Povratak migranata u Hrvatsku letovima iz unutrašnjosti EU-a podigao je popriličnu buru u javnosti. Povodom toga ministar unutarnjih poslova RH Davor Božinović održao je konferenciju za novinare i spomenuo da su brojke o kojima se govori u medijima svjedočanstvo nefunkcioniranja uredbe Dublin III koja je pisana za „neke druge okolnosti i neka druga vremena“. Što je Dublin III i kako utječe na Hrvatsku?
> Božinović se oglasio o tajnim letovima za migrante: Iznio i brojke
Evo što je točno rekao Božinović: „Kad govorimo o povratcima u Hrvatsku tražitelja međunarodne zaštite, Njemačka je u ovoj godini najavila 1519 osoba u povratku, a vratilo se njih 401. S njemačkom stranom imamo dogovor do kraja godine povratak još 182 osobe. No očekujem da će se u Hrvatsku vratiti ne više od pedesetak osoba. Brojke o kojima se govori u medijima svjedočanstvo su nefunkcioniranja uredbe Dublin III, koja je pisana za neke druge okolnosti i neka druga vremena“.
Što je Dublin III?
Dublinska uredba, koja je u svojoj trenutnoj verziji (Dublin III) stupila na snagu u srpnju 2013. godine, ključan je instrument u europskom sustavu azila. Glavni cilj ove uredbe je osigurati da se svaki zahtjev za azil podnesen u EU razmatra u jednoj, jasno određenoj državi članici. Time se izbjegava tzv. “asylum shopping“, gdje bi tražitelji azila pokušavali dobiti azil u više država. Time se želi i osigurati brže procesuiranje zahtjeva.
Kriteriji za utvrđivanje odgovornosti države članice uključuju:
- Obiteljske veze: Ako tražitelj azila ima članove obitelji u određenoj državi članici, ta država često preuzima odgovornost za njegov zahtjev.
- Posjedovanje vize ili dozvole boravka: Ako je migrant već imao valjanu vizu ili dozvolu boravka izdanu od neke države članice, ta država je odgovorna za njegov zahtjev.
- Način ulaska u EU: Ako je osoba ušla u EU “neregularno”, odnosno – ilegalno, odgovornost za obradu zahtjeva često pripada prvoj državi ulaska. To je često Hrvatska zbog svog položaja na tzv. “balkanskoj migrantskoj ruti”.
> Što o letovima s migrantima kažu Plenković i Božinović, a što predsjednički kandidati?
Kako funckionira Dublin III?
Sukladno Dublinskoj uredbi, ako tražitelj azila, primjerice, stigne u Hrvatsku i ovdje prvi put zatraži međunarodnu zaštitu, a zatim ode u neku drugu zemlju članicu EU-a, poput Njemačke ili Švedske, ta druga zemlja može tražiti njegov povratak u Hrvatsku.
To se događa jer je Hrvatska, kao prva država ulaska, odgovorna za obradu zahtjeva za azil.
Kada druga država članica identificira migranta koji je trebao podnijeti zahtjev za azil u Hrvatskoj, pokreće se procedura povratka temeljem Dublinske uredbe.
Postupak uključuje:
- Identifikaciju: Država utvrđuje ulazak migranta u EU i provjerava njegove podatke u zajedničkoj bazi podataka EURODAC, gdje se pohranjuju otisci prstiju svih tražitelja azila.
- Zahtjev za transfer: Država članica šalje zahtjev Hrvatskoj za prihvat te osobe.
- Odgovor Hrvatske: Hrvatska može prihvatiti ili odbiti zahtjev, ovisno o okolnostima. Ako se utvrdi da je Hrvatska odgovorna, migrant se vraća.
Važno je napomenuti da se cijeli postupak mora provesti u određenim vremenskim okvirima. Transfer mora biti završen u roku od 11 mjeseci.
> Stručnjak za sigurnost o vraćenim migrantima: ‘Ako svatko može prijeći granicu gdje hoće, čemu onda granice?’
Moguće posljedice za Hrvatsku
Hrvatska se kao država na vanjskoj granici EU-a suočava s posebnim izazovima. Povratkom migranata temeljem Dublinske uredbe, povećava se pritisak na njezin azilni sustav, koji se već suočava s ograničenim kapacitetima. Migrantski centri često su prenapučeni, a procesuiranje zahtjeva za azil dugotrajan je i kompleksan proces.
Osim toga, mnogi migranti ne žele ostati u Hrvatskoj jer je ona ekonomski daleko slabija u usporedbi s državama poput Njemačke ili Švedske. To rezultira time da dio migranata pokušava ponovno ilegalno prijeći granicu i nastaviti put prema zapadnoj Europi. To stvara dodatne sigurnosne i humanitarne izazove.
Iako Uredba nastoji osigurati pravednu raspodjelu odgovornosti među državama članicama, ona često stavlja veći teret na zemlje na vanjskim granicama EU-a, poput Hrvatske.
> Možemo ilegalne migrante nazvao ‘ljudima u pokretu’, evo što im je Bulj poručio
Novi Pakt o migracijama i azilu EU-a
“Pakt o migracijama i azilu” skup je novih pravila za upravljanje migracijama i uspostavu zajedničkog sustava azila.
Europski parlament izglasao je nova pravila 10. travnja 2024., a Vijeće EU-a službeno ih je donijelo 14. svibnja 2024. godine. “Unija će imati otporne i sigurne vanjske granice, građanima će se jamčiti njihova prava, a nijedna zemlja EU-a neće se s pritiskom suočavati sama”, navodi se na službenim stranicama.
Jedna od najvažnijih odredbi je upravo ona o Dublinu III. Odnosno, ukida se automatizam odgovornosti prve zemlje ulaska. Iako Dublin III još uvijek vrijedi, novi Pakt predlaže mehanizme koji omogućuju fleksibilniju raspodjelu odgovornosti. To znači da prve zemlje ulaska više neće uvijek biti isključivo odgovorne za sve tražitelje azila koji dođu na njihov teritorij. Kakva će doista biti praksa, tek ćemo vidjeti.
 stupila na snagu 2013., ključan je instrument u europskom sustavu azila.){kind=link}