Aleluja! Pišem ovo na Uskrs predvečer, sve su mise odslužene, sve propovijedi izrečene, ufanje i nada obnovljeni, svi stari običaji sačuvani, kao i onaj da se nakon duhovne hrane bacamo na materijalnu. Platila glavom stada nesretne janjadi, našlo se na stolovima šunke, jaja, rotkvice i luka, kako gdje i koliko, jela minimalistička i maksimalistička u jedinoj nam domovini s jedinom pravom podjelom na one koji imaju i one koji nemaju, piše Hrvoje Hitrec u novoj kolumni za HKV, koju prenosimo u cijelosti.
I one u sredini, medijalce, ha. Profitirali i ateisti privučeni mirisima jela i slastica, neka vrag nosi nazore i svjetonazore, vele oni, ako mogu vjernici, možemo i mi još više pojesti i popiti, a vino je ionako drevna poveznica svih ljudi dobre volje i nevolje, nastajale su kulture i nestajale, a samo je vino ostalo.
Grije vino u neobično hladnom travnju, osvetniku za topli siječanj. Ledeni bijaše Veliki tjedan kao rijetko koji do sada, baš božićno hladan pa nije čudo da sam, i inače senilan (osamdeseta u srpnju) izvadio iz garaže veliku kutiju s kuglicama za bor i počeo ih premetati. Opazili to moji i stali vikati, spominjati neke alce i hamere, pa sam vratio kutiju i izvukao pravu sa šarenim jajima.
>Hrvoje Hitrec: Kao djeca kada osjete da se bliži raspust, tako i u našem Saboru – galama
Neka ga, kad nije devedeset prve
Hladnoću je trpio i moj automobil kojemu sam prije dvadesetak dana rekao da više ne će biti noćnih minusa, pa se, prevaren, pokrenuo tek nakon dugoga nagovaranja i moljakanja, ali i prijetnja da ću ga prodati u dijelovima, što je djelovalo. Mrkva i batina. Eto i ja, miran po prirodi, ponekad prijeđem u drugu dimenziju. Tako i Milanović koji je u Veliku subotu iz verbalne faze prešao u oružanu, otišao u Zagorje gdje se obično događaju seljačke bune i uzeo pištolu pa opalio tako jako da se čulo do Banskih dvora. Neka ga, kad nije devedeset prve. Nikad nije kasno. Još je nešto usred pucnjave rekao, o preparkiranju Plenkovića, u sferi nagađanja.
Premijer Todorić i Agrovlada
Uopće su oko Uskrsa uskrsnule prognoze ne samo u svezi sa sljedećom hiperizbornom godinom, nego i s budućim rasporedom viđenijih, ah, političkih osoba. Iz svega sam mogao zaključiti sljedeće: u skoroj budućnosti šef NATO-saveza bit će Andrej, glavna tajnica UN Kolinda, hrvatsku Vladu vodit će premijer Todorić (Agrovlada) uz tajnicu Pirošku, Vanđelić preuzima Sabor, i tako dalje, s tim da Milanović postaje pročelnik za parkiranje u Zagrebu, a Božinović pomoćnik za naplaćivanje kazna u prometu i drugdje.
Verbalni delikt
Ma jest, zadnjespomenuti je izazvao pozornost svojim kaznenoprekršajnim prijedlogom o enormnim kaznama za verbalne delikte. Da se verbalni delikt iz komunističkoga doba vratio u Hrvatsku na velika vrata, već sam nekoliko puta upozorio, to više što sam se i osobno našao pred kaznenim sudom s prijetnjom da ću, ako masno ne platim, završiti u zatvoru. Nisam platio, čekao sam maricu, na kraju me je izvukao Ustavni sud, čast.
Kršenje dviju deklaracija EP-a
Što će Ustavni sud reći na predložene neboderske kazne za verbalni delikt, vidjet ćemo kada dođu prve žalbe. Tekst te novčano bogate zamisli još nismo mogli pročitati u cijelosti, barem ja nisam, sve što znamo jest novinsko i novinarsko prepričavanje slasnih detalja, tiho rogoborenje naroda i glasniji uzvici branitelja. Ako je tako kako se narodu objasnilo, onda je riječ o kršenju dviju deklaracija Europskoga parlamenta koje u istu ravan stavljaju fašizam i komunizam. Naime, koliko se dalo zaključiti, prekršajno se bogato naplaćuje samo uzvik ili pozdrav navodno povezan isključivo s NDH, premda ga se izrijekom ne navodi.
>Hrvoje Hitrec: Sretni, debeli i užasno komplicirani Hrvati
RH samo proteza SRH u celofanskoj varijanti
Uzvici iz vremena komunističkoga totalitarizma navodno se uopće ne spominju, oni valjda izazivaju ugodne osjećaje. Ni simboli iz dugih desetljeća crvene diktature. Ako svega toga nema, a čini se da nema, onda su stvari vrlo jasne i zabrinjavajuće, pa ona moja teza da je RH samo proteza SRH u celofanskoj varijanti, drži vodu. Jest vlastodršcima malo nezgodno, ali jest kako jest, a tu je i pupovčanska bratija pupčanom vrpcom povezana s jugosferom i vječnom, po njima, hipotekom hrvatskoga naroda koju su, premda nepostojeću, tako lijepo koristili u svojem interesu od 1945. do 1990., pa što ne bi i danas, 2023.
