Hrvatskim ministrima trebalo je mnogo više hrabrosti za NE doći u Vukovar nego što je trebalo za doći doći u njega. Zato ne iznenađuje da ih je najavljeno čak šest, čime su još jednom poslali poruku da su epidemiološke mjere u Hrvatskoj rastezljive kao odbačena žvakalica na suncu, piše Ivan Hrstić u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.
(…)
Da, lako je reći “ne dolazi”, ali srce svejedno vuče one koji svake godine dolaze na hodočašće. Oni koji se nisu bojali srpskog metka ne strahuju od kineskog virusa – ili im je ispod časti ostaviti takav dojam. No, kolona sjećanja sasvim je lijepo mogla i bez te trećine hrvatske vlade, ili barem bez onih među njima koji nisu dolazili sve dok nisu postali dužnosnici. A mogla je očito i bez delegacije SNV-a, koji su svoj hvalevrijedan čin dolaska u Kolonu sjećanja dan prije okaljali puštanjem vijenca u Dunav samo za poginule građane srpske nacionalnosti. Pitanje za Pupovca, Miloševića i društvo: koji su to Srbi poginuli 17. ili 18. studenog, a da se njima već ne odaje počast u Koloni sjećanja? Među Hrvatima u opkoljenom Vukovaru, poznato je, stradanjima je izloženo i mnoštvo Srba, bilo ih je i među hrvatskim braniteljima. Hrvatska se i njima svake godine klanja, jednako kao i Hrvatima i svim drugim nacionalnostima! Odgovor: Jedini ubijeni Srbi kojima se u Vukovaru na taj dan inače ne klanja su među koljačima koji su ubili taj grad i divljački pregazili njegove branitelje!
Ako se pak radi o odavanju počasti civilima Srbima ubijenima na neke druge dane, a takvih pojedinačnih zločina je bilo, puštanje vijenca za njih uz današnji dan moglo bi se iščitati kao svjesno stavljanje tih smrti na povijesnu tezulju te provokativni pokušaj relativiziranja, pa čak i opravdavanja jednog zločina drugim. Zašto, dakle, baš danas?
Isto tako, što nama znači klečanje Vučićevog izaslanika na Ovčari, pa makar to bila i visokomoralna osoba poput Verana Matića, sve dok taj isti Vučić nije napravio baš ništa kako bi se otkrila sudbina nestalih vukovarskih branitelja i civila? Tako da je očito i ova prigoda za nekakav “povijesni” iskorak u “miješenju pogače” prokockana.
(…)
Naravno, bilo nezamislivo zabraniti vukovarsku kolonu te na nacionalni blagdan u Vukovaru provoditi nekakav policijski sat. To svakako nitko nije ni tražio, no, Vlada i stožer ponovno ispadaju smiješni, vojska redara pokazuje se posve suvišnom, nitko nije ni pokušao uspostaviti red, nisu bili kadri sugerirati ni maske onima koji ih nisu nosili, a kamoli formirati najavljene grupe po 25 ljudi s razmakom od 50 metara! Kako će i s kojim autoritetom stožer sutra, ako bude potrebno, od hrvatskih građana zahtijevati da se ne druže ili čak da ostanu u svojim domovima?
(…)
Zašto europske vlade provode razne oblike zatvaranja? Ta mjera zapravo je izravna poruka da vlada ne vjeruje svojim građanima da će biti dovoljno disciplinirani i poslušati preporuku da se ne druže izvan svojih kućanstava. A zašto su građani neposlušni? Uglavnom zato što ne vjeruju svojim vladama! Nepovjerenje je uzajamno! Gotovo sve europske vlade ponovno su bijedno pale na ispitu, ne pripremivši se na vrijeme na drugi val. Rijetka iznimka su Finci, gdje je samoizolacija ionako nešto poput nacionalnog sporta. U Hrvatskoj je pak to već na granici pucanja. Hrvatići za nepovjerenje itekako imaju razloga, jer šarene mjere koje se poduzimaju više ne ostavljaju dojam nikakvog sustava. Sve je arbitrarno i promjenjivo, već prema potrebi. Ovisno o kome se radi. U suštini dvolično i licemjerno, piše u kolumni za Večernji list.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
