Javna rasprava: Pročitajte komentar udruge U ime obitelji o Istanbulskoj konvenciji!

Foto: Fah

Građani se mogu uključiti u javnu raspravu o Prijedlogu Zakona o potvrđivanju Istanbulske konvencije te se izjasniti protiv ratifikacije Istanbulske konvencije i nametanja opasne i štetne “rodne ideologije” hrvatskom društvu. Javna rasprava putem platforme E-savjetovanja traje do 3. kolovoza 2017.

U nastavku u cijelosti prenosimo komentar udruge U ime obitelji:

Žene s djecom, pogotovo samohrane majke, i obitelji s više djece su najranjivije i najdiskriminiranije skupine u Republici Hrvatskoj. Nasilje, napose prema ženama i djeci, predstavlja kršenje dostojanstva osobe u najgorem smislu. Kako bi se spriječilo nasilje nad ženama i nasilje u obitelji smatramo da je potrebno prije svega dosljedno provoditi već postojeće mehanizme zaštite i sprečavanja nasilja, a sadržani su u Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji i Protokolu o postupanju u slučaju nasilja u obitelji.

S obzirom da hrvatski zakoni već sadrže najsuvremenije odredbe o sprečavanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji – 7. srpnja 2017. Sabor je donio novi Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, koji je usklađen s pozitivnim odredbama Istanbulske konvencije – Konvenciju nije neophodno ratificirati kako bi se doprinijelo suzbijanju nasilja nad ovim ranjivim skupinama. Potrebno je poduzeti sve mjere kako bi se već postojeći kvalitetni zakonski mehanizmi sprečavanja i zaštite žena od nasilja što učinkovitije provodili te je nužno raditi na poboljšanju kvalitete i osnaživanju kapaciteta institucija koje se bave sprečavanjem i zaštitom od nasilja.

Istanbulska konvencija, dakle, ne donosi nikakav nov sadržaj koji bi doprinio suzbijanju nasilja nad ženama, a da taj već ne postoji u domaćem zakonodavstvu ili da ga se ne bi moglo regulirati domaćim zakonodavstvom. Ratifikacijom se ne bi ništa pozitivno promijenilo, Hrvatska bi imala iste obveze i zakone koje i sada ima.

S druge strane, Istanbulska konvencija sadrži odredbe koje će dugoročno naškoditi ženama, odnosno doprinijeti pojavi nasilja nad ženama. Stoga predlažemo da se Istanbulska konvencija ne ratificira, već da se provode i poboljšaju postojeći mehanizmi sprečavanja nasilja nad ženama.

Istanbulska konvencija po prvi puta kao međunarodni ugovor donosi obvezujući koncept “roda” u zamjenu za termin spol. Koncept i ideologija “roda” smjeraju uklanjanju javnih politika koje su namijenjene ženskom spolu, primjerice postojanju ženskih zahoda i svlačionica za žene, ženskih sportova, itd., a također bi obilježili obiteljsku politiku i obiteljsko zakonodavstvo (brak, obitelj, majčinstvo).

Koncept i teoriju “roda” skovao je 50-ih godina prošlog stoljeća američki psiholog John Money kao sociološki termin koji označava društveni (spolni) identitet. Koncept roda tvrdi da muškarac nije nužno osoba muškog spola i da žena nije nužno osoba ženskog spola, nego da svatko može sam odrediti kojeg je identiteta bez obzira na svoj spol.

Riječima Judith Butler, jedne od najpoznatijih teoretičarki “rodne teorije”: “Rod nije ni kauzalan rezultat spola niti je fiksiran kao što je to spol. On je konstruirano stanje… radikalno neovisno o spolu… tvorevina koja slobodno pluta, a ima za posljedicu to da muškarac i muškost mogu značiti kako žensko, tako i muško tijelo, i da žena i ženskost mogu značiti kako muško, tako i žensko tijelo.” (Butler, J. (1990) Gender trouble: Feminism and the subversion of identity, New York: Routledge, str. 6)

Istanbulska konvencija eksplicitno pristaje na ovaj koncept roda kada u članku 53. Pojašnjavajućeg izvješća Konvencije, tumačeći odredbu čl. 3.c Konvencije o „rodu“, navodi: „Određene skupine pojedinaca mogu doživjeti diskriminaciju i na temelju rodnog identiteta, što jednostavno rečeno znači da rod s kojim se poistovjećuju nije u skladu sa spolom koji im je dodijeljen pri rođenju. To uključuje kategorije pojedinaca kao što su transrodne ili transseksualne osobe, transvestiti i ostale skupine osoba koje ne odgovaraju onome što je društvo utvrdilo da pripada kategorijama ‘muško’ ili ‘žensko’.”

