Hrvatskoj se bliže parlamentarni izbori. Datum još nije definiran, a posljednji je mogući zakonski rok 15. rujna. Predizborne ankete govore da HDZ ima najveću potporu među biračima, a slijedi ihgaSDP. Tri su stranke gotovo izjednačene te se bore za treće mjesto: Most, Domovinski pokret i Možemo. Bez obzira na vodstvo HDZ ne spava mirno. Nemir im stvaraju nove korupcijske afere njihovih dužnosnika, ali i ograničen postizborni koalicijski potencijal. Ključnim bi se i ovoga puta moglo pokazati 8 zasupnika nacionalnih manjina koji u Sabor ulaze prema posebnoj proceduri. Njihova posebnost kao i intencija da bez obzira na slab izborni legitimitet određuju tko će sastavljati vlast polarizira hrvatsko društvo. Za jedne je to dokaz demokratičnosti i razvoja dok drugi u tome vide nepotrebnu iznimku koju je potrebno promijeniti.
>Diskriminacija u Saboru: Zastupnici manjina, za razliku od ostalih, mogu biti u 2 kluba
Izborni zakon u Hrvatskoj
Hrvatska od 2000. godine zastupnike u Hrvatskom saboru bira po razmjernom modelu. Važeća je D’Hondtova metoda preračunavanja glasova u mandate, a Hrvatska je podijeljena u 10 izbornih jedinica. Te jedinice, više ili manje, prate geografsku i administrativnu podjelu zemlje te se u svakoj bira po 14 zastupnika. Specifičnost našeg izbornog sustava dodatne su 2 izborne jedinice. To su izborne jedinice za dijasporu (predstavnike Hrvata izvan Hrvatske) i manjinske zastupnike (zastupnike nacionalnih manjina).
U 11. izbornoj jedinici za dijasporu u igri su 3 mandata dok je u 12. izbornoj jedinici za nacionalne manjine osigurano njih čak 8! I dok je predstavljenost Hrvata izvan Hrvatske, osim ekstremnoj ljevici, u javnosti uglavnom prihvaćena, pitanje izbora zastupnika nacionalnih manjina izaziva mnogo više prijepora. Sporna je za mnoge njihova brojnost, snaga njihovih mandata u parlamentu kao i njihov izborni legitimitet.
>Ivica Marijačić: Pupovac se ne može osloboditi velikosrpske ideje
Nitko u Europi nema toliki broj zastupnika nacionalnih manjina kao Hrvatska s time da je, povezano s brojem stanovnika, naš Sabor jedan od malobrojnijih nacionalnih parlamenata. Srpska nacionalna manjina ima tri zastupnika, talijanska i mađarska po jednog, češka i slovačka manjina jednog, jedan zastupnik zastupa njemačku, austrijsku, poljsku i druge manjine te je jedno zastupničko mjesto rezervirano za predstavnika albanske, bošnjačke i drugih manjina.
Zastupnici nacionalnih manjina u RH imaju mandat jednako snažan kao i svi ostali zastupnici. Oni glasuju ravnopravno o svim zakonima kao i o povjerenju Vladi. U nekim državama poput Mađarske i Cipra zastupnici manjina imaju ulogu samo predstavljati manjinu i glasovati o pitanjima koja se na manjine i odnose.
Izborni legitimitet zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru posebna je tema. Oni u pravilu dobivaju simboličan broj glasova, višestruko manji od zastupnika izabranih na “normalnim” listama. Primjerice, zastupnik talijanske nacionalne manjine Furio Radin na prošlim je izborima osvojio tek 890 glasova. Dodatno, Furio Radin bio je jedini kandidat te mu je za ulazak u najviše zakonodavno tijelo RH bio dovoljan samo 1 (jedan) glas?!
>Što to Pupovac poručuje bacanjem vijenca u Dunav?
Valja naglasiti da birači nacionalnih manjina prilikom pristupanja biračkom mjestu mogu izabrati hoće li glasovati za “normalne” liste ili za listu svoje nacionalne manjine. Velika većina tih birača odabire “normalne” liste što dovoljno govori o opravdanosti postojanja ovakvog izbornog zakona.
Kome ovakav izborni zakon koristi
Ako sami birači iz redova nacionalnih manjina većinski ne vide korist u glasovanju po posebnim propisima logično se zapitati kome to koristi? Ovakav sustav definitivno pogoduje najjačim strankama u RH: HDZ-u i SDP-u. Oni u 8 zastupnika manjina vide siguran bazen ruku s kojima mogu lakše doseći većinu od 76 zastupnika. To dokazuje podatak da su zastupnici nacionalnih manjina participirali u svm dosadašnjim vladama uz iznimku kratkotrajne Oreškovićeve vlade. Također, ovakav izborni zakon pogoduje zastupnicima nacionalnih manjina, a osobito njihovim liderima. Oni bez legitimiteta i podrške čak ni među svojom etničkom skupinom igraju važne, više ili manje vidljive, uloge u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti. Milorad Pupovac, predsjednik SDSS-a, najočitiji je primjer takve prakse kojeg čak i s ljevice nazivaju “etnobiznismenom”.
Možda će vas zanimati
Tko je Milorad Pupovac, predsjednik SDSS-a i koalicijski partner Andreja Plenkovića?
Etnobiznismen, ekstremni ljevičar, jugoslaven, intelektualac i borac za ljudska prava. Sve su to epiteti koji se vežu uz ime Milorada Pupovca
Zašto je zakon potrebno promijeniti?
Ovakav izborni zakon s velikim brojem i snagom zastupnika nacionalnih manjina možda je i imao smisla u vremenu poraća kad je Hrvatska bila pod snažnim međunarodnim pritiskom ne bi li dokazala svoju demokratičnost i uključivost.
Danas, tridesetak godina nakon Hrvatska je članica Europske unije s vrlo visokim standardima demokracije te osiguranim ljudskim i manjinskim pravima.
>27. svibnja 2018. GI Narod odlučuje prikupila potpise za referendum za promjenu izbornog sustava koji nije održan
Potrebno je promijeniti izborni zakon i zastupljenost manjina svesti na prikladniju mjeru koja bi, u krajnjoj liniji, i samim manjinama donijela olakšanje, a cjelokupnom društvu prosperitet. Nažalost, posljednju takvu inicijativu građanske inicijative “Narod odlučuje” premijer Andrej Plenković je uspješno zaustavio posredstvom bivšeg ministra uprave – notornog Lovre Kuščevića.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
