Dr. sc. Vukelić za Narod.hr: Starčević je doživljavao hrvatski narod kao spasitelja Europe

Uoči znanstveno-stručnog skupa posvećenom dr. sc. Anti Starčeviću, “Otac Domovine – povijesna ostavština za hrvatsku budućnost”, koji će se održati u petak na Fakultetu hrvatskih studija, razgovarali smo s članicom organizacijskog odbora te jednom od izlagačica na skupu, dr. sc. Vlatkom Vukelić.

Dr. sc. Vlatka Vukelić docentica je na Odjelu za povijest Fakulteta hrvatskih studija, a u petak će, zajedno s dr. sc. Vladimirom Šumanovićem održati izlaganje na temu “Povijest pravaške misli i implementacija nauka dr. Ante Starčevića u 21. stoljeću“.

> Na Fakultetu hrvatskih studija 26. veljače znanstveni skup o Anti Starčeviću

Skup, koji započinje 26.veljače u 9 sati, bit će biti moguće pratiti i online na poveznici Otac Domovine –  povijesna ostavština za hrvatsku budućnost.

Starčević kao Tesla hrvatske državotvorne politike

Narod.hr: Ovog tjedna na Fakultetu hrvatskih studija održava se znanstveno-stručni skup o dr. sc. Anti Starčeviću povodom 125. obljetnice njegove smrti. Kako ocjenjujete značenje ovog skupa i koliko bi on trebao pripomoći da se bolje upoznamo s likom i djelom „oca domovine“?

Dr. sc. Vlatka Vukelić: Svako znanstveno polje ima svoju ulogu u hrvatskom društvu. Neka su znanstvena polja usmjerena ka provedbenim aspektima u svrhu praktičnog poboljšanja kvalitete života, neka su laicima apstraktna i gotovo metafizička, no sva za svoju bazu imaju povijesni kontekst i filozofsku podlogu. U tom smislu ovaj skup posvećen životu, radu i općoj ostavštini Ante Starčevića ima za cilj predstaviti neke do sada nepoznate slike iz njegova djelovanja, ali i predstaviti djelovanje jednog intelektualca, vizionara , filozofa, ali i praktičnog inicijatora društvenih promjena. Danas bismo rekli da je bio i političar i „aktivist“, jer se jako trudio da njegova misao bude dostupna široj populaciji te razložno objašnjena, ali i praktično primjenjiva. Osim toga, upravo je humanistička dimenzija njegova stvaralaštva, promišljanja i ideje društvene koncepcije omogućila preživljavanje njegovih misli i ideja sve do suvremenog doba. Univerzalnost i besmrtnost njegovih društvenih ideja, ideala i ideologije učinile su Antu Starčevića Nikolom Teslom hrvatske državotvorne politike i suvremene društvene transformacije. Upravo nam Tesla simbolizira čovjeka koji je svojim idejama i izumima bio ispred svoga vremena, a Starčević simbolizira dubokomisaona pojedinca s preciznom analizom društveno-političkih problema i dalekosežnim i dugoročnim uputama za ostvarenje ideala zajednice.

Kroz ovu prizmu treba gledati i na politički korijen suverenizma, kao na globalnu težnju europskih nacija, gdje su identitetski korijeni artikulirani kroz riječi i misli Ante Starčevića.

Narod.hr: U svojem izlaganju, kojega ćete održati zajedno s dr. sc. Vladimirom Šumanovićem, govorit ćete o implementaciji Starčevićevih ideja u 21. stoljeću. Koliko su njegove ideje danas aktualne?

Dr. sc. Vlatka Vukelić: Kada govorimo o Anti Starčeviću i kada promišljamo njegovo javno djelovanje, najčešće govorimo o pravaškoj ideologiji čiji je on idejni tvorac. Naravno, nezaobilazna je tu uloga i samog Eugena Kvaternika, no to sada izlazi izvan našeg tematskog okvira. Pravaška ideologija nastaje pod duhovnim ozračjem nakon Francuske revolucije, kao refleksija povijesnog iskustva hrvatskoga naroda i suvremenih potreba njegova društva. Kao takva, formulirana Starčevićevim izričajem, predstavlja sustav mišljenja i vrednovanja, kojima je zadaća ubrzati proces integracije hrvatske nacije. Ona prihvaća i ideju Američke revolucije o legitimaciji vlasti na temelju isključiva ustavotvornog prava suverenoga naroda. To je pravo, prema Starčeviću, neotuđivo i neograničeno, dok se ustave može prema potrebama naroda i mijenjati.

Starčević je uočavao probleme svoga vremena, tražio odgovore i kao cilj svoga političkog i društvenog djelovanja istaknuo apsolutno dobro u pravednom društvu samostalne hrvatske države. Smatrao je kako će sustavnim „odgojem“ probuditi hrvatsku inteligenciju i cijeli narod, i njihov izgubljeni duh ponosa i dostojanstva. Težio je stvaranju hrvatskog građanskog društva, s hrvatskim tradicijama i mentalitetom. Ove su ideje danas, barem načelno, dijelovi nekih smjernica društvenog razvoja tzv. civilnog društva. Možemo ih, primjerice, naći u konceptu gospodarskog oporavka i ekonomske održivosti suvremene Republike Hrvatske.

