Jutarnji list piše kako će hrvatski mediji 2018. godinu pamtiti po ekstremnom broju, često potpuno bizarnih, osuđujućih presuda zbog klevete i to temeljem tužbi visokih državnih dužnosnika.
Jutarnji list tvrdi kako nikad do sada nije dosuđivano ovoliko presuda protiv novinara i redakcija, i to, sve češće, suprotnih elementarnoj logici. Situacija je, kažu, eskalirala do razine u kojoj je zbog sudačkih odluka ugrožen rad brojnih redakcija, “a neke presude su tako nelogične da se doslovno mogu ocijeniti udarom na slobodu medija”.
Oni apostrofiraju kako je potpredsjednik Sabora i zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić nepravomoćno dobio spor protiv izdavača političkog tjednika Lider jer su ga oklevetali u jednom svom tekstu iz 2014. godine i dobio 15 tisuća kuna odštete.
“Jednostavno, zakoni omogućavaju progone novinara”, kaže urednik Lidera Miodrag Šajatović, “zato mislim da je kucnuo čas da se novinari i redakcije ujedine i izvrše pritisak da se zakoni izmijene, a bilo bi najbolje ako bi akciju pokrenula Udruga izdavača koja djeluje u sklopu Hrvatske udruge poslodavaca”
Kazneni zakon iz 2013.
Za presudu koju je dobio Velimir Bujanec protiv satiričnog portala Newsbar pak kažu kako je su to presude “koje bi u normalnim vremenima završavale u rubrikama tipa “vjerovali ili ne””.
News Bar mora Bujancu platiti 12.000 HRK zbog uvreda i kleveta
Jutarnji krivi za to Kazneni zakon koji je na snazi od 1. siječnja 2013. godine, u kojem su zadržana ranija kaznena djela uvrede i klevete, a uvedeno novo kazneno djelo, sramoćenja. Kada sud procijeni da je novinar nekoga sramotio “putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili neki drugi način zbog kojeg je postalo pristupačno većem broju osoba predstavlja kvalificirani oblik tog djela, s kaznom od 360 dnevnih iznosa”. Dakako, sudovi odlučuju je li činjenična tvrdnja prenesena u javnom interesu ili je li novinar namjeravao povrijediti čast i ugled osoba ili institucija o kojima je pisao.
Protagora izgubila dva spora protiv Narod.hr-a, a PPD povuklo svoju tužbu
U slučaju klevete predviđa se novčana kazna od 500 dnevnih iznosa, a tu se mora raditi o činjeničnoj tvrdnji, a ne o vrijednosnom sudu. Ako netko iznosi vrijednosni sud zbog kojeg se osoba o kojoj se radi osjeća omalovažavano, radit će se o kaznenom djelu uvrede.
Grmojin slučaj
Navode da je u studenom, Neven Cambj, sudac splitskog Županijskog suda i član DSV-a, od Jutarnjeg lista dobio 50.000 kuna na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu. Radilo se o autoriziranom intervjuu sa saborskim zastupnikom Mosta Nikolom Grmojom u kojem je taj političar izjavio: “Državno sudbeno vijeće je izvor korupcije. Ne mogu nam korumpirani ljudi birati suce”.
Grmoja pritom nije naveo ime ni jednog člana DSV-a, pa ni Cambjevo, no taj sudac je podigao privatnu tužbu protiv Jutarnjeg lista i u njoj ustvrdio da su tvrdnje u intervjuu upravljene baš protiv njega. Uvjeravao je sud da ga je objavljeni tekst u toj mjeri povrijedio da je “par dana koristio lijekove za smirenje” i tražio da mu Jutarnji list kao naknadu za pretrpljene duševne boli plati 50.000 kuna.
Ivkošić objavio ispriku Željki Markić zbog objavljenih laži
Iako je Grmoja na sudu potvrdio da je intervju autorizirao i da iza iznesenih tvrdnji stoji, sud je konstatirao da su iznesene optužbe tako teške i uvredljive da slijedi kazna, ali ne onome tko je to izjavio nego Jutarnjem listu.
Napad na Željku Markić
Iza najvećeg broja tužbi protiv medija stoje Milijan Brkić i Željka Markić, kaže Jutarnji list. “Novosti su sredinom prošle godine objavile kako su Željka Markić i njezina udruga U ime obitelji podnijele 16 tužbi i jednu kaznenu prijavu protiv novinara i izdavača najmanje deset hrvatskih medija, a mete su bili Večernji list, Jutarnji list, Novosti, Express, N1 i RTL televizija, portali Telegram.hr, Net.hr, Index.hr, Crol.hr i H-Alter. Recimo, zbog teksta Milana Ivkošića iz 2016. godine Željka Markić tužila je Večernji list za naknadu štete u iznosu od 40 tisuća kuna, a nepravomoćnom presudom dodijeljeno joj je 15 tisuća kuna.
