodajući dokaz da “promjena spola” ne liječi rodnu disforiju.