Programom Stranke prava smatrao se Starčevićev „Naputak za pristaše Stranke prava“ iz 1871. u kojem on u 30 točaka izlaže svoje viđenje o odgoju (prosvjećenju) hrvatskoga naroda i o njegovoj moralnoj pripremi za samostalnu državu. To je predstavljalo tu njegovu opću ideju koja nije samo politička, već je izraz težnji cijeloga hrvatskoga naroda.

Starčević je bio politički mislilac, mudrac i danas bi nam bio potreban takav društveni i politički vizionar, ali i praktični učenjak. Njegove misli ne zastrajevaju i primjenjive su na sve političke sustave jer su općeljudske i visoko moralne, a zapravo su preduvjeti za međusobno ljudsko razumijevanje i djelovanje. Primjerice, kada iznosi mišljenje o tome kakvi moraju biti zakoni neke države. Jasno se zalaže za polazište kako zakoni moraju biti u prirodnom duhu naroda, jer su to sve pojave koje utječu na sudbinu ljudi i naroda općenito – po pojedinim pitanjima suvremeno hrvatsko zakonodavstvo uporišnu točku nalazi upravo u ovoj ideji.

Nadahnuti događanjima u revolucionarnoj Europi 1848., težeći za osnovnim načelima: sloboda savijesti, vjeroispovjesti, mišljenja, uzdržavanja, pravne zaštite pojedinca, njegove uloge u politici te njegove nesmetane i slobodne djelatnosti na gospodarskom polju, Starčević i Kvaternik stvorili su pravašku ideologiju, koju mi danas baštinimo i kroz zakonski okvir. Koliko je Starčevićeva misao uporabljiva i danas govori činjenica da već Starčević osuđuje liberalni kapitalizam kao mogućnost bogatih da ostalima diktira zakone i ponašanje.

Nacionalizam je u Starčevićevo doba, u težnji stvaranja nacionalno-integracijske ideologije, modernistička ideologija naspram feudalističkoj hijerarhiji. U kontekstu svoga vremena Starčević je bio nacionalist, no tada se taj pojam odnosio na liberalno poimanje ustavne države i danas se često zlorabi.

Starčević doživljava hrvatski narod kao mučenika i spasitelja, prijeko potrebnog kulturnoj Europi i nije li i danas upravo tako? Tzv. Migrantska ruta opet nas stavlja u položaj čvrste membrane kršćanske Europe.

Starčević je poimao narod kao osobu i u svoje doba bio je stava kako hrvatski narod još nije dosegnuo zrelost. Kao nositelje narodne zrelosti Starčević je vidio građanski stalež, jer je on pokretač pozitivnih društvenih promijena i naša cijela i ekonomska i porezna reforma treba ići ka tome da taj stalež učini što stabilnijim i što produktivnijim. Ponovit ću kako razni društveni komentatori i razni stručnjaci upravo zastupaju ovu tezu, čak i oni koji se smatraju ideološki oprečnima.

Neke od Starčevićevih ideja aktualne su po pitanju opće jednakosti kroz tzv. „žensko pitanje“. Starčević je smatrao da to pitanje treba biti u društvenom fokusu, pogotovo kada se reflektira na mogućnost za jednakim obrazovanjem. Danas možemo zaključiti kako je tema rodnog šovinizma i dalje prisutna u javnom prostoru, no to nas ne sprečava da zatečeno stanje ne poboljšamo, respektirajući prije svega ljudsko dostojanstvo i imajući u vidu tradicionalne vrijednosti našega naroda, ali i potrebe suvremenog društva.

Pravaštvo je, prema Starčeviću, ponajprije filozofija življenja

Narod.hr: Jesu li i u kojem obliku Starčevićeve ideje zaživjele u današnjem hrvatskom političkom životu?

Dr. sc. Vlatka Vukelić: Osnovni pojam koji se uz Starčevića tradicionalno veže je pravaštvo. Već neko vrijeme u javnom prostoru vlada stav kako je pravaštvo „mrtvo“, što je u osnovi točno ukoliko pojam promatrate kroz prizmu suvremenih političkih stranaka u Republici Hrvatskoj. Međutim, to je ujedno i njegovo pogrešno tumačenje ili razumijevanje, da ne kažem – banalizacija termina.

Pravaštvo je, u sklopu koncepcije koju je osmislio sam Starčević, prije svega filozofija življenja, a tek onda politička ideja. U tom smislu ono je jedina potpuna društvena ideja s jasnim uputama za život pojedinca u društvu, koji je prije svega dostojanstven i društveno korektan.

Starčević je isticao kako za osnovnu ideju ima sretan život hrvatskih građana u samostalnoj hrvatskoj državi, dakle to nije projekt koji može biti arhaičan, staromodan ili neuporabljiv u suvremenom društvu. Ovo su misli i ideje koje su univerzalne, ali u svojoj osnovi suverenističke – što je, koliko vidimo, svjetski politički trend. U tom je smislu povijest i opet napravila svoj puni krug.

Izvorno pravaštvo je agitacija (danas bismo rekli osvješćivanje) i pokret utemeljen na Starčevićevom i Kvaternikovom ideološkom sustavu. Jezgra mu je učenje o nužnosti samostalne hrvatske države, a cijeli splet ideja i predodžbi, koje obuhvaćaju sva područja ljudskog života, u funkciji je te osnovne težnje. Ideologija se mijenjala u skladu s društveno-političkim razvojem, ali središte učenja ostala je samostalna država – ne možemo ignorirati činjenicu kako je upravo to danas, barem u većinskom smislu, osnovna politička premisa hrvatske politike.