Sve piše u Bibliji.
Sve.
Jednoga dana jedanaest ljudi.. običnih malih ljudi.. ribara, neobrazovanih, netituliranih, onih koji su pobjegli,
onih koji su zatajili..
Onih koje je bilo strah za vlastiti život…
Koji su znali da nasuprot njih
stoji moćno globalno Rimsko carstvo,
stoji jedna figura Herod,
kralj bez moći, tuđi sluga i izvršitelj okupacijske vlasti i farizeji,
stoji izmučeni, razjedinjeni, siromašni narod čiju viku i odluke kupiš za par novčića bačenih u masu…
E jednoga dana tih jedanaest muškaraca odlučili su izaći iz skrovišta i poći svjedočiti
za Istinu..
Onu koju su vjerovali, kojoj su svjedočili,
gledali, slušali, dodirivali i pratili
Koja se odvijala pred njihovim očima.
U jednom trenutku su odlučili.
I krenuli.
Postoji jedna rečenica..
“Neka mi bude po Riječi Tvojoj.”
I ona
“Neka bude volja Tvoja.”
Snaga prihvaćanja.
Ne pasivnog prihvaćanja sudbine i mirenja sa činjenicama u konstataciji, ne mogu ništa.
Ne.. ovdje se radi o prihvaćanju djelovanja i posljedica toga djelovanja.
Marija je znala da prihvaćanjem volje Božje
njena osobna egzistencija dolazi u pitanje.
Takve žene su bile kamenovane.
Josip je prihvatio volju Božju.
I spasio i nju i dijete od sigurne smrti okrutnog zakona.
Isusovo prihvaćanje muke, spasilo je svijet.
Nitko nakon prihvaćanja nije pao u rezignaciju.
Ne.. išao je dalje..
Apostoli su gotovo svi bili izrugivani, proganjani, zatvarani, mučeni i na kraju okrutno ubijani.
Sva carstva onog doba su propala.
A Isusa slave milijarde ljudi.
Sve je počelo sa
Neka mi bude… i idem dalje..
Uskrsnuće mog naroda 90 tih
nastavak je mnogih :
“Neka mi bude “
Ubijenih, mučenih,proganjanih kroz stoljeća.
Kumulativni efekt učinio je svoje.
No istinu o Uskrsnuću trebalo je zatrti.
Ne vole Rimljani, farizeji ni Herodi
Istinu i Spoznaju.
Da bi oni mogli vladati, treba navući
kamen na onaj otvoreni grob.
Izmisliti priču, slagati, prešućivati.
No oni koji su vidjeli
Uskrsli gen pobjednika, odlučili su da neće šutjeti..
Da idu propovijedati Istinu..
Od grada do grada, od sela do sela..
Vidjeli su na djelu one najbolje.
Već su prosli torture.
Gledali smrti u lice.
Razgovarali s njom.
I odlučili se reći..
Neka je volja tvoja, podići se sa Maslinske gore i doći do kraja..
Noćas u neka doba..
ispraćamo Pedju i Stipu..
Odoše braći u Dubrovnik
Prikazati film
Propovijedati Istinu
O Uskrsnuću jednog malog hrabrog naroda.
Da i drugi povjeruju
U Istinu
Da postoji i moguća je…
U ovo doba 164 godine prije rođenja Krista, jedna svijeća je čudom ostala gorjeti sedam dana u jednoj davnoj bici
Izabranog naroda, iako za nju nije bilo dovoljno ulja.
A Hram je ponovo posvećen.
Jer svjetlo koje nose oni koji vjeruju u
Boga živoga, u svetost svojih Hramova i Crkvi, u vječni život svoga naroda
nikakva okupacija, nikakvi strani vladari,
nikakvi progoni, ropstva i ratovi,
progonstva i uništenja
ne mogu pobijediti.
U svakom od nas postoji svjetlo.
Svjetlo istine.
Onog koji je.
I ne trebamo se bojati.
Samo ga raznosimo, jedan drugome..
Osvijetlilmo hramove prvo svoje duše, zagrijmo ono dijete koje mrzne na slami u hladnoj štali svete zemlje.
Izabrani smo, samo
još trebamo reči
“ Neka mi bude “