Termin “rod”, koji je neznanstven, nažalost se sve više koristi u službenoj upotrebi u zamjenu za spol te ga se imeplementira u javne politike. Njegova primjena ne ostaje samo na razini teorije, već ima konkretne štetne posljedice, najviše po žene. Sam je tvorac koncepta “roda”, John Money, izjavio da je upotreba termina spol, rod, rodni identitet i rodna uloga u smislu “spol je što si biološki; rod je što si postao društveno; rodni identitet je tvoj osobni osjećaj ili uvjerenje u (svoju) muškost ili ženskost; i rodna uloga je kulturni stereotip onoga što je muško i žensko“ “popularizirana i znanstveno iskrivljena upotreba”. Smatramo neprimjerenim da se jedna pojedinačna teorija putem normativnog akta – međunarodne konvencije – nameće kao obvezujuća.

Koliko je “rodna ideologija” te njeno provođenje u društvu štetno za žene jasno je iz nekoliko primjera:

1. Neravnopravnost žena u sportu. Muškarcima koji se izjašnjavaju kao žene bit će na temelju postavki rodne ideologije omogućeno natjecati se u sportovima u ženskoj konkurenciji te suvereno pobjeđivati, za što postoje brojni primjeri širom svijeta. (primjerice: http://www.wnd.com/2017/03/female-athletes-crushed-by-women-who-were-once-men/)

2. Korištenje ženskih i “rodno neutralnih” prostorija (zahod, garderoba i sl.) od strane muškaraca koji izjavljuju da su žene, kao i voajera, pervertita i pedofila, za što postoje brojni primjeri, čime se žene dovode u opasnost i neugodnu situaciju, kao npr.:
A. U svibnju 2016. u Mesquiteu (New Mexico, SAD), žena je upravitelju dućana prijavila kako žensku garderobu koristi muškarac što je u njoj izazvalo neugodu i strah, na što joj je upravitelj odgovorio kako se taj muškarac “danas osjeća kao žena” te “neka pričeka dok on završi” ako joj to smeta. (http://dfw.cbslocal.com/2016/05/17/shopper-upset-man-allowed-to-use-womens-dressing-room-in-ross/)
B. Sveučilište u Torontu našlo se 2015. godine u problemima nakon uvođenja tzv. “rodno neutralnih” zahoda te je uprava Sveučilišta morala “privremeno obustaviti politiku vezanu uz rodno neutralne zahode” zbog slučajeva voajerizma. (http://www.dailywire.com/news/330/university-toronto-dumps-transgender-bathrooms-pardes-seleh#exit-modal)
C. Koristeći se Zakonom o “rodnom samoodređenju” prema kojemu je moguće osobi jednog spola identificirati se kao pripadnik drugog, muškarac iz Toronta predstavljao se kao žena te je seksualno napastovao više žena u skloništu za žene žrtve nasilja. (http://www.torontosun.com/2014/02/26/predator-who-claimed-to-be-transgender-declared-dangerous-offender)
D. U studenom 1997. u gradu New Port Richey (Florida), “transrodna žena”, a zapravo muškarac visok 1,90 m i težak 130 kg, inače majstor borilačkih vještina, udario je ženu, Cheryl Partsch, koja je dovela u pitanje njegovu prisutnost u ženskom zahodu. Žena je ostala bez pet zubi te je morala platiti 60,000 $ troškova liječenja.

3. Diskriminacija prema trudnicama i majkama te ženama koje se odlučuju posvetiti isključivo obitelji, s obzirom da “rodna ideologija” to smatra negativnim “rodnim ulogama” koje društvo nameće ženama, odnosno društvenim “stereotipima”.

Istanbulska konvencija je međunarodni ugovor koji ratifikacijom postaje obvezatan za države stranke te je po pravnoj snazi iznad zakona. Ratifikacijom iste u Hrvatskoj bi se uveo gore opisan koncept “rodne ideologije” te bi se širom otvorila vrata za nastavak znanstveno neutemeljenog društvenog inženjeringa kroz zakonodavstvo (Zakon o rodnom identitetu i sl.), kulturu (promoviranje agende “rodne ideologije” kroz kulturno-umjetničke aktivnosti), javne politike i obrazovanje (“rodno osjetljivo” i “rodno neutralno” obrazovanje) itd. Posljedica ratifikacije Istanbulske konvencije bila bi daljnje implementiranje te provođenje “rodne ideologije” u svim sferama društva (obrazovanje, kultura, zdravstvo, socijalna politika, zapošljavanje…) te njeno daljnje ozakonjivanje.

Dodatno, ratifikacija Istanbulske konvencije te uvođenje “rodne ideologije” imalo bi značajne negativne posljedice i za društvo u cjelini, kao na primjer:

1. U službenu uporabu uveo bi se termin “rod” umjesto termina “spol”. Prema konceptu “roda”, za društvo spol više nema nikakvu važnost, već samo društveni (spolni) identitet (“rod”) kojim se osoba deklarira. Zato bi ratifikacijom Istanbulske konvencije termin “rod” postupno zamijenio termin “spol” u službenoj upotrebi (npr. “ravnopravnost spolova” bi postala “ravnopravnost rodova” / “rodna ravnopravnost”), kako je to vidljivo iz izvješća o provedbi Konvencije u državama koje su je ratificirale;

