Švedska državna televizija, nešto kao naš HRT, ostala je šokirana istraživanjem kako oko dvije trećine Šveđana ne vjeruje toj istoj televiziji. Potom su napravili prilog sami o sebi, pozvali svoje vodeće komentatore i priznali da su o stvarnosti u Švedskoj, uključujući i problem nasilja koje je u porastu te o integraciji migranata općenito, izvještavali – jednostrano, drugim riječima, širili su lažne vijesti prikrivajući istinu, piše Ivica Šola u kolumni za Glas Slavonije.
Manipulacija
Švedska državna televizija samo je slijedila “direktive” svojih političara, lažova. Tako je u ožujku, prilikom posjeta SAD-u, prvi švedski ministar Stefan Löfven rekao kako u Švedskoj nema no–go zona u koje švedske institucije ne mogu ući, u kojima vlada šerijat i paralelni svijet prepun nasilja. Demantirali su ga djelatnici hitne pomoći, poglavito Gordon Grattidge koji je rekao da takve zone itekako postoje u koje oni ne mogu ući. Švedske institucije sustavno lažu svojim građanima, na čelu s televizijom.
Europska unija najavila je žestoku borbu protiv lažnih vijesti na društvenim mrežama. Uz istu najavu doneseno je istraživanje kako, među inim, građani i tako ne vjeruju društvenim mrežama, samo njih dvadesetak posto, dok najveće povjerenje imaju u – televiziju, 20 posto njih. Eto, u borbi protiv lažnih vijesti Europska unija krenula je s – lažnom viješću, ne samo što se Šveđana tiče i njihova “vjerovanja” televiziji, pitajte Hrvate koliko vjeruju Hrvatskoj televiziji pod strogim nadzorom politike, bio to HDZ ili SDP, svejedno. U mnogim zemljama je tako.
Što se lažnih vijesti tiče, uzmimo samo bližu prošlost, još od rata u Iraku pa do tzv. arapskog proljeća, njih najviše šire same državne institucije i tzv. mainstream mediji, pa tako i u Hrvatskoj. Prošli tjedan, u hrpetini primjera, imamo onaj jednog zagrebačkog dnevnika koji bombastično, masnim slovima na naslovnici nakon ratifikacije tzv. Istanbulske konvencije trola kako će najviše para dobiti institucije Katoličke Crkve koja je bila žestoki protivnik ratifikacije, a sada će dobiti pare na temelju ratifikacije. Manipulacija, lažna vijest, sastoji se u tome, kako su i upozorili u Caritasu, da su oni davno prije Istanbulske, još 2007. godine, potpisali ugovor s Ministarstvom zdravstva na temelju kojega njihova sigurna kuća pruža usluge smještaja (i) ženama žrtvama obiteljskog nasilja. Pritom su se novine u toj lažnoj vijesti pozvale na podatke ministarstva. Dakle, slična priča kao u Švedskoj, lažu “mainstream” političari i ministarstva, pa eto, mi samo to prenosimo…
Kada je demagoška histerija protiv lažnih vijesti u pitanju, ponajprije praćenje europske realnosti, upućuje na sasvim obrnutu, zabrinjavajuću činjenicu, da nemaju problema danas oni koji lažu, već oni koji govore istinu. Evo jedan od mnoštva primjera iz Njemačke, čije su vlasti i “mainstream” mediji, među inim, zataškavali masovna silovanja. Jedan od najčitanijih i najpopularnijih njemačkih pisaca svoje generacije, Uwe Tellkamp, rekao je kako su samo deset posto imigranata izbjeglice, a ostalo ekonomski migranti, te kako u Njemačkoj o tom pitanja vlada cenzura. Dobio je otkaz od svoje izdavačke kuće i proglašen islamofobom i, kako to već čine, oblijepljen kojekakvim drugim etiketama, a čovjek rekao – istinu. Na taj inkvizitorski postupak prema Tellkampu u posljednjem broju revije Cicero reagirao je komentarom Alexander Grau i upozorio na paradoks: “Uime liberalnih vrijednosti kao što su tolerancija i sloboda govora postaju sve netolerantniji i ograničava se sloboda govora… dojam je da moramo spašavati slobodu od liberalizma.” Isti je proces i u Hrvatskoj. Primjerice, problem nisu imali vodeći političari koji su lagali da je papa Franjo za rodnu teoriju, već oni koji su govorili istinu… A o pet tisuća prosvjednika u Zagrebu protiv Istanbulske koje je donio Božinovićev MUP jamačno možemo reći da to “nije” lažna vijest. Kako država može lagati?
Opasan proces
Borba protiv lažnih vijesti čista je orvelovska rabota. Ponajprije zato što se protiv laži ne bori cenzurom, već istinom. Cijelu stvar oko borbe protiv “lažnih vijesti” raskrinkao je na svom blogu (!), kada ne može u “istinoljubivim mainstream” medijima, američki ekonomist srpskog podrijetla Branko Milanović. Nakon što su angloamerički mediji kojima unatoč se dogodio Brexit i Trump, i koji su shvatili da su izgubili monopol na narativ, pa su sve druge izvore informiranja počeli optuživati za – lažne vijesti i skovali izraz postistina. A zapravo kmeče nad gubitkom monopola na “istinu” i konstrukciju zbilje.
I što im preostaje drugo nego vikati – Drž’te lažove! Proziran, ali opasan orvelovski proces.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
