Gdje su sad Pupovac, Stanimirović, Pusić, Jovanović, Stazić, Milanović, Džakula, Frljić, Lovrić, Rudan, Teršelič, Tomić, Dežulović, Stanković, (bivši predsjednik RH kojem se ni imena više ne možemo sjetiti), i ostali crveni pomozbog junaci da ne podignu svoj glas na najave Srba da će, nakon ratnom zločincu Dragoljubu Draži Mihailoviću, podići i spomenik nikome drugome nego – Aleksandru Leki Rankoviću?
Naime, srpska javnost, a poglavito srpski političari iznimno su glasni samo kad čuju da je primjerice, kao u Splitu, na spomeniku hrvatskim braniteljima HOS-a netko napisao „Za dom spremni“, a oni uistinu mogu raditi što hoće, a da im Hrvatska službeno ne će uputiti ni najobičniji prigovor.
Tko je bio Ranković, jedan od najvećih komunističkih zločinaca?
Bio je Narodni heroj, nositelj Partizanske spomenice i Ordena bratstvo i jedinstvo, a ono što je najvažnije osnivač je zločinačke organizacije OZNA-e, koja se kasnije nazivala UDBA, a koja je počinila brojne zločine, poglavito nad nevinim Hrvatima. Bio je Jugoslaven i jedan od najodanijih suradnika zločinca Josipa Broza Tita. Do čuvenog Brionskog plenuma 1966. smatran je jednim od najmoćnijih ljudi u bivšoj Jugoslaviji. Bio je i Titov kum, šef svih obavještajnih službi i potpredsjednik SFRJ.
Jednom riječju, godinama je bio gospodar života i smrti, i kriv je za smrt i mučenja desetine tisuća nevinih ljudi.
Inicijativu srpskih četnika javno je podržao i i ministar unutarnjih poslova Srbije Nebojša Stefanović te čelnici općine Obrenovac i Skupštine Grada Beograda. Stefanović je izjavio da je Ranković prije svega zapamćen kao nitko tko se snažno borio za svoju državu i da je pomogao da tadašnja Jugoslavija i Srbija budu sigurne i snažne.
Tko je god tada imao drugačije mišljenje o Titu i partiji, tko je govorio ili pjevao hrvatske domoljubne pjesme, Ranković ga je strpao u neki od najstrašnijih logora ili pak ga zatvorio u – ludnicu. Nakon njegove smjene, po njegovu načinu djelovanja, to su nastavili i ostali članovi UDB-e kojih je još i danas „puna“ Hrvatska, samo što su sada izmijenili način rada, ali metode su ostale iste.
Čak i neki srpski povjesničari, poput Bojana Dimitrijevića, smatraju da se ovog zlotvora „svrstava na pozitivnu stranu povijesti“, što je još jedan dokaz da Srbija ne odustaje od odavanja počasti bivšim komunističkim i inim ubojicama.
Ali, zbog čega oficijelna Hrvatska na sve to šuti? Što na to kažu recimo članovi HAZU, hrvatski intelektualci i povjesničari, pa i hrvatski generali i branitelji, kad se već političari prave, (svaka čast iznimkama), da s tim u svezi ništa ne vide i ne čuju?
Spomenik srpskom zločincu trebao bi biti podignut u njegovu rodnom Draženovcu kod Obrenovca.
Srbi, tko je sljedeći zločinac kojem ćete odati priznanje?
Kako to da već niste podigli spomenik i onim zlotvorima koji su u vrijeme hrvatskog Domovinskoga rata razorili, ubili i protjerali sve što hrvatski diše, od Vukovara, Škabrnje, Pakraca, Gospića, Voćina, Osijeka, pa do Dubrovnika?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
