Kad je je u Hrvatskoj krenula virtualna nastava zbog pandemije koronavirusa javilo nam se nekoliko čitatelja s upitima o učenicima koji nemaju računala i internet te zbog toga imaju problema sa sudjelovanjem u takvom obliku nastave. Ministarstvo znanosti i obrazovanja na prvi upit dalo je odgovor koji ste mogli pročitati ovdje:
Nakon odgovora u kojem se pojašnjava kako su zamislili školu na daljinu, dana 17. travnja zatražili smo od Ministarstva znanosti i obrazovanja informacije:
1. Prema podacima MZO, koliko djece školske dobi u Hrvatskoj nema kod kuće osigurano računalo i pristup internetu? Koliko tableta i SIM kartica je MZO do sada za takve učenike osiguralo i podijelilo?
2. Možete li nam dati podatke koliko je to po osnovnim i srednjim školama i po gradovima u Hrvatskoj?
Gotovo mjesec dana kasnije, 14. svibnja, dobili smo odgovor uz ispriku na kašnjenju jer “zbog tipfelera je poslano na krivu adresu”, koji je sličan onome kad smo pitali koliko djece prema njihovim procjenama nema računalo niti internet i kad će se osigurati računala i internet za onu djecu koja ih nemaju. Ministarstvo znanosti i obrazovanja ovime je odbilo izvršiti zakonsku obvezu i dati nam informacije sukladno članku 23. stavku 1. točki 1., u vezi s člankom 17. stavkom 1. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama (Narodne novine, broj 25/13 i 85/15), u kojem stoji:
“Tijela javne vlasti obvezna su omogućiti pristup informacijama:
davanjem informacije korisniku koji je podnio zahtjev na jedan od sljedećih načina:
– neposrednim davanjem informacije,
– davanjem informacije pisanim putem,
– uvidom u dokumente i izradom preslika dokumenata koji sadrže traženu informaciju,
– dostavljanjem preslika dokumenta koji sadrži traženu informaciju,
– na drugi način koji je prikladan za ostvarivanje prava na pristup informaciji.”
Objavljujemo odgovor u cijelosti, a u kojem nema odgovora na nijedno postavljeno pitanje:
“Ministarstvo je dalo vrlo detaljne upute koje se redovito komuniciraju javnosti, a dodatno, svi odgovori nalaze se na stranicama Škole za život i Ministarstva znanosti i obrazovanja.
Učenici razredne nastave koji prate nastave preko televizije trebaju samo TV prijemnik, a nastavnici daju upute roditeljima.
Svi učenici 5. i 7. razreda osnovne škole imaju tablete koje je nabavilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a škola ih treba dati na raspolaganje i za rad od kuće. Teleoperateri su dostavili SIM kartice u osnovne škole, ali ako u određenim školama nema dovoljno kartica, MZO je dogovorio s teleoperaterima da se ravnatelji jave MZO-u (kurikulum@mzo.hr) i navedu broj učenika kojima treba SIM kartica te će dobiti upute o postupanju. Ako tableti nisu stavljeni u funkciju i podijeljeni učenicima, ravnatelj to mora hitno učiniti.
Škola bi trebala procijeniti koji učenici 6. i 8. razreda su slabijega socijalno-ekonomskog statusa, odnosno nemaju kod kuće osiguran uređaj ili pristup Internetu. Ako bude potrebno izvođenje nastave na daljinu, tim učenicima škola može podijeliti na korištenje tablete koji su školi dostavljeni za korištenje u razrednoj nastavi. Trenutno je u proceduri javne nabave nabava tableta za 6. i 8. razrede osnovne škole.
Srednje škole koje su upisale učenike čije obitelji su korisnici zajamčene minimalne naknade dobile su od MZO-a sredstva za nabavu tableta za učenike slabijega socijalno-ekonomskog statusa, odnosno za koje škola procijeni da nemaju kod kuće osigurano računalo ili pristup Internetu. Uz nabavu tableta za navedene učenike, ravnatelji se trebaju javiti MZO-u (kurikulum@mzo.hr) i navesti broj učenika kojima treba SIM kartica te će dobiti upute o postupanju.
