Dr. sc. Hrvoje Pende: Postoji jedno carstvo, u njemu caruje drugarstvo – slučaj druga X

Bez obzira na visok stupanj auto/cenzure koji je prisutan u hrvatskim medijima (na žalost, posebice u onim najčitanijim), ponekad možemo pročitati zanimljiv tekst s primjerom štetnog rada hrvatske javne uprave. U nastavku slijedi još jedan, vrlo jasan primjer njihova nezakonitog rada. Prijeđimo odmah na stvar jer tko zna, moguće je da oni koji su u Službama zaduženi za praćenje medija imaju slabu koncentraciju i čitanje prekidaju nakon prvog, najkasnije drugog ulomka. A tekst je namijenjen i njima. Znamo, šanse da Službe rade i odrade svoj posao su male. Ipak, budući da u neuređenim i korumpiranim društvima ne postoji predvidivost rada institucija; budući da se dugovječna carstva često iznutra urušavaju i propadaju, nadajmo se da mogućnost za iznenadan društveno koristan rad Službi ipak postoji.

Znači, postoji jedna hrvatska regija i u njoj tijelo javne vlasti u kojem vladaju tzv. socijaldemokrati. U toj regiji navodno se ugodno živi, a narod je vrlo tolerantan. To je mišljenje koje lokalni političari narodu komuniciraju već 70-ak godina. Činjenica jest da se na pojedinim razinama, u određenim društvenim strukturama u toj regiji živi ugodno, sve u ozračju dugogodišnjeg neprekinutog drugarstva, rijetko viđenog na ovim prostorima. Ponekad netko od drugarica i drugova ode u mirovinu i nastane potreba za novim kadrom. I tako je 2013. godine spomenuto tijelo objavilo natječaj za izbor pročelnika upravnog odjela. Tim činom počela je jedna od najljepših drugarskih priča iz Hrvatske.

Što je to rad na odgovarajućim poslovima?

Sve bi prošlo bez razočaranja i ljutnje da jedan od uvjeta za izbor na radno mjesto pročelnika nije bio pet godina rada na odgovarajućim poslovima. To prema nadležnom ministarstvu znači da je kandidat morao dokazati da ima radno iskustvo od najmanje pet godina u odgovarajućoj spremi i struci. Naglasak je na spremi i struci. Na primjer, ako ste stekli VSS iste godine kad ste se javili na natječaj za radno mjesto za koje je propisana VSS i pet godina rada na odgovarajućim poslovima, tada ne zadovoljavate naprijed označeni kriterij jer ne možete dokazati da ste imali pet godina radnog iskustva u odgovarajućoj spremi (VSS).

E sad, može vam stric ili kum napisati da ste radili vrlo kreativne, složene, odgovorne poslove, ali ima jedna zamka – za te poslove koje ste radili nije trebala VSS, jer da je trebala, vi te poslove ne biste mogli raditi – jer ne biste mogli biti izabrani na to radno mjesto. Vrlo jednostavno. Nikakve nejasnoće tu nema.

U ovom slučaju, bez obzira na to što je VSS stekao iste godine u kojoj se prijavio na natječaj, drug X je ipak izabran na poziciju pročelnika upravnog odjela. S drugarskog aspekta priča je topla i bajkovita, ali iz perspektive razvoja demokracije, pravne države i jednakosti građana pred zakonom, ova priča je još jedna sramotna groteska u kojoj glavnu ulogu ima hrvatsko pravosuđe. Priča traje već gotovo pet godina, a kraj se ne nazire. Stoga, potrebno je javnost i Službe podsjetiti na činjenično stanje i okolnosti ove farse koja uz mnoge slične slučajeve otkriva stupanj i dosege korupcije u hrvatskoj javnoj upravi.

Javni interes i nepopravljiva šteta

Drug X izabran je za pročelnika netom nakon zadnjih lokalnih izbora. Zbog nezakonitog postupanja, odnosno nalaza Upravne inspekcije, natječaj je morao biti ponovljen. Unatoč tome, čelnik tijela javne vlasti dao je javnu podršku drugu X i poručio mu da se javi opet, na novi natječaj. Naravno, drug X se javio i opet je izabran. Ali i na drugi izbor uložen je prigovor. Mjesecima se čekalo na rješenje inspekcije, a kada je neželjeno pismo stiglo, u njemu je opet pisalo da postupak izbora nije zakonit. Drugi podbačaj zaredom. Rješenje čelnika još jednom moralo je biti ukinuto. Budući da nije bilo izbora, čelnik je postupio po rješenju Upravne inspekcije i donio odluku o ukidanju rješenja o izboru druga X za pročelnika.

Tada drug X podnosi tužbu Upravnom sudu – tuži tijelo javne vlasti (koje ga je protuzakonito zaposlilo). Ostaje na radnom mjestu jer je odlukom Upravnog suda ukidanje rješenja o njegovu izboru za pročelnika stavljeno na čekanje, do pravomoćne presude. Sudac je iskoristio tzv. odgodni učinak – institut koji se vrlo rijetko primjenjuje i to samo onda ako sud procijeni da to dopušta javni interes i ako bi izvršenje odluke tužitelju nanijelo štetu koja se ne bi mogla popraviti.

Po sudu bi drug X trpio veliku i nepopravljivu štetu ako ne bi ostao pročelnik, još barem nekoliko godina. A istina je da upravo javni interes u demokratskim društvima ne dopušta da drug X godinama nezakonito obnaša dužnost pročelnika. Što se tiče nepopravljive štete za jednu (ili možda obje strane u upravnom sporu) – nije jasno o kojoj se nepopravljivoj šteti radi. To ostaje društvena enigma.