2. Nametao bi se koncept “roda” u obrazovanju. Istanbulska konvencija smjera unošenju koncepta “roda” u školske kurikule (čl. 14.), čime se preodgaja djecu i mlade u postavkama rodne ideologije. Uvođenjem rodne ideologije u školski sustav može se, između ostalog, unijeti zabuna kod djece o njihovom spolnom identitetu, a promjenu spola u dokumentima na temelju obične izjave ili trenutnog raspoloženja – prikazivalo bi se kao nešto prihvatljivo ili čak poželjno, što je nažalost slučaj u školskim politikama u zapadnim zemljama. Primjer toga dolazi iz američke savezne države Minnesota gdje je državni Odjel za obrazovanje donio smjernice za vrtiće i škole pod nazivom “Transgender Toolkit” s nizom mjera kako bi se prema djeci trebalo odnositi “rodno osjetljivo”. Tako se na primjer, djecu ne smije oslovljavati s “dječak” i “djevojčica”, već sa “scholar” (učenjak) jer se prema rodnoj ideologiji ne smije osloviti nekoga prema njegovom spolu, s obzirom da se ta osoba možda izjašnjava drugačije. Rodnu ideologiju je u obrazovni sustav Hrvatske pokušao uvesti SDP-ov ministar Jovanović nestručnim i ideološki obojenim kurikulom zdravstvenog odgoja protiv kojeg se pobunio velik broj roditelja i profesora.

3. Kršila bi se ljudska i građanska prava onih koji ne prihvaćaju koncept “roda”. Ratifikacijom Istanbulske konvencije koncept “roda” bio bi nametnut onima koji se s njime ne slažu – roditeljima, znanstvenicima, nastavnicima, odgajateljima, socijalnim radnicima, medicinarima…, što bi dovelo do kršenja njihovih ljudskih i građanskih prava. Primjerice, ratifikacija Konvencije dovela bi do ograničavanja prava roditelja da odlučuju o odgoju i obrazovanju vlastite djece u skladu s vlastitim filozofskim i vjerskim uvjerenjima te do ugroženosti slobode savjesti i izražavanja mišljenja i vjeroispovijedi onih koji se na temelju svojeg vjerskog ili filozofskog uvjerenja protive postavkama koncepta “roda”. Primjerice, prošle godine je Enrique Cabrera, župnik Naše Gospe od Enebrala u Colladu Villalba (Španjolska), izložen progonu od strane Socijalističke radničke partije Španjolske (PSOE), stranke Podemos i Ujedinjene ljevice, zato što je tijekom propovijedi branio katoličku doktrinu i osudio rodnu ideologiju te zakon o rodnom identitetu koji je Skupština u Madridu usvojila prije nekoliko mjesec. Osuda rodne ideologije prouzročila je ovom svećeniku pravi medijski progon, koji je dolazio i od strane samog Gradskog vijeća općine u kojoj je župnik. (https://narod.hr/eu/ljevicarske-stranke-progone-zupnika-propovijedao-rodne-ideologije)

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

S druge strane, Istanbulska konvencija propušta ukazati na stvarne čimbenike i uzročnike nasilja te adresirati na probleme koji dovode do nasilja: alkoholizam, droga, psihičke bolesti, objektivizacija žene u medijima i sl. Umjesto toga, Istanbulska konvencija kao glavni problem ističe “rodno utemeljeno” nasilje prema ženama kao posljedicu “rodnih uloga” žena i muškaraca u društvu. Tako se problem nasilja nad ženama prebacuje u ideološku sferu što ni na koji način ne može doprinijeti kvalitetnoj i učinkovitoj zaštiti žena od nasilja, s obzirom da se ne suočava s konkretnim društvenim problemima koji do nasilja dovode.

Nedopustivo je i apsurdno da se “rodna ideologija”, koja zapravo šteti ženama te nema nikakve konkretne i pozitivne posljedice u svrhu zaštite žena od nasilja, već suprotno, nameće državama strankama kroz međunarodni ugovor kojemu je navodni cilj zaštita žena od nasilja. Istanbulska konvencija koristi zaštitu žena od nasilja kao paravan za uvođenje neznanstvene i društveno opasne “rodne ideologije” u državama koje su je ratificirale.

Stoga bi Republika Hrvatska, kao suverena članica međunarodne zajednice koja nema obvezu ratifikacije Istanbulske konvencije, u svrhu zaštite žena i društva u cjelini od opasnosti koje “rodna ideologija” kao sastavni dio Konvencije nosi sa sobom – trebala na temelju gore navedenih racionalnih argumenata odbaciti njenu ratifikaciju. U hrvatsko su zakonodavstvo već preuzeti pozitivni mehanizmi sprečavanja i zaštite od nasilja koje Konvencija nudi te nije potrebno niti poželjno ratificirati Konvenciju, budući da ona predstavlja sredstvo nametanja “rodne ideologije”.

Tražimo da HDZ i premijer Plenković ispoštuju svoje predizborno obećanje, a to je da se protive “nametanju bilo kakve, pa i rodne ideologije” (http://vigilare.org/wp-content/uploads/2016/09/ODGOVORI-svi_Upitnik-za-politicke-stranke_izv.-parlamentarni-izbori-2016..pdf), te da stoga odbace ratifikaciju Konvencije.

Izvor: narod.hr