Osim toga sve više navedene informacije ministarstvo je 11. ožujka 2020. godine poslalo svim školama dopis koji je dostupan na poveznici: https://mzo.gov.hr/vijesti/smjernice-osnovnim-i-srednjim-skolama-vezano-uz-organizaciju-nastave-na-daljinu-uz-pomoc-informacijsko-komunikacijske-tehnologije/3585.
Isto tako u često postavljenim pitanjima koja se nalaze na mrežnim stranicama odgovara se na proceduru nabave tableta. (Kao primjer navodimo dokument objavljen 15.3.2020. godine na poveznici: https://skolazazivot.hr/nastava-na-daljinu-cesta-pitanja-i-odgovori/:
Zahtjev za posudbu uređaja sa pristupom Internetu podnosi roditelj ili staratelj učenika. Zahtjev je dostupan na stranicama Škole za život na poveznici https://bit.ly/2Wg08jS . U zahtjevu roditelj mora pod materijalnom i krivičnom odgovornosti potvrditi:
• Da u kućanstvu nemaju uređaj (računalo, tablet, pametni telefon koji podržava komunikaciju preko aplikacija virtualnih učionica) s pristupom Internetu
• Da u kućanstvu nemaju pristup internetu
Roditelj mora navesti osobne podatke i adresu kućanstva i OIB-ove svih članova kućanstva kao i prosječan mjesečni prihod članova kućanstva.
Roditelj također potvrđuje da MZO može provjeriti sve podatke o prihodima članova kućanstva/obitelji u Poreznoj upravi.
Roditelj pod materijalnom i krivičnom odgovornošću potvrđuje da su navedeni podaci istiniti.
Zahtjev je dostupan na stranicama Škole za život na poveznici https://bit.ly/2Wg08jS .
Isto tako Ministrica je u svim svojim javnim obraćanjima govorila o proceduri osiguravanja uvjeta za praćenje nastave na daljinu.”
Narod.hr će se nastaviti baviti ovom temom, tražiti odgovore i koristit ćemo pritom sve zakonske mogućnosti koje su nam dostupne kako bi dobili odgovore od onih koji se financiraju iz državnog proračuna.
Podsjetimo, osim zbog opreme, brojne žalbe na ovaj oblik nastave dolaze i zbog prevelike količine zadataka.
“Šestaš, petaš, trećaš, predškolac i ja. Kakvi su nam dojmovi? Imamo vlastitu kraticu za prethodna dva tjedna – KUM. K kao kaos, U kao umor i M kao malo vremena za odmor. Imam potrebu naglasiti kako nisam nekakva “mama helikopter”, nisam niti ona koja ima nerealne ciljeve. Nisam mama koja liječi svoje nerealizirane snove i želje kroz vlastitu djecu. Djeca su mi iznimno odgovorna, vrijedna i uspješna u školi. Zašto to naglašavam? Zato što se redovito susrećem s predrasudama kad kritiziram bilo što vezano uz školu i sustav obrazovanja. Kod nas postoji nekakav uvriježen stav kako takove stvari kritiziraju isključivo neobrazovani roditelji koji su i sami bili neuspješni đaci, pa im se samo iz toga razloga baš sada sve čini preteškim”, poručila je jedna čitateljica za Narod.hr.
“Imam djecu u 3., 5., 7. i 8. razredu osnovne škole. Za treći razred se gradivo na TV-u ne poklapa s onim sto su djeca radila u školi ,tj. većinom je već obrađeno.
Učiteljica šalje putem Whatsapp grupe zadatke za taj dan po rasporedu i to dosta dobro funkcionira s time da dijete to ne može samo”, kaže nam druga majka.