 Ismijavanje prava i pravde

Dakle, nakon što je Upravna inspekcija Ministarstva uprave dva puta ukinula rješenje o njegovu imenovanju na radno mjesto pročelnika, drug X i dalje ostaje pročelnik. Godine prolaze, odgodni učinak miruje. Nepopravljive štete za čelnika i pročelnika nema. Odlukom Upravnog suda ona je izbjegnuta. Drugovi mogu odahnuti, zbiti redove, napraviti plan za nastavak farse. U međuvremenu, drug X uredno svakog mjeseca prima ca. 14.000 kuna neto, ostvaruje sva prava iz radnog odnosa, organizira odjel, dijeli zadatke, službeno putuje svijetom, koristi službeni mobitel, donosi obvezujuće odluke iz djelokruga rada upravnog odjela.

Ako se posreći, uskoro će drug X napokon skupiti pet godina radnog iskustva na odgovarajućim poslovima za neki novi mandat – novu sinekuru. Jer velika je vjerojatnost da će hrvatski neokomunistički pravni alkemičari upotrijebiti slučaju primjerene floskule kako bi zadovoljili moćnike i uz put ismijali pravo, pravdu i građane Hrvatske. A možda neće biti potrebno puno truda za dodatnu pravnu alkemiju, možda slučaj padne u zastaru. Svi ga zaborave – čak i drug sudac. A možda odgodni učinak u nekim slučajevima nije ograničen – možda potraje do zaslužene mirovine druga X. Sve je moguće u Hrvatskoj, samo ne ono što je nužno.

SDP, HDZ i MOST u ovom slučaju ne nalaze ništa sporno. Ne bi se htjeli miješati, ne žele komentirati. Navodno drug X samo koristi svoje ustavno pravo na tužbu, kao i pravo na zahtjev odgode izvršenja rješenja. A zahtjev pojedinca koji uživa javnu potporu čelnika, k tome i poznatog političara, teško je odbiti. To bi bilo protivno bontonu koji vlada među drugovima-aparatčicima. To bi u njihovom svijetu bilo vrlo ružno i nepristojno. To se jednostavno ne radi. Uostalom, podsjetimo se: pojavu treba osuditi, ali druga valja spasiti.

Inicijativa za podršku drugu X

U cilju spašavanja druga X pokrenuta je i javna inicijativa za podršku nezakonito izabranom pročelniku, koja ujedno predstavlja jedan od najsramotnijih pokazatelja visokog stupnja moralnog zagađenja hrvatskog društva i umreženosti korumpirane pseudoelite. Mnogi umjetnici, profesori, arhitekti, dizajneri, sportaši naprosto su se natjecali tko će u drugarskom glasniku napisati ljepši hvalospjev čelnikovom izabraniku.

Kaže društvo da se konačno pojavio netko tko razumije kulturu i sport, pa su ga tako proglasili pokretačem nove komunikacije, vizionarom, iznimnim kreativcem ogromne energije i sl. Sve to kako bi valjda Upravni sud shvatio da se takvom vizionaru ne smije oduzeti mogućnost djelovanja. Jer, zaključak je da bi se bez druga X cijeloj regiji onemogućio novi, snažan iskorak u kulturi. Zašto onda sitničariti oko nekakvih dosadnih propisa kojima se opterećuju obični građani. Ovdje je ipak riječ o pokretaču promjena – vizionaru, a takve drugovi nikad nisu sputavali propisima. Osim toga, još je najveći od svih drugova rekao da se zakona ne moramo držati kao pijan plota – pogotovo kad se radi o važnim odlukama!

Bilo je u toj inicijativi potpisa „neovisnih“ pojedinaca, ali i pripadnika raznih stranaka. Čak su i ugledni HDZ-ovci („oporba“ u toj regiji) podržali ovu socijaldemokratsku farsu. Ta tragikomična javna akcija spašavanja druga X samo pokazuje stupanj do kojeg su se pojedinci u ovom društvu spremni degradirati kako bi pružili političku (drugarsku) podršku čelniku, ili barem, kako mu se ne bi zamjerili. Da ne govorimo koliko je to u suprotnosti s famoznim Kurikulumom koji promiče izvrsnost, dok gore spomenuto društvo promiče vizionara koji je diplomirao u svojim 40-im. To je valjda dobar primjer najboljim studentima da isključivo kroz rad, izvrsnost, dobre ocjene i završavanje fakulteta na vrijeme mogu računati na šansu za društveno samoostvarenje.

Pozitiva

Drugovi kažu da treba biti pozitivan, oko sebe širiti pozitivu jer jedino tako ćete biti prepoznati kao poželjan i perspektivan kadar. Nije dobro govoriti ružne stvari. Stoga, za kraj pokušajmo biti optimisti i pretpostavimo da ovdje ništa nije sporno, da je sve zakonito, da nema trgovanja utjecajem i zloporabe položaja. Razmišljajmo pozitivno i vjerujmo da će naše pravosuđe jednog dana donijeti zakonitu i pravednu odluku. Ljudi puno rade i jednostavno ne stignu riješiti sve predmete u razumnom roku. Preopterećeni su. Ali bitno je da je naše pravosuđe neovisno; da profesionalno i zakonito radi svoj posao.

Možda su drug X i drug čelnik moralni ljudi koji nikad ne bi radili nepodopštine; možda su stjecajem nesretnih okolnosti postali žrtve zlih inspektora iz Ministarstva uprave koji o drugarstvu ništa ne znaju  (navodno su, kao u svakoj bajci, podli inspektori bili kažnjeni). I kao u svakoj poučnoj priči za mlade naraštaje, naš hrabri junak, drug X, pobjeđuje jer je na strani istine, pozitive, projekta, dobrote i poštenja.

A možda su hobiti i vilenjaci stvarni, a nisu tek likovi iz bajke.