Zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo podignulo je optužnicu protiv bivših čelnika Hrvatskih autocesta (HAC) i direktora Skladgradnje tereteći ih da su 2008. namjestili natječaj i preplatili bojenje cijevi tunela Sv. Rok i Mala Kapela, čime su HAC oštetili za 17,7 milijuna kuna.
Optužnicom, koju je Državno odvjetništvo podignulo nakon šestipolgodišnje istrage, obuhvaćeni su bivši predsjednik Uprave HAC-a Jurica Prskalo, član Uprave Marijo Lovrinčević, direktor sektora za građenje Goran Legac i glavni inženjer poslovne jedinice Željko Kandžija te direktor Skladgradnje Slaven Žužul, čija se tvrtka u bojenju tunela okoristila za višemilijunski iznos.
Petoricu i jednu tvrtku tereti se za kaznena djela protiv gospodarstva, to jest zloporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju ili poticanje na tu zloporabu, objavilo je u ponedjeljak Državno odvjetništvo na svojim internetskim stranicama navodeći samo dob i dužnost okrivljenika.
To vjerojatno nije jedini takav slučaj. Prisjetimo se bivšeg ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine, koji je iza sebe ostavio brojne repove. Jedan od tih repova svakako je i takozvana “Šećerna afera”, a od početka koje je već prošlo četiri godine, no ništa se dogodilo nije.
“Šećerna afera”
Ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina je proizvodnu EU kvotu, koju su tri hrvatske šećerane od 2007. do 2011. ravnopravno dijelile po 33%, 2012. godine, o raspodjeli proizvodnih kvota za šećer tržišne godine 2013./2014., preraspodijelio na način da je virovitičkom Viru dodijelio 9643 tone manju godišnju kvotu. Naime, ministrova raspodjela dobivene proizvodne kvote EU od 192.877 tona je bila na 65% u korist Vira i Sladorane te 35% u korist osječke šećerane.
Odluka ministra Jakovine, da se osječkom kralju šećera Marku Pipuniću dodijeli izvozna kvota od 80.000 tona šećera u zemlje EU, koja je donesena u studenom 2012., bila je predmet istrage USKOK-a. Upravni sud u Osijeku je, odlučujući o tužbi Sladorane d.d. i Vira d.d. poništio rješenja Ministarstva poljoprivrede iz 2012. godine o raspodjeli proizvodnih kvota za šećer. Njome je smanjenim proizvodnim kvotama, sporna bila šteta načinjena virovitičkoj šećerani i Sladorani.
Jakovina je istu stvar napravio tri mjeseca prije sporne odluke koju je Upravni sud ukinuo, u rujnu 2012., iako slučaj nije isti, no ponovno su u pitanju optužbe da je Jakovina pogodovao Marku Pipuniću na štetu Željka Zadre, vlasnika Viro-a i Sladorane, ovoga puta se radilo o smanjenju mogućnosti izvoza u EU.
Osim toga, povjerenstvo kojim je predsjedavala Jakovinina zamjenica, Snježana Španjol je donijelo odluku kojom se Pipunićevoj Tvornici šećera Osijek odobrava izvozna kvota od 80.977 tona šećera, a kako je RH u EU mogla izvesti najviše 180.000 tona šećera, osječka tvornica dobila je oko 45 posto ukupne izvozne kvote. Dvije Zadrine tvornice, dakle Viro d.d. i Sladorana d.d., ukupno su dobile preostalih 55 posto. Viro je dobio mogućnost izvoza 57.584 tone šećera ili 32 posto, a Sladorana d.d. 41.388 tona ili 23 posto.
Zbog svega Sladorana d.d. je podnijela kaznenu prijavu USKOK-u posebno ističući Jakovinu kao osobu koja ih je oštetila za najmanje 100 milijuna kuna, a šećeranu Viro za još 15 milijuna kuna. Ova priča još nije dobila svoj kraj.
Nova afera
Osim ‘šećerne afere’ ne zaboravimo spomenuti i da je Europska komisija uputila hrvatskim vlastima dopis s primjedbama u vezi s natječajima za projekte iz Programa ruralnog razvoja. Te slučajeve provjerava AFCOS mreža, posebno tijelo osnovanom s ciljem zaštite financijskih interesa Europske unije u Hrvatskoj, koje neposredno surađuje s Europskim uredom za borbu protiv prijevara (OLAF).
Trenutno preispituje 21 projekt. Riječ je o projektima koji su pobijedili na natječajima na koji su se prijavila različita poduzeća u vlasništvu istih osoba.
Glavne primjedbe Europske komisije odnose se na umjetno stvaranje uvjeta za dobivanje europskih sredstava, primjerice kada se za nositelja projekta formalno postavi ženska osoba mlađa od 40 godina za što se dobivaju dodatni bodovi jer to doprinosi ispunjavanju ciljeva programa ruralnog razvoja. To je usko povezano s pitanjem povezanih poduzeća, koje se onda natječu za dobivanje europskih sredstava.
Primjedbe Europske komisije odnose se samo na tri podmjere, a ne na cijeli Program ruralnog razvoja. Te se podmjere tiču kapitalnih investicija, poput kupovine hladnjače, izgradnje skladišta i slično, zatim na izgradnju pogona za preradu primarnih poljoprivrednih u gotove proizvode s dodanom vrijednošću, primjerice pogon za proizvodnju voćnih sokova te na izgradnju bazena za stajsko gnojivo, kako bi se spriječilo da nitrati ne prodru u podzemne vode.
“Apsolutno bi netko iz bivše Vlade trebao kazneno odgovarati, jer je natječaj nepravilan, nepošten i takav je rađen s namjerom”, rekao je ministar regionalnog razvoja i fondova EU Tomislav Tolušić-novinarima pred Banskim dvorima.
“Podijeliti, kao što se sumnja i što je ustvrdila Europska komisija, umjetnim poduzećima 400 ili 500 milijuna kuna nije slučajnost i neka odgovaraju oni koji su to uradili”, poručio je tada Tolušić.
Spominje se moguća kazna od 130 milijuna kuna i nekoliko spornih tvrtki koje se dovode u vezu s bivšim ministrom poljoprivrede Tihomirom Jakovinom, zbog niza nepravilnosti pronađenih u dokumentaciji dodjele sredstava za vrijeme vladavine bivšeg ministra.
Zbog svega navedenog je zaustavljena isplata potpora za Mjeru 4 iz programa ruralnog razvoja, koja iznosi gotovo 1,23 milijarde kuna.
Hoće li Državno odvjetništvo reagirati na vrijeme?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