Culej o kampanji blaćenja i Hini, Beus Richembergh odgovorio uvredama
Čak sedam tužbi iz razdoblja od 11. do 19. travnja 2018. podignuto je u danima kada su se zahuktavale pripreme za kampanju takozvane građanske inicijative Narod odlučuje koja je završavala s dvotjednim prikupljanjem potpisa za pokretanje antimanjinskog referenduma. U ime obitelji podigla je 11. travnja tužbu protiv Udruge za nezavisnu medijsku kulturu kao nakladnika portala H-Alter, potražujući 40 tisuća kuna na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. U tužbi se navodi da je problematična objava teksta “Nasilje – svuda oko nas”, točnije rečenica: “U ime obitelji koja je, iako milozvučna, nenasilna imena, sama pokrenula jedan od najvećih poteza strukturnog nasilja u Hrvatskoj”.”
Pritužbe Novosti
Jutarnji navodi kako je i protiv tjednika i portala Novosti, od 2015. do danas podignuto tridesetak tužbi, a u tijeku je 15-ak procesa. Željke Markić je, kažu, podignula četiri tužbe zbog kolumne koju joj je posvetio Boris Dežulović.
Nikola Bajto, glavni urednik Novosti, kaže da tužbe otežavaju rad redakcije, a tu je i problem sudaca koji vode postupke. “Često se događa da suci nisu adekvatno educirani i jednostavno ne razumiju o čemu je riječ pa dosuđuju visoke odštete zbog navodnih kleveta. Sedamdeset posto tužbi protiv nas je zbog satiričnih tekstova koje objavljujemo, ali svejedno moramo dokazivati kako to nisu klevete.”
Kampanja blaćenja U ime obitelji ugrožava slobodu govora i djelovanje u civilnom društvu
Tužena je i Telegram Media Grupa zbog teksta objavljenog na portalu Telegram.hr pod naslovom “Znanstvenici s prava pokušali su odgovoriti na pitanje kako je Željka Markić uspjela. Pa, uglavnom lažima i manipulacijama”. U tužbi se tvrdi da su objavljene “neistinite, netočne i izrazito štetne informacije” koje za “cilj imaju jedino javno klevetanje, vrijeđanje i difamiranje tužitelja te je predmetnim objavljenim informacijama tužitelju nanesena velika neimovinska šteta u vidu povreda prava osobnosti koje se očituju u povredi imena, časti, ugleda i dostojanstva tužitelja te posljedično duševnim bolima, nesanicom, osjećajem nelagode i preispitivanjem vlastite vrijednosti”.
“Desni radikali”
Navodi se i kako, kako to oni kažu, “desni radikali” povremeno nisu uspješni. U studenom 2017., zagrebački Županijski sud odbacio je tužbu katoličkih udruga na čelu sa Željkom Markić i Vicom Batarelom da je Indeks diskriminirao katolike u tekstovima “Mrtvaci uživo: Katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u”, “Što slušati dok čekate u redu za diranje mrtvaca” i “Katolici se razbjesnili i počeli prijetiti – što bi rekao sveti Leopold”.
Nova kampanja blaćenja Željke Markić povezana s pripremama za promjenu izbornog sustava
Spomenuta tri teksta objavljena su na portalu Index.hr dok je Hrvatskom putovalo tijelo svetog Leopolda Mandića, a sutkinja Lidija Jelavić ocijenila je da ovi tekstovi “nisu imali za cilj povredu dostojanstva osoba katoličke vjeroispovijedi kojima bi uzrokovali strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje”.
Večernji list se, navodi se, godišnje suočava s tridesetak zahtjeva za naknadu štete zbog duševnih boli i sramoćenja, a glavni urednik Dražen Klarić kaže kako “i primjeri presuda koje se ovih dana objavljuju potvrđuju da su tužbe protiv medija jedan od rijetkih segmenata pravosuđa koji odlično funkcionira, iznadprosječno ažurno i izrazito učinkovito ako je uloga suda isključivo discipliniranje medija. Hrvatska bi bila vrlo uređena zemlja kad bi pravna država i na navodne pogreške političara, dužnosnika, gospodarstvenika i drugih moćnika s jednakom lakoćom potezala oružje koje ima u svojim rukama”.
Odštetni zahtjevi protiv Večernjeg lista iznose 20, 30, 50 tisuća kuna i više, a redakcija je nedavno platila 60.000 za članak objavljen 2014. godine. Klarić smatra da je zabrinjavajuće što neki suci očigledno ne razumiju ulogu medija u demokratskom društvu, a osobito kad je riječ o slobodi govora u političkom diskursu. “Posve je neprihvatljivo da se medije i novinare, unatoč promjenama koje je donio tehnički napredak, kad informacija sve više postaje opće dobro, još uvijek kao u vrijeme klasičnog novinarstva osuđuje kao prijenosnike tuđih političkih izjava, ili da nakladnici medija i dalje plaćaju visoke odštetne zahtjeve za tzv. duševne boli političara i državnih dužnosnika.
Navodi se i kako hrvatski sudovi olako dosuđuju kazne zbog kleveta, dok je nedavno Europski sud za ljudska prava zauzeo stajalište da “novinari i mediji imaju pravo iznositi čak i uvredljive vrijednosne sudove ako za to postoji dostatna činjenična osnova i ako se radi o temama od javnog interesa”. Na kraju se poziva Vladu da se “počne baviti ovom temom”.
