“Nakon niza neuspješnih pokušaja, 30. srpnja 2015. godine, započeo je probni rad Županijskog centra za gospodarenje otpadom Marišćina. U istom razdoblju započinje još jedan (neželjeni) riječki projekt pod nazivom „Gdje i kako sakriti riječko smeće?“.
“Osnovni je cilj ovog projekta održavanje promašene investicije ŽCGO Marišćina na životu”, započinje svoje priopćenje Udruga Krizni Eko Stožer Marišćina iz Rijeke u čijem radu sudjeluje mr.sc. Silvana Vozila, kandidatkinja na listi “U ime obitelji – projekt Domovina” u VIII. izbornoj jedinici.
“Metode kojima TD Ekoplus d.o.o. pokušava obraditi riječko smeće u MBO postrojenju na Marišćini, prisilile su KD Čistoća d.o.o. da 70 % prikupljenog smeća odvozi na skupo odlaganje širom Hrvatske. Tako je KD Čistoća d.o.o. u razdoblju od 1. kolovoza 2015. godine do 12. rujna 2015. godine na deponij Cere u Labinu i deponij Doroslov u Donjem Miholjcu odvezla 4.281,78 tona nerazvrstanog smeća.
Za koncept gospodarenja otpadom „odvezimo smeće u susjedovo dvorište“, KD Čistoća d.o.o. potrošila je u mjesec i pol 1,4 milijuna kuna samo na prijevoz i naknade za zbrinjavanje. Ako tim troškovima dodamo i trošak amortizacije i troškove radne snage iznosi su višestruko veći. Uzimajući u obzir postojeću razinu prihoda i troškova nije jasno kako će KD Čistoća d.o.o. namaknuti sredstva potrebna za ovakav režim rada.
Pitanje je koliko dugo ovo komunalno društvo može izdržati ovakav financijski pritisak, ako znamo da jeftinije labinsko odlagalište Cere više nije u mogućnosti primiti smeće na zbrinjavanje. Čeka li nas uskoro novi scenarij drastičnog povećanja cijene odvoza smeća u „Energo“ stilu?
S druge je strane očito da je ovakvo stanje postalo neodrživo za KD Čistoća d.o.o. te su ovih dana krenuli u nezakonito odlaganje smeća na području privremenog odlagališta otpada na Marišćini preuzevši tako rizik mogućih kazni Inspekcije ministarstva zaštite okoliša i prirode.
KD Čistoća d.o.o. dnevno istresa neobrađeno smeće na području tzv. Faze , iako je 12.rujna 2015. godine istekla trogodišnja dozvola za „privremeno skladištenje“ smeća, pa je takav način „zbrinjavanja“ riječkog smeća je ilegalan, odnosno protuzakonit.
Na našu žalost, čak niti onih 30 % smeća, koliko je navodno predano na obradu u postrojenje za mehaničko-biološku obradu smeća (MBO) ŽCGO Marišćina, nije ispravno obrađeno i zbrinuto. Tehnološki opis rada postrojenja za MBO navodi da nakon obrade određene količine smeća, 1/3 osušenog biološkog otpada mora završiti u kazetama koje se nalaze pored postrojenja.
Ako je to postrojenje za MBO uistinu obradilo 1258 tona miješanog smeća, koje je prema navodima KD Čistoća d.o.o. predala na obradu, pitamo se gdje je završio taj bio otpad, kad su sve kazete prazne? Jesu li informacije KD Čistoća d.o.o. pogrešne ili direktor TD Ekoplus d.o.o. izvodi neke mađioničarske trikove nestajanja smeća koje je navodno predano na obradu tijekom probnog rada postrojenja za MBO?
Uvidom u trojni „Ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji na preuzimanju SRF tijekom probnog rada ŽCGO Marišćina“ koji je potpisan od strane odgovornih osoba TD Ekoplus d.o.o., tvrtke Holcim Hrvatska d.o.o. i tvrtke Ecorec d.o.o., koja je dio poslovnog sustava Holcim, a u Ugovoru se javlja kao prijevoznik, jasno je da bio otpad nije predan na zbrinjavanje u cementaru Koromačno. Naime Ugovorom je definirano zbrinjavanje samo gorivog otpada ugovorno točno definirane definirane kakvoće (SRF).
Zbog svega navedenog, vjerujemo da je i ovih 1258 tona smeća koje je KD Čistoća d.o.o. predala na obradu u postrojenje za MBO ŽCGO Marišćina, nakon neuspješne obrade na prijedlog TD Ekolpus d.o.o. i uz blagoslov nadležnog Ministarstva zagađenja okoliša i prirode, završilo na nekoj tajnoj lokaciji, da bi se još jednom prikrili tehnološki problemi postrojenja o kojima su sve rekli i stručni revizori koje su odabrala nadležna županijska tijela.
Kada i kojim prijevoznim sredstvima je 1.258 tona „obrađenog“ smeća odvezeno s Marišćine, nismo uspjeli saznati, ali smo sigurni da za to nisu korišteni kamoni i tegljači TD Ekoplis d.o.o. koji već dvije godine konzervirani leže na platou ŽCGO Marišćina.
Županovo „pokroviteljsko“ otvaranje radova na prvim pretovarnim stanicama u Primorsko-goranskoj županiji, jasno pokazuje da još jedan propali politički projekt ŽCGO Marišćina treba održavati na životu barem do parlamentarnih izbora. Župan i prateća županijska kamarila vjerojatno smatraju da većina građana ne će primijetiti da su pretovarne stanice trebale biti izgrađene prije početka rada ŽCGO Marišćina ili što je vjerojatniije, već imaju informaciju da ŽCGO Marišćina niti neće započeti s radom prije dovršetka izgradnje pretovarnih stanica.
Izvrtanje činjenica i manipulacija medijima kao osnovna linija obrane tehnološki zastarjelog, financijski neisplativog i ekološki neprihvaljivog projekta ŽCGO Marišćina, doživjela je svoj vrhunac u članku Novog lista od nedjelje 10. listopada 2015. godine. U članku pod naslovom „Creski korak u novo doba“ županijska vrhuška bezočno koristi napore i aktivnosti lokalne samouprave otoka Cresa na uvođenju istinskog ekološki zasnovanog sustava gospodarenja otpadom koji se bazira na recikliranju i kompostiranju, proglašavajući ŽCGO Marišćina dijelom takvog ekološki zasnovanog sustava gospodarenja otpadom!?
Tragična je činjenica da se županijski sustav zbrinjavanja smeća koji se bazira na prijevozu smeća tegljačima i trajektima sa lokacija udaljenih i po nekoliko stotina kilometara da bi se potom to smeće samljelo i upotrijebilo kao gorivo u cementarama, proglašava „ekološkim sustavom gospodarenja otpadom“!?
“Ovakva je predizborna zamjena teza, nakon petnaest godina „rada“ na projektu ŽCGO Marišćina zaista neprobavljiva i nepodnošljivo je slušati priče lokalnih čelnika o „modernom i ekološki naprednom postrojenju“ čije se puštanje u operativni pogon najavljuje već dvije godine iako sva ta „stručna ekipa“ cijelo to vrijeme nije u stanju organizirati niti probni rad žCGO Marišćina”, zaključuje Udruga Krizni Eko Stožer Marišćina iz Rijeke.
Tekst se nastavlja ispod oglasa