Denacifikacija Hrvatske po uzoru na Putina
Iz toga variva, dakle političkoga cušpajza, proizlaze ovodobne nakane o visokim kaznama za verbalne delikte, koje trebaju utjerati strah u kosti nestašnim Hrvatima i njihovoj djeci, bolje rečeno konačna denacifikacija Hrvatske, valjda, po uzoru na Putina. A evo što ću vam reći: takvi potezi izazvat će kontraefekt, pa će, iz inata, nespomenutim uzvicima pribjegavati i oni kojima su ti uzvici ili pozdravi potpuno strani ili su do sada prema njima bili ravnodušni. I opet se otvara pitanje pozdrava HOS-a u Domovinskom ratu, hrabrih mladih ljudi koji su ginuli za Hrvatsku, a ni jedan jedini zločin im se ne može pripisati.
Za kakvu Hrvatsku?
Za Hrvatsku? Za kakvu Hrvatsku? Za ovu koja ognjem i mačem protjeruje simbole jednoga povijesnog totalitarizma, a drugom gleda kroz prste? Kakve će sankcije po sadašnjem prijedlogu biti za onu družbu koja se 25. svibnja okuplja u Kumrovcu i slavi zločinca, uz uzvike da je premalo Hrvata pobijeno 1945. i poslije?
U dom spremiti
No, smirimo se. Namjerno sam napisao – povijesni totalitarizmi, jer u sadašnjosti u Hrvatskoj ne postoje ni jedan ni drugi ni treći, a slabašni odjeci ne zaslužuju pozornost, koja se spomenutim zakonom, eto, vraća kao nesuvremena sablast, smišljotina donesena pod ucjenom, nema sumnje. I vjerojatno kao žrtva prinesena na oltar koalicije koja bi trebala u istom sastavu vladati i nakon parlamentarnih izbora, pa neko dijete ili roditelja opaljivati s tisućama eura za stadionski urlik, možda dijete oduzeti roditeljima i staviti ga u dom. U dom spremiti. Baš kao ono rusko dijete, djevojčicu, koja je nešto napisala u korist Ukrajine.
Totalitarizme glede Hrvatske treba arhivirati i ne povlačiti ljude za jezik
Elem, totalitarizme glede Hrvatske treba arhivirati i ne povlačiti ljude za jezik. U arhive pak staviti stručnjake koji će na temelju dokumenata revidirati laži iz doba jugokomunizma, a ima ih napretek, ponavljaju ih orjunaši kao papige. Glede NDH, za sva vremena treba reći, odnosno ponoviti onu Tuđmanovu (i Stepinčevu) da je bila izraz težnje za hrvatskom državom, a ne samo zločin. Ono što Hrvati nisu željeli, bio je totalitarni režim čijom su žrtvom postali mnogi državljani te kratkotrajne države, ali još u daleko većem broju postali su žrtvama, poslije sloma, oni koji s režimom nisu imali ni tanku vezu.
Zašto Srbija tako ljubomorno čuva dokumentaciju, otkud takva ljubav prema NDH i papirima iz toga doba?
A glede arhiva još nešto: razgovaram nedavno s povjesničarom i dođemo tako do – Skoplja iliti Skopja. Pa mi kaže da u skopskim ili skopljanskim arhivima ima puno dokumenata o NDH. Lijepo. A koliko ih onda tek ima u Beogradu, i hoće li Hrvatska uvjetovati (za sada magloviti) pristup Beograda EU – povratkom dokumenata (uz ostalo, kao što su, prvenstveno, nestali branitelji). Zašto Srbija tako ljubomorno čuva dokumentaciju, otkud takva ljubav prema NDH i papirima iz toga doba? Ukratko: najmanje dokumenata ima u Zagrebu.
i ove se godine već Uskrs mogao prebaciti na srijedu, recimo
Za kraj, da malo olabavimo. Čujem da su ultralijeve snage uputile oštar prosvjed Saboru i Vladi s gnjevnim pitanjem otkad je to 10. travnja blagdan u demokratskoj državi Hrvatskoj. Sabor je prebacio krivnju na autore katoličkoga kalendara, poradi nemara – nije na vrijeme opaženo preklapanje Uskrsnog ponedjeljka i rečenoga datuma. Ubuduće treba pripaziti, a i ove se godine već Uskrs mogao prebaciti na srijedu, recimo.
>Hrvoje Hitrec: Hrvatski je jezik kost u grlu protuhrvatskih aktivista
Jezik naš hrvatski
Gledam, slušam, čitam. Na ekranu o uskrsnim običajima. Primjerice krijesovi. Reporter i govori krijesovi, točno, a dolje u podslovima režija pušta – kresove. Što na to kažu krijesnice? Inače, pridjev uskrsni je napokon dobio zeleno svjetlo u medijima, iako i nadalje, posebno u reklamama, vidimo – uskršnji. E, moj zeko.
Prije dva tjedna otprilike, televizijski intervju s velikim našim prevoditeljem Matom Marasom. Čovjek se bavi prijevodima, je li tako. A gospođa koja ga intervjuira stalno govori – prevod. Ako sam dobro čuo. U razgovoru s Marasom.
Kad smo kod prijevoda: državnu nagradu Iso Velikanović za prevodilaštvo dobio je nedavno Luko Paljetak. Pjesnik uz bok najsjajnijim u povijesti hrvatskoga pjesništva, ali i prevoditelj koji originalnim tekstovima dodaje čaroliju hrvatskoga jezika i čini ih boljima no što jesu.
O autoru
* Hrvoje Hitrec, poznati hrvatski književnik, scenarist, novinar i esejist. Diplomirao je komparativnu književnost i germanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao lektor i novinar u Vjesniku, bio ravnatelj Kazališta Trešnja, urednik Hrvatskog slova, ravnatelj HRT-a od 1990-1991. i ministar informiranja 1991… Od 1990 do 1995. Hitrec je bio saborski zastupnik. Najveći književni uspjeh postigao je ciklusom romana za djecu Smogovci prema kojima je proizvedena i izuzetno uspješna TV serija Smogovci.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
