Hoćemo li dogodine ponovno na parlamentarne izbore? Ili možda već najesen? Kako stvari stoje, španjolski scenarij prijevremenih izbora uopće nije SF. Davor Bernardić je u svojem okupljanju “ljevice” glavom već gotovo ocrtao svoj plafon, slično kao i Plenković u svojem teatralnom odricanju od glasova “krajnje desnice”. I jedni i drugi daju časnu pionirsku da neće s Mostom ni sa Škorom, a pa ostaje pitanje s kime to HDZ i SDP planiraju formirati održivu vladu, osim ako ne – jedni s drugima?, piše Ivan Hrstić u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.
“Spremni smo sjesti za stol sa svima koji žele dobro Hrvatskoj, a Škoro to nije”, poručuje Plenković u dramatičnom zaoštravanju krivulje predizborne retorike, koja, a gle čuda, savršeno korelira s krahom pregovora između Mosta i Škore. Prvo je bilo sve ležerno “vidjet ćemo kakvi će biti rezultati izbora, jedini s kojima nikako ne možemo je Most”, a sad kad je posve jasno da se “povijesno” ispreplitanje snaga na “desnici” ni ovaj put neće dogoditi kako je zamišljeno te da će se dio glasova ponovno raspršiti, Plenković drsko diže kopačku visoko dok mu Penava namješta lakat. Jasno je otkuda dolazi Plenkovićeva odlučnost. Škorin doseg bez Mosta i mostića ipak se smanjuje, a iz rata na desnici Plenković ima šansu izići kao profiter.
(…)
Naravno, ima još jedan dobar razlog zašto Plenković sad tako brusi jezik na Škori – jer prvotnom diplomatskom popustljivošću zapravo je davao krila Domovinskom pokretu. Oni HDZ-ovi glasači koji baš ne mirišu Plenkovića mogli su (ispravno) shvatiti da će njihova opcija ovako ili onako pobijediti ako svoj glas daju Škori, koji će onda Plenkoviću diktirati pravila igre. Sad im Plenković daje na razmišljanje: želite li da zbog vas pobjednik ponovno stigne zaobilazno pa s lijeva?
Očito je njegov plan Škori dosljedno trljati nos da je baš on taj koji je doveo Milanovića na Pantovčak te će im, ako na “desnici” ne budu pazili, jednako tako dovesti i Bernardića u Banske dvore. Naravno, nikad nećemo saznati bi li Milanović pobijedio da iz Škorinog tabora u drugom krugu nisu nastavili aktivnu kampanju protiv KGK. Nedvojbeno, Škorina taktika jest snažno pogurala Milanovića.
(…)
Bernardić bi ni kriv ni dužan mogao postati sljedeći hrvatski premijer, iako će pritom morati svladati i petu kolonu. Predsjednik RH, naravno, više nije član SDP-a, ali njegova “ekipica” i dalje je silno ambiciozna pokazati da znaju više od “Bere”. Milanović tako nastavlja partizanskom taktikom bacanja bombi u hrvatski medijski prostor, a posljednja žrtva upravo je Bernardić.
Milanović je propustio povijesnu prigodu izbore sazvati na neki blagdan koji nije nedjelja. No, sudeći prema reakcijama na Plenkovićevu najavu neradne nedjelje, ako Bernardić pobijedi, po novom SDP-ovu katekizmu, šabat neće biti u subotu ni nedjelju. Sa Svetom stolicom umjesto svete nedjelje ispregovarat će – sveti ponedjeljak. Jer, sama riječ kaže, ponedjeljak dolazi nakon nedjelje. Dakle, Bog se zapravo odmarao u ponedjeljak. Pjevat ćemo svi: Oooh, tell me why I looove Mooondays!